- 1 -              Kžm 7/2021-8

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 7/2021-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema mlt. M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i mlt. M. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2020. broj Km-2/2019-63, u sjednici održanoj 27. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e:

 

I.Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

 

II.Odbija se žalba mlt. M. Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, mlt. M. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11. te mu je na temelju čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje: ZSM) izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora. Na temelju čl. 28. st. 2. ZSM određeno je da mlt. M. Š. naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako u vremenu od dvije godine počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM maloljetniku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u iznosu od 4.862,96 kuna, na temelju čl. 145. st. 3. ZKP/08. paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kuna kao i trošak nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja koji će biti određen posebnim rješenjem.

 

2.Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog odluke o maloljetničkoj sankciji, s prijedlogom da se "pobijano rješenje" preinači u odluci o maloljetničkoj sankciji te da se maloljetniku uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora izreknu posebne obveze iz čl. 10. st. 2. toč. 8. i 11. ZSM.

 

3.Žalbu je protiv prvostupanjske presude podnio i maloljetnik po branitelju V. J., odvjetniku iz V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o maloljetničkoj sankciji, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U žalbi je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

4.Maloljetnik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

5.Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. U dopisu od 12. travnja 2021. broj KŽ-DO-406/2021-2 zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske izjavila je da odustaje od žalbe državnog odvjetnika koju je podnio zbog odluke o maloljetničkoj sankciji.

 

6.Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno pozvanih državnog odvjetnika, maloljetnika i njegovog branitelja.

 

7.Žalba državnog odvjetnika je nedopuštena, dok žalba maloljetnika nije osnovana.

 

8.S obzirom da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u citiranom dopisu u cijelosti odustalo od žalbe Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, to je podnesena žalba nedopuštena pa je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 1. u vezi čl. 481. st. 2. ZKP/08. trebalo odlučiti kao pod toč. I. izreke.

 

9.Maloljetnik u žalbi problematizira vjerodostojnost iskaza oštećenice, tvrdeći da je ona svoje „prve tvrdnje“ pred policijom naknadno prilagodila sukladno ginekološkom nalazu. Smatra da se oštećenici neosnovano bezuvjetno vjeruje, kako od strane suda, tako i vještaka koji su svaku njenu tvrdnju proglasili logičnom i jasnom, pri čemu nije cijenjen iskaz svjedokinje L. K. o stupnju alkoholiziranosti oštećenice niti svjedoka M. Š. kako nije čuo da bi netko dozivao u pomoć. Prigovara prvostupanjskom sudu što je odbio njegove dokazne prijedloge, zbog čega se, po mišljenju obrane važne činjenice nisu mogle utvrditi. U presudi je po stavu žalitelja izostala kritička analiza iskazivanja žrtve s obranom maloljetnika, koja je paušalno ocijenjena kao nastojanje izbjegavanja kaznene odgovornosti.

 

10.Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud na temelju provedenog dokaznog postupka i temeljite analize svih izvedenih dokaza pravilno utvrdio da je mlt. M. Š. počinio kazneno djelo za koje se u ovom postupku tereti te mu za isto izrekao adekvatnu sankciju.

 

11.Upiranjem da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge za ispitivanjem više svjedoka, žalitelj ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, no, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano su ti dokazni prijedlozi odbijeni uz valjanu argumentaciju koju je iznio prvostupanjski sud na str. 5 presude. Naime, svjedoci čije ispitivanje nije prihvaćeno, trebali su iskazivati na okolnost njihovih impresija o ponašanju maloljetnika i žrtve, dok o samom spornom događaju nisu imali nikakvih neposrednih saznanja pa se doista ispitivanjem tih svjedoka ne bi mogle utvrditi za postupak relevantne činjenice.

 

12.Žalitelj naročito ističe da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za ponovnim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem oštećenice, pri čemu da je prvostupanjski sud ignorirao brojne prigovore obrane na provedeno vještačenje. Međutim, iz stanja spisa je razvidno da je obrani u postupku dana mogućnost da nalaz i mišljenje vještaka ospori jer su vještaci nakon istaknutih prigovora obrane pozvani na raspravu kada su odgovorili na sva pitanja i primjedbe. To što je obrana i nakon neposrednog ispitivanja vještaka ostala kod istih primjedbi ne znači da je prvostupanjski sud bio dužan naložiti ponovno vještačenje, pri čemu je taj sud dao jasno i razumno obrazloženje zbog čega je nalaz takvog vještačenja odlučio prihvatiti i na njegovim rezultatima utemeljiti svoju odluku.

 

13.Nije u pravu žalitelj da je u pobijanoj presudi izostala kritička analiza iskaza oštećenice u vezi s obranom maloljetnika. Naime, prvostupanjski je sud detaljno i opširno na str. 11-18 presude analizirao cjelokupnu dokaznu građu i to kako svaki dokaz za sebe, tako i te dokaze međusobno, pri čemu je poseban naglasak u toj ocjeni dan iskazu oštećenice kao jedinom dokazu koji neposredno tereti maloljetnika.

 

14.Iskaz ošt. E. V., protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio jasnim i dosljednim u opisivanju svih elemenata kaznenog djela za koje je maloljetnik proglašen krivim – načina na koji je onemogućio njezin otpor pritiskanjem oštećenice svojim tijelom o zid, pri čemu ga je ista pokušala odgurivati nogama i pritom zadobila natučenje koljena te ga cijelo vrijeme molila da ju pusti, te zavlačenje ruku u njene gaćice i penetracija prstima u njeno spolovilo. Žalitelj svojim navodima nastoji dovesti u sumnju zaključke prvostupanjskog suda o tome da oštećenica nije bila u tolikoj mjeri alkoholizirana da ne bi bila svjesna toga što se s njom događa, upirući na iskaz svjedokinje L. K. Naime, navedena je svjedokinja iskazala da joj se činilo da je oštećenica bila pod većim utjecajem alkohola od maloljetnika što osnovano sud prvog stupnja cijeni tek impresijom svjedokinje, a sama je oštećenica navela da se zbog toplog alkohola koji je konzumirala nije osjećala dobro zbog čega je otišla u WC da se osvježi. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da točan stupanj alkoholiziranosti oštećenice u postupku nije bilo moguće utvrditi, no da je ona imala očuvanu koordinaciju pokreta i jasno se izražavala u komunikaciji s drugim osobama, što proizlazi iz maloljetnikove obrane i ostalih izvedenih dokaza, a u konačnici, da se nije radilo o većem stupnju njezine alkoholiziranosti proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

 

15.U pravu je prvostupanjski sud da je obrana mlt. M. Š. (kojom u potpunosti negira da bi uopće s oštećenicom ulazio u prostorije WC-a na autobusnom kolodvoru i tamo vršio terećene radnje) iskonstruirana radi izbjegavanja kaznene odgovornosti. Naime, takva je obrana suprotna iskazu ošt. E. V., kao i iskazima nepristranih svjedoka M. Š. da je, (suprotno obrani maloljetnika) vidio ulazak oštećenice i maloljetnika u WC te M. O. koji je u WC-u čuo buku i galamu te da je neka ženska osoba govorila „pusti me“. Pored toga oštećenica se odmah slijedeći dan povjerila školskim prijateljima kako to isti opisuju u svojim iskazima te porukom upućenom majci što sve podupire vjerodostojnost njenog iskazivanja.

 

16.Zbog svega navedenog, žalitelj svojim navodima nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost i utemeljenost zaključaka prvostupanjskog suda pa je njegov žalbeni navod o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u cijelosti neosnovan.

 

17.Maloljetnik nije zadovoljan ni izrečenom sankcijom koju ocjenjuje prestrogom.

 

18.Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru izrečene maloljetničke sankcije, osnovano zaključivši da na temelju svih pribavljenih podataka o dosadašnjem životu i funkcioniranju mlt. M. Š. proizlazi da maloljetnik nije sklon nedopuštenom ponašanju te da je predmetni događaj eksces u njegovom inače urednom funkcioniranju. Zbog težine i naravi počinjenog kaznenog djela, ukupnosti maloljetnikovih osobnih i obiteljskih prilika, činjenici da je završio školovanje te radi u inozemstvu, sankcija koju mu je izrekao prvostupanjski sud, oslanjajući se na mišljenja stručnih službi,  ukazuje se u potpunosti primjerenom za postizanje svrhe kažnjavanja te svrhe maloljetničkih sankcija u smislu čl. 6. ZSM pa su i ti žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

 

19.Budući da Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 482. ZKP/08., odlučeno kao pod toč. II. izreke.

 

Zagreb, 27. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.