- 1 -              Rev 2832/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2832/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. D., OIB …, C., Kanada, s boravištem u Z., sada: Z., zastupana po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri d.o.o. Z., Pisarnica Z., protiv tuženika A. D., OIB …, B., sada: N. G., zastupan po punomoćniku D. J., odvjetniku u N. G., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-449/16 od 13. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P Ob-6/15-24 od 20. svibnja 2016., na sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1.1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke suđeno je:

 

              "Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice L. D., OIB: …,  C., Canada, sa boravištem u Z., sada: Z., u cijelosti, a koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da su:

 

              a) nekretnine oznake 172 kč.br.2134, kuća i dvorište, površine 946 m2, kč.br.2135/1, voćnjak kod kuće površine 962 m2, kč.br.2135/2, Oranica kod kuće površine 6227 m2, sveukupne površine 8135 m2, upisano u zemljišno knjižni uložak 1091 k.o. N. G.

 

              b) nekretnine oznake kč.br.2159, kuća i dvorište površine 421 m2, kč.br.2160 dvorište i voćnjak površine 720 m2, sveukupne površine 1141 m2, upisano u zemljišno knjižni uložak 1831 k.o. N. G.

 

              sve upisano pri Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Novoj Gradiški bračna stečevina tužiteljice L. D. i tuženika A. D., na jednake dijelove, pa se nadalje utvrđuje da je L. D. suvlasnica nekretnina pod a) u ¼ dijela, a nekretnina pod b) u ½ dijela;

 

2. Tuženik je dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u ¼ dijela na nekretninama pod a), odnosno u 1/2 dijela na nekretninama pod b) iz točke I. ove presude za korist tužiteljice kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Novoj Gradišci;

 

3. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici troškove postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

1.2. Ujedno je potvrđena i toč. II. izreke prvostupanjske presude kojom je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 44.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, pobliže opisanoj u istoj toč. izreke.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude preinače na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se iste ukinu i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6.1. Neosnovano se u reviziji ističe da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je sud prvog stupnja koristio ovlaštenja iz čl. 305. ZPP. Naime, tom odredbom određeno je da sudac može odlučiti da se glavna rasprava ponovo otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinog važnih pitanja. Prema tome sud je ovlašten sve do trenutka objave presude, ako ocjeni da je to potrebno preotvoriti glavnu raspravu. Koristeći se tim ovlastima, kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 18. srpnja 2014., sud po prirodi stvari ne može počiniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Dakle, u situaciji da se sud koristi ovlašću koja izravno proizlazi iz odredbe čl. 305. ZPP pa u stadiju donošenja odluke, ali prije nego što je odluka objavljena, radi razjašnjenja važnih okolnosti ili radi dopune postupka odluči ponovo otvoriti glavnu raspravu, ne čini bitnu povredu postupka iz čl. 305. ZPP (tako i u odluci ovoga revizijskog  suda broj Revt 243/14-2 od 11. ožujka 2015.).

 

6.2. U kontekstu navedenoga, neosnovani su i navodi da je sud zanemario odredbe o dostavi, propisane čl. 142., 143. i 143.a ZPP pa da je i time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer činjenica da je dostava pismena (tužbe) tuženiku izvršena u skladu s odredbama ZPP ne isključuje mogućnost ponovnog otvaranja glavne rasprave, ako je to neophodno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinog važnih pitanja.

 

6.3. Neosnovan je i revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na sve žalbene navode tužiteljice. To iz razloga što je isti sud u obrazloženju presude, u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, ocijenio sve žalbene navode tužiteljice koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

6.4. Suprotno navodima revizije, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. To zato jer je drugostupanjski sud dao jasne i neproturječne razloge za svoju odluku, koji revizijskim razlozima nisu dovedeni u sumnju, kako u vezi adrese prebivališta tuženika, tako i u vezi posebne imovine tuženika, a u kojem smislu se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka ističe.

 

6.5. U odnosu na revizijske navode kojima se suštinski ističe da pobijana presuda nije donesena u skladu sa čl. 8. ZPP, posebno u pogledu ocjene bankovne i ostale dokumentacije te iskaza tužiteljice i svjedokinje M. D., valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud, a iznimno i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a. ZPP, što ovdje nije slučaj, a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su nekretnine opisane u izreci prvostupanjske presude stečene u braku stranaka pa da je tužiteljica suvlasnica nekretnina pod a) u ¼ dijela, a nekretnina pod b) u ½ dijela.

 

8. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

 

              - da su stranke sklopile brak 3. veljače 1973.;

 

              - da su stranke potpisale sporazum o diobi imovine 7. prosinca 2003. u nazočnosti kćerke i zeta, u kojem trenutku faktična zajednica nije egzistirala ali je ponovno uspostavljena do 2013., kada je definitivno prestala,

 

              - da se imovina u N. G. i B. vodi na ime tuženika,

 

              - da su stranke imale zajedničke račune i posebne račun, ali uz međusobna ovlaštenja za podizanje novčanih sredstava  te su imali i nekretnine u Kanadi koje su prodali,

 

              - da  je nekretnine u Republici Hrvatskoj tuženik kupio nasljedstvom iza pok. oca, na način da je sa svojim bratom M. D. 20. travnja 2001. sklopio ugovor o reguliranju međusobnih imovinsko pravnih odnosa te mu je isplaćen iznos od 105.000,00 DEM, od kojeg je novca kupljena nekretnina u N. G. (ugovor od 07. lipnja 2001.) i nekretnina u B. (27. lipnja 2001.), a nekretnina koja se vodi u z.k.ul.1091 k.o. N. G., kupljena je 1997. i to sredstvima pribavljenima od naknade iz osiguranja zbog prometne nezgode, kojom prilikom je tuženik dobio isplatu od 56.000,00 CAD te je, zajedno s nećakom, kupio tu nekretninu,

 

              - da tužiteljica nije dokazala da bi ona na bilo koji način stekla predmetne nekretnine,

 

              - da je stvarna volja stranaka bila dioba nekretnina na način da se istoj isplati daljnji iznos od 100.000,00 CAD, a da sve ostalo (nekretnine u Republici Hrvatskoj i gotovina) pripadne tuženiku te je tužiteljici isplaćen iznos od 100,000,00 CAD, uz daljnji primitak iznosa od 58.000,00 CAD, na temelju Ugovora od 7. prosinca 2003.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da su utužene nekretnine posebna imovina tuženika, u smislu čl. 257. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98 - dalje: ObZ).

 

10. Potvrđujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud prihvaća razloge prvostupanjske presude obrazlažući da je tuženik naslijedio iza smrti svoga oca imovinu koju je podijelio s bratom na način da je imovinu prepustio bratu, a za svoj dio dobio novčana sredstva u iznosu od 105.000,00 DEM, od kojih je sredstva kupio nekretninu u N. G. i B. prema Ugovoru od 7. lipnja 2001. i 27. lipnja 2001. Stoga se radi o posebnoj imovini tuženika, dok tužiteljica nema nekretnina u Republici Hrvatskoj, a prodajom nekretnine u Kanadi ista je isplaćena u cijelosti. Tim više što tužiteljica, na okolnosti stjecaja ove imovine s naslova bračne stečevine, nije sudu predložila  relevantne dokaze koji bi ukazivali na suprotno (u smislu da bi ipak sudjelovala u stjecanju nekih ili svih utuženih nekretnina).

 

11. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

12. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Prema odredbi čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98 – dalje Obz/98) bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine. S druge strane, vlastita imovina prema odredbi čl. 257. st. 2. Obz/98, predstavlja imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 257. st. 2. Obz/98 (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

 

13. Prema ocjeni ovoga suda, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, u koje ovaj revizijski sud nije ovlašten ulaziti niti ga preispitivati, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, zaključivši da sporne nekretnine ne predstavljaju imovinu stranaka stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili onu koja potječe iz te imovine, već posebnu imovinu tuženika, sve u smislu čl. 257. st. 2. Obz/98. Prema tome, irelevantan je revizijski navod tužiteljice da na Sporazumu o diobi imovine 7. prosinca 2003. nisu ovjereni potpisi bračnih drugova pa da taj Sporazum ne proizvodi pravne učinke, jer su predmetne nekretnine utvrđene posebnom imovinom tuženika, stečene prije zaključenja i neovisno o predmetnom Sporazumu.

 

14. Navodi revizije u kojima revidentica iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženjima tih odluka (osobito u pogledu toga na koji način je predmetna imovina stečena te koja je bila prava volja stranaka), predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom stadiju postupka. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Zbog svega navedenog, a kako nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude na temelju čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.