1                             Poslovni broj: Gž Ob-246/2021-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-246/2021-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., OIB: ..., iz L., zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., u G., protiv tužene A. K., iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćnici Z. B., odvjetnici u Z., radi promjene odluke s kojim roditeljem će maloljetno dijete živjeti i drugo i u pravnoj stvari tužene-protutužiteljice A. K. (dalje: tužena), OIB: ..., iz L., zastupane po punomoćnici Z. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja R. B., (dalje: tužitelj), OIB: ..., iz L., zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., u G., radi promjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju i u pravnoj stvari tužiteljice A. K. (dalje: tužena), OIB: ..., iz L., zastupane po punomoćnici Z. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. B., (dalje: tužitelj), OIB: ..., iz L., zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., u G., radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, pod poslovnim brojem 33 P Ob-97/2020-52 od 14. travnja 2021., u sjednici vijeća, održanoj 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja R. B. kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, pod poslovnim brojem 33 P Ob-97/2020-52 od 14. travnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev:

 

"Mijenjaju se toč. I., II. i III. pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj: P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018. na način kako slijedi:

 

Zajedničko dijete stranaka I. mlljt. B. iz L., rođen ... živjeti će s ocem R. B. iz L., a oba roditelja će zajednički obavljati roditeljsku skrb.

 

Susreti i druženja tuženika A. K. iz L., s mlljt. djetetom I. B. iz L., rođen ... određuju se na način da isti mogu provesti svaku srijedu i petak u vremenu od 13,00 do 15,00 sati uz prisustvo djelatnika Centra za socijalnu skrb P. ili oca R. B. iz L.

 

Nalaže se tuženiku A. K. iz L., da za uzdržavanje I. mlljt. B. iz L., rođen ... doprinosi iznos od 1.291,00 kn mjesečno počevši od dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri, mjesečno unaprijed do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos uzdržavanja počam od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve to na ruke oca R. B. iz L.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu prema odluci suda sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana."

 

II. Mijenja se točka II. presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj: P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018. kojom je određeno da će se osobni odnosi između mldb. I. B., OIB: ... i R. B., OIB: ..., iz L., odvijati svakog drugog vikenda, od petka od 13,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, jedan dan u tjednu, srijedom od 13,00 do 19,00 sati, za vrijeme ljetnih školskih praznika neprekidno 15 dana, a za vrijeme zimskih praznika neprekidno sedam, tako da ista glasi:

 

Osobni odnosi između mldb. I. B., OIB: ... i oca R. B., OIB: ..., iz L., ostvarivat će se kroz susrete i druženja u prostoru dvorišta .. i Muzeja grada P. na adresi Pakrac, ..., a u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta (po procjeni voditelja) u prostoriji Centra za socijalnu skrb Pakrac isključivo pod nadzorom stručne osobe, radnika Centra za socijalnu skrb Pakrac i to dva dana u tjednu, ponedjeljkom od 13,00 sati do 15,00 sati i srijedom od 13,00 do 15,00 sati na način da će tužena A. K. O.: ..., iz L., dovesti dijete, te doći po njega u određeno vrijeme, sve u trajanju od četiri mjeseca.

 

Stručna osoba (voditelj nadzora) kojeg će imenovati Centar za socijalnu skrb Pakrac dužna je :

- pratiti napredak i razvoj osobnog odnosa djeteta s roditeljem, te jednom mjesečno dostavljati Centru za socijalnu skrb P. izvješće o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem.

 

Centar za socijalnu skrb P., dužan je izvješće stručne osobe (voditelja nadzora) zajedno sa stručnom procjenom dostaviti sudu u roku od 15 dana prije isteka roka na koji je nadzor određen, te predložiti sudu donošenje rješenja o prestanku nadzora, izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem, odnosno zabranu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem.

 

Na temelju izvješća Centra za socijalnu skrb P., sa stručnom procjenom koju je Centar za socijalnu skrb Pakrac dužan dostaviti sudu u roku od 15 dana prije isteka roka od četiri mjeseca na koji je nadzor određen, sud će odlučiti o eventualnom rješenju prestanka nadzora, izmjeni odluke o ostvarivanju osobnih odnosa, odnosno zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s roditeljem.

 

III. Mijenja se točka III. presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj: P Ob-45/2018- 53 od 5.studenog 2018. kojom je određeno da tužitelj R. B. OIB: ..., iz L., za uzdržavanje mlljt. I. B., OIB: ..., doprinosi iznosom od 200,00 kn mjesečno tako da ista sada glasi:

 

Nalaže se tužitelju R. B. O.: ..., L. da za uzdržavanje mlljt. I. B., OIB: ... iz L. doprinosi iznosom od 800,00 kn (osamsto-kuna) mjesečno počevši od 17. lipnja 2020. kao dana podnošenja protutužbe time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana podnošenja prvostupanjske presude, a buduće obroke mjesečno do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos uzdržavanja počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve to plaćanjem majci djeteta tuženoj A. K., OIB: ..., L.

 

Odbija se protutužbeni tužbeni zahtjev radi uzdržavanja u preostalom dijelu do zatraženih 1.291,00 kn mjesečno.

 

IV. Tužena A. K., OIB: ..., L. ostvarivat će roditeljsku skrb u pogledu mlljt. I. B., OIB: ..., samostalno i u potpunosti i to u dijelu koji se odnosi na zaštitu zdravlja djeteta, upisa u školu, te u dijelu koji odnosi na zastupanje u vezi ishođenja osobne iskaznice i putne isprave, dok se u preostalom dijelu zahtjeva radi samostalnog obavljanja roditeljske skrbi se odbija.

 

V. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

 

2.              Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke obijen tužbeni zahtjev, točkom II. izreke izmijenjena točka II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovnim brojem P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018. glede načina ostvarivanja osobni odnosi između maloljetnog I. B., i R. B., dio točke III. izreke u dijelu kojim je izmijenjena točka III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovnim brojem P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018. i naloženo tuženiku da za uzdržavanje maloljetnog sina doprinosi iznos od 800,00 kuna mjesečno i točku IV. izreke u dijelu kojim je odlučeno da će tužiteljica ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu maloljetnog sina, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              U odgovoru na žalbe tužitelja, tužena je predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana.

 

4.              Žalba tužitelja nije osnovana.

             

5.              Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za izmjenu točaka I., II. i III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovnim brojem P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018., na način da zajedničko dijete stranaka, maloljetni I. B., koji je rođen ..., živi s ocem R. B., a oba roditelja da zajednički obavljaju roditeljsku skrb, te da se donese odluka o načinu ostvarivanja osobnih odnosa majke sa maloljetnim sinom i da se naloži majci da za uzdržavanje maloljetnog sina doprinosi iznos od 1.291,00 kunu mjesečno, te zahtjev tužene za izmjenu točke III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovnim brojem P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018., na način da se naloži ocu da za uzdržavanje maloljetnog sina doprinosi iznos od 1.291,00 kunu mjesečno i da tužena ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu maloljetnog sina samostalno i u potpunosti, te da je ista ovlaštena u cijelosti zastupati maloljetnog sina u svim bitnim pitanjima.

 

6.              Po provedenom dokaznom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

 

- da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici, u kojoj da je dana ... rođen maloljetni I. B. (sada u dobi od 9 godina), a koja izvanbračna zajednica da je prestala postojati 2014. godine, nakon čega tužena A. K. da je ostala živjeti s maloljetnim sinom u kući, koja da je u suvlasništvu tužitelja R. B. i tužiteljevog strica, sve do 2018. godine, kada da je s maloljetnim sinom počela živjeti u iznajmljenom stanu;

 

- presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovnim brojem P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018. godine, maloljetno dijete da je povjereno majci, a ocu određeno odražavanje susreta i druženja s maloljetnim djetetom, te ocu da je naloženo da plaća uzdržavanja za maloljetno dijete u iznosu od 200,00 kuna mjesečno;

- zbog okolnosti vezanih za COVID, dana 19 u ožujku 2020. stranke da su dogovorile da maloljetno dijete boravi kod oca, a majci da odlazi tijekom vikenda;

- Tim za zaštitu djece, mladeži i obitelji Centra za socijalnu skrb P. da je utvrdio da otac boravak djeteta u njegovom kućanstvu koristi kako bi narušio odnos djeteta i majke (u čemu da ga podržavaju i njegovi roditelji, koji da žive u istom kućanstvu), što da je doprinijelo prekidu održavanja odnosa maloljetnog sina i majke;

- da je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovnim brojem Pp J 661/2019-30 od 22. listopada 2019. donio pravomoćnu presudu, kojom da je okrivljenika R. B. osudio zbog počinjenog nasilja u obitelji prema bivšoj izvanbračnoj supruzi A. K., te da mu je izrečena novčana kazna;

- tuženoj A. K., kao okrivljenici, nakon što je Policijska postaja P. podnijela optužni prijedlog, Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, rješenjem pod poslovnim brojem Pp j-237/2020-3 od 08. svibnja 2020. godine da je produžio mjeru opreza – zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze sa sinom maloljetnim Ivanom Bišćanin, kao žrtvom nasilja, te da je rješenjem istog suda, pod poslovnim brojem Pp J-237/2020-21 od 15. svibnja 2020. okrivljenica A. K. oslobođena optužbe da je dana 29. travnja 2020. godine sinu maloljetnom I. B. zadala tri udarca otvorenim dlanom po desnoj strani lica i da ga je potom odvela u njegovu sobu da spava sam, te da je rješenjem pod poslovnom brojem Pp J -237/2020-35 od 16. lipnja 2020. godine ukinuta mjera opreza;

- Centar za socijalnu skrb P. da je dana 12. lipnja 2020. donio pisano upozorenje (prethodno i u usmenom obliku), kojim oca djeteta R. B. da je upozorio na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o maloljetnom djetetu (da nije zaštitio dijete od negativnog ponašanja roditelja, koji da su otvoreno negativno konotirali majku djeteta pred samim djetetom i svojim stavom doveli do emocionalnog otuđenja djeteta od majke);

- Centar za socijalnu skrb P., da je dana 21. srpnja 2020. donio rješenje kojim da je roditeljima djeteta odredio mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi u pogledu njihovog maloljetnog djeteta, s ciljem pomoći roditeljima da promijene svoje ponašanje, kako bi se ponovo uspostavili osobni odnosi djeteta s drugim roditeljem;

- u predmetnom postupku, sud da je dana 9. srpnja 2020., pod poslovnim brojem P Ob-97/2020-15, donio rješenje, kojim da je odredio privremenu mjeru i odredio ocu viđanje djeteta dva puta tjedno pod nadzorom stručne osobe;

- u ovršnom postupku, Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, rješenjem, pod poslovnim brojem Ovr Ob-1/2020-14 od dana 13. kolovoza 2020. godine, da je naložio ovršeniku R. B. da maloljetno dijete odmah preda majci, ali ovršenik da nije postupio po navedenom rješenju o ovrsi, pa sud da je dana 25. rujna 2020., pod poslovnim brojem Ovr Ob-1/2020-22, donio zaključak kojim da je proveo ovrhu i predao dijete majci, te od dana provođenje ovrhe, odnosno od 25. rujna 2020. godine, maloljetno dijete da živi s majkom u kućanstvu, a susreti i druženja djeteta s ocem da se odvijaju temeljem privremene mjere donijete u ovom predmetnom postupku;

- uvidom u spis toga suda pod poslovnim brojem P Ob-45/2018, maloljetno dijete u vrijeme donošenja odluke u tom predmetu da je bilo staro šest godina, da je dijete do donošenja odluke već duže vrijeme živjelo s majkom u kućanstvu, a otac djeteta niti u postupku kod Centra za socijalnu skrb P., a niti u predmetnom sudskom postupku, da nije predlagao da dijete živi s njim, te da je i prema stručnom mišljenju Centra za socijalnu skrb P. i prema očitovanju posebne skrbnice utvrđeno da je u interesu maloljetnog djeteta da i nadalje živi s majkom;

- u mišljenju od 12. lipnja 2020., Tim za zaštitu djece Centra za socijalnu skrb P. da je naveo da nije u interesu maloljetnog djeteta promjena dosadašnje odluke s kojim roditeljem dijete živi, odnosno da je u najboljem interesu nastavak života djeteta s majkom A. K.;

- posebna skrbnica maloljetnog djeteta, D. V., da je provela dva razgovora s maloljetnim djetetom (prvi razgovor da je vođen 29. lipnja 2020. kada maloljetno dijete da je živjelo s ocem, a drugi razgovor da je vođen 11. siječnja 2021. kada maloljetno dijete ponovo da živi s majkom), te na prvom razgovoru s maloljetnim djetetom, dijete da se izuzetno negativno izjašnjavao o majci, dok na drugom razgovoru da je iznosilo pozitivno mišljenje, čak što više da je reklo da je sada kod majke, da mu je lijepo kod nje, ali da on svoje mišljenje (da želi živjeti s ocem) nije promijenio.

 

7.              Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza saslušanih svjedoka, M. Č. B., članice Tima za zaštitu djece Centra za socijalnu skrb P., S. J., učiteljice maloljetnog djeteta, B. K. i J. K., bake i djeda maloljetnog djeteta po majci, Z. B., bake maloljetnog djeteta po ocu i R. B., te K. R., voditeljice mjere nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi stranaka nad maloljetnim sinom, kao i osnovom iskaza samih stranaka, kada je ispravno zaključio, da su neosnovani i ničim dokazni navodi tužitelja o zlostavljanu maloljetnog djeteta od strane majke, te da je ponašanje maloljetnog djeteta prema majci, u razdoblju kada maloljetno dijete da je bilo kod oca, posljedica manipulativnog ponašanja oca prema djetetu, a što da proizlazi i iz Nalaza i mišljenja Multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kao i da su neosnovani navodi tužitelja da maloljetno dijete živi uz alkoholiziranog djeda po majci, kao i navodi da tužena zanemaruje zdravlje maloljetnog djeteta, a u odnosu na izraženu volju maloljetnog djeteta, otac da se manipulativno ponašao prema maloljetnom djetetu, što da je dovelo do otuđenja djeteta od majke i pokazivanja negativnog stava djeteta prema majci, kao i baki i djedu po majci, pa da bi doslovno poštivanje djetetovih želja značilo da bi se donošenje ovakvih teški odluka prebacivalo na dijete, koje da nije ni dobno i razvojno sposobno donositi odluke, koje bi bile u njegovom najboljem interesu, jer u konkretnom slučaju da je potrebno prepoznati djetetovu stvarnu potrebu (i mogućnost maksimalne realizacije tih potreba), odnosno donijeti odluku, koja da će poštovati djetetove želje, samo ukoliko ona slijedi i njegove potrebe, pa sud da nije utvrdio niti jednu od činjenica, na kojima tužitelj da temelji zahtjev radi izmjene odluke o povjeri djeteta, već upravo suprotno, otac za vrijeme boravka djeteta u njegovom kućanstvu da nije poticao pozitivan emocionalan psihosocijalni razvoj djeteta, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao izmjenu točaka I., II. i III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovnim brojem P Ob-45/2018-53 od 5. studenog 2018., na način da zajedničko dijete stranaka živi s ocem, a oba roditelja da zajednički obavljaju roditeljsku skrb, te da se donese odluka o načinu ostvarivanja osobnih odnosa majke sa maloljetnim sinom i da se naloži majci da plaća uzdržavanje maloljetnog sina, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

 

8.              Isto tako, kada je, osnovom valjano utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno Mišljenja tima Centra za socijalnu skrb P., odlučio da se osobni odnosi oca sa maloljetnim sinom odvijaju na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude, ispravno je sud prvog stupnja postupio, jer je isto utemeljeno na odredbama članaka 119. stavka 1., 123., 124., stavaka 1., 2. i 3. i odredbe članka 125. sve Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ), kao što je sud prvog stupnja ispravno postupio i kada je, a prethodno pravilno utvrđujući da su se potrebe maloljetnog djeteta, koji je sada školskog uzrasta, povećale od donošenja ranije presude, kao i da su se, od donošenja ranije presude, promijenile okolnosti kod tuženika glede njegovih sadašnjih mogućnosti za uzdržavanje maloljetnog sina, pozivom na odredbu članka 285. ObZ-a, naložio tužitelju da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog sina iznos od 800,00 kuna mjesečno, umjesto iznosa od 200,00 kuna mjesečno, koji iznos je tuženik za uzdržavanje tuženika plaćao po ranijoj presudi, a odbio zahtjev tužiteljice za plaćanje uzdržavanja maloljetnog sina do preostalog zatraženog iznosa, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom III. izreke prvostupanjske presude.

 

9.              Isto tako, ispravno je sud prvog stupnja postupio i kada je, osnovom utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu Mišljenje Centra za socijalnu skrb P., kao i odnose stranaka, koji odnosi da predstavljaju rizik za psihoemocionalni razvoj maloljetnog djeteta, pozivom na odredbu članka 105. stavka 1. ObZ-a, o ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnog I., odlučio na način, kako je to pobliže opisano točkom IV. izreke prvostupanjske presude.

 

10.              Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te i nadalje osporava zaključke Stručnog tima za zaštitu djece, mladeži i obitelji Centra za socijalu skrb P., dajući svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja i prigovarajući pravilnosti primijene materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, kada je donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio presudu u pobijanom dijelu, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjskih odluka, kojim obrazloženjima je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je donio prvostupanjsku presudu u ovom pobijanom dijelu na način, kakao je to pobliže opisano izrekom iste, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11.              Tužitelju je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene prigovore, i za navesti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka osvrtao na Izvješće o osobnim, obiteljskim socijalnim i ekonomskim prilikama i Mišljenje Stručnog tima za zaštitu djece, mladeži i obitelji Centra za socijalu skrb P. (listovi od 50 do 55 spisa), te da je čak na slijedećem ročištu, nakon što je sud konstatirao da su u spis dostavljeni navedeno Izvješće i Mišljenje, tužitelj predlagao da se u odnosu na Mišljenje saslušaju djelatnici Centra za socijalu skrb P. (ročište glavne rasprave održano dana 19. lipnja 2020. – listovi od 76 do 78 spisa), iz čega se zaključuje da je tužitelj bio upoznat sa navedenim Izvješćem i Mišljenjem Centra za socijalu skrb P.

 

12.              Nadalje, tužitelju je i za navesti, da je tužena u spis uz svoj podnesak (listovi 136 i 137 spisa) sudu dostavila Nalaz i mišljenje Multidiscipliniranog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z. (listovi od 138 do 142 spisa), a koji Nalaz i mišljenje, neovisno o tome što isti nije dostavljen na traženje suda, su doprinijeli pravilno utvrđenom činjeničnom stanju po prvostupanjskom sudu u ovoj pravnoj stvari, te je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, jer i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda Mišljenja Centra za socijalu skrb P. i Multidiscipliniranog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z. nisu u suprotnosti, u odnosu na činjenice koje su se ukazivale bitnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a o čemu se sud prvog stupnja i detaljno očitovao obrazloženjem svoje presude.

 

13.              Žalitelju je i za navesti, da iz svih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica po sudu prvog stupnja, neovisno o izraženoj želji maloljetnog djeteta, koje je relativno niske životne dobi u odnosu na donošenje važnih životnih odluka o tome s kojim od roditelja bi stanovalo i za kojeg se u provedenom prvostupanjskom postupku utvrdilo da je otac manipulativno djelovao na njega, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u najboljem interesu i za dobrobit maloljetnog djeteta je da stanuje s majkom, kako je to ispravno zaključio i odlučio sud prvog stupnja svojom presudom, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u tom dijelu nije donesena u suprotnosti sa odredbom članka 360. ObZ-a, obzirom da je u prvostupanjskom postupku maloljetnom djetetu dana mogućnost izražavanja njegovog mišljenja.

 

14.              Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

15.              Zakonita je i odluka o troškovima, jer je ista ispravno utemeljena na odredbama članka 366. stavka 1. ObZ-a.

 

16.              Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknute, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

17.              Obzirom da tužena nije zahtijevala troškove žalbenog postupka(trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja), to o istom nije niti odlučivano.

 

18.              Nepobijani dio (odbijajući dio točaka III. i IV. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

Split, 26. svibnja 2021.