- 1 -              III Kr 5/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 5/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2018. broj Kzd-179/2017-35 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. listopada 2020. broj Kžzd-189/2018, u sjednici održanoj 27. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2018. broj Kzd-179/2017-35 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. listopada 2020. broj Kžzd-189/2018, proglašen je krivim os. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

 

2.Protiv te presude osuđenik je po branitelju mr. sc. D. L., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „bitne“ povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i „pogrešne odluke o kaznenim sankcijama“ s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu te da se „odgodi odnosno prekine eventualno započeto izvršenje pravomoćne presude.“

 

3.Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

 

4.Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

 

5.Osuđenik smatra da je „drugostupanjski sud u žalbenom, a i prvostupanjski sud ...počinio povredu odredaba ZKP.“ Referirajući se na provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje, pozivom na liniju obrane kojom poriče postupanje „u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona“, zamjera prvostupanjskom sudu da „nije niti  pokušao utvrditi, zašto okrivljenik koji priznaje činjenični opis djela poriče da bi nesporno poduzetu radnju...koja se...kod normalnih ljudi isključivo poduzima radi zadovoljenja seksualne potrebe poduzimao iz drugog razloga“ što drugostupanjski sud također „nije prepoznao niti otklonio ove nedostatke“. S tim u vezi prigovara i da način obrane ne bi trebao biti otegotna okolnost kod odmjeravanja kazne u čemu nalazi i povredu postupka u odmjeravanju kazne. Nastavlja kako „u ovom konkretnom predmetu ...nema otegotnih okolnosti“ jer zbog njegove bolesti „ne postoji nekritičan stav prema počinjenom kaznenom djelu i posljedicama...koji bi opravdavao da se neosuđivanom, socijalno integriranom okrivljeniku koji ispunjava sve pretpostavke za ublažavanje kazne i ...ima psihičke tegobe, za kazneno djelo koje je priznao u mjeri u kojoj to njegova bolest odnosno psihičke tegobe dopuštaju, izrekne kazna u visini trostrukog zakonskog minimuma.“

 

6.Osuđenik je proglašen krivim zbog bludnih radnji na štetu jedanaestogodišnje nećakinje, pri čemu činjenični opis sadrži navod da su radnje počinjene „u nakani zadovoljenja svog seksualnog nagona“ te je o dokazanosti tog dijela optužbe prvostupanjski sud dao relevantne i razumne razloge (str. 10 posljednja dva odlomka). Drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode osuđenika pa tako i negiranje da bi njegovo ponašanje imalo za cilj zadovoljavanje vlastite spolne pohote prihvaćajući pravilnom argumentaciju pobijane presude. Povrh toga, ono što je ključno istaknuti, drugostupanjski sud je posebno i pravilno naglasio  da je za dokazanost bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela irelevantno postoji li libidozna ili kakva druga nakana budući da se djelo ostvaruje spolnim kontaktom „koji prema uvriježenom objektivnom mišljenju nedvosmisleno ima spolni karakter“, dakle da zadovoljenje spolne pohote nije nužan element djela jer bi „u protivnom razni oblici seksualnog zlostavljanja u kojima počinitelji nisu usmjereni na zadovoljavanje pohote mogli ostati nekažnjeni“ (str. 3 drugostupanjske presude). Prema tome, protivno zamjerci osuđenika, propitujući ispravnost prvostupanjske presude žalbeni je sud, uz ostale, razmotrio i otklonio navedeni žalbeni prigovor.

 

7.Nadalje, drugostupanjski sud nije prihvatio ni žalbene navode osuđenika kojima je prigovorio visini odmjerene kazne. Unatoč postojanja niza olakotnih okolnosti na koje je i osuđenik upirao u žalbi, po ocjeni drugostupanjskog suda način počinjenja djela (korištenje posebnog povjerenja nećakinje prema tetku) i uzrokovane posljedice na psihofizički status djeteta, nisu opravdavale izricanje blaže kazne pa je i u ovom dijelu žalbeni sud postupio sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08.

 

8.Prema izloženom, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja razmotrio i ocijenio bitne žalbene navode osuđenika pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. na koju smjera osuđenik.

 

9.Konačno, osuđenik u zahtjevu izražava nezadovoljstvo odmjerenom kaznom zatvora, ali se ovim izvanrednim pravnim lijekom pravomoćna presuda ne može pobijati zbog odluke o kazni već samo zbog određenih povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08.

 

10.Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 27. svibnja  2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.