Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                                           Poslovni broj: 3 Povrv-26/20-18             

 

                                                               

                     

              Republika Hrvatska

        Općinski sud u Vinkovcima

      Trg bana Josipa Šokčevića 17

                 32100 Vinkovci  

             OIB:77561654785                               

               

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja C.-G. d.o.o. O., OIB:zastupan po punomoćniku J. M. odvjetniku iz O., kao i po zastupniku trgovačkog društva prokuristi D. S. iz O., OIB:, protiv tuženika D. C. iz V., OIB:, radi naplate iznosa od 560,00 kn, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 20. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni H. Č. odvjetnice iz V., a u odsutnosti tuženika, te donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 26. svibnja 2021.

 

p  r  e  s  u  d  i  o      j   e

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V., poslovni broj Ovrv-2164/2019 od 6. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku D. C. iz V., OIB:da plati tužitelju C. – G. d.o.o. O., OIB: iznos od 560,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos koje teku i to:

- na iznos od 224,00 kn od dana 16. studenog 2014. do isplate

- na iznos od 112,00 kn od dana 01. ožujka 2015. do isplate

- na iznos od   56,00 kn od dana 01. svibnja 2015. do isplate

- na iznos od   56,00 kn od dana 01. travnja 2017. do isplate

- na iznos od   56,00 kn od dana 01. kolovoza 2017. do isplate

- na iznos od   56,00 kn od dana 01. srpnja 2018. do isplate

 

po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.             

                                                                                   

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju na ime troškova postupka ukupan iznos od 837,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

                                                       

Obrazloženje

             

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem navodi da je G. g. d.o.o. V. dana 30. srpnja 2019. temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbine broj: ustupio ovrhovoditelju tražbinu prema tuženiku s osnova neplaćenih računa broj: 4818/PARKIS/2 od 30. rujna 2014. u iznosu od 224,00 kn, računa broj: 123/PARKIS/2 od 31. siječnja 2015. u iznosu od 112,00 kn, te računa broj: 1361/PARKIS/2 od 31. ožujka 2015, računa broj: 1077/PARKIS/2 od 28. veljače 2017., računa broj: 3289/PARKIS/2 od 30. lipnja 2017. i računa broj: 2434/PARKIS/2 od 31. svibnja 2018. – svaki u iznosu od 56,00 kn, u sveukupnom iznosu od 560,00 kn uz navođenje da je tražbina tužitelja dospjela za naplatu. U podnesenom prijedlogu također navodi da je tuženik vlasnik vozila marke M. reg. oznake VK.

 

2. Javni bilježnik A. V. iz V. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, broj Ovrv-2164/2019 od 6. rujna 2019. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik pravovremeno je uložio prigovor, u kojem osporava u cijelosti rješenje o ovrsi, kako po osnovu tako i po visini. Ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Također ističe i prigovor zastare potraživanja.

 

3. Povodom uloženog prigovora Općinski sud u Vinkovcima rješenjem broj: 3 Povrv-26/20-9 od 12. svibnja 2020. stavio je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. broj: Ovrv-2164/2019 od 6. rujna 2019., ukinuo provedene ovršne radnje, te je po osnovi članka. 58 st. 2 Ovršnog zakona riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

4. Punomoćnik tužitelja u nastavljenom postupku, u podnesku od 15. svibnja 2020. u očitovanju na prigovor tuženika ostao je kod utuženoga potraživanja te predlaže da sud u cijelosti održi na snazi rješenje o ovrsi. Navode iz prigovora tuženika smatra neosnovanim i irelevantnim budući je tuženik bio vlasnik motornih vozila marke reg. oznake VK… i VK na koje se odnosi potraživanje tužitelja, te u vrijeme nastanka obveze plaćanja parkirne karte. Naime, tražbina tužitelja temelji se na osnovi izdanih, a neplaćenih računa broj: 4818/PARKIS/2 od 30. rujna 2014. u iznosu od 224,00 kn, računa broj: 123/PARKIS/2 od 31. siječnja 2015. u iznosu od 112,00 kn, te računa broj: 1361/PARKIS/2 od 31. ožujka 2015, računa broj: 1077/PARKIS/2 od 28. veljače 2017., računa broj: 3289/PARKIS/2 od 30. lipnja 2017. i računa broj: 2434/PARKIS/2 od 31. svibnja 2018. – svaki u iznosu od 56,00 kn, u sveukupnom iznosu od 560,00 kn.

 

5. Uz navedeni podnesak tužitelj je dostavio fotografije za vozilo reg. oznake VK… i vozilo reg. oznake VK…, uz prilaganje računa za spomenuta vozila kao i fotografije navedenih vozila.

 

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostao je kod navoda iz prigovora, te tvrdi da je ove usluge parkiranja platio i to G. g. d.o.o. V. Također je ostao kod istaknutog prigovora zastare, kao i prigovora promašene aktivne i pasivne legitimacije.

 

7. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u priloženo uvjerenje MUP PU V.-s. od 17. kolovoza 2019. u svezi upisanoga vlasništva na predmetnom vozilu te uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – kartica kupca od 5. kolovoza 2019., izvršen je uvid u Ugovor o ustupu i prodaji tražbina br: od 30. srpnja 2019., uvid u specifikaciju plaćanja, potvrdu o ispati, specifikaciju dužnika i potraživanja, Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja, opće uvijete Ugovora o korištenju parkirališnog prostora, Zaključke o zonama parkiranja, račune i fotografije vozila reg. oznaka VK… i VK...

 

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je ocijenio osnovanim potraživanje tužitelja u utuženom iznosu sveukupno 560,00 kn koji se odnosi na neplaćene karte za parkiranje za vozilo reg. oznake VKi vozilo reg. oznake VK...

 

9. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće:

 

10. C.-G. d.o.o. je dana 30. srpnja 2019. sklopila Ugovor o ustupu i prodaji tražbine broj: sa G. g. d.o.o. V kojim Ugovorom je G. g. d.o.o. V. kao koncesionar za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu V. izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa.

 

11. Temeljem članka 14. st. 5 Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta (službeni glasnik G. V. broj: 13/2009 od 29. 12. 2009.) propisano je: "Odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se vlasnik vozila koji je evidentiran u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila."

 

12. U predmetnom slučaju tražbina tužitelja temelji se na osnovi izdanih, a neplaćenih računa broj: 4818/PARKIS/2 od 30. rujna 2014. u iznosu od 224,00 kn, računa broj: 123/PARKIS/2 od 31. siječnja 2015. u iznosu od 112,00 kn, te računa broj: 1361/PARKIS/2 od 31. ožujka 2015, računa broj: 1077/PARKIS/2 od 28. veljače 2017., računa broj: 3289/PARKIS/2 od 30. lipnja 2017. i računa broj: 2434/PARKIS/2 od 31. svibnja 2018. – svaki u iznosu od 56,00 kn, u sveukupnom iznosu od 560,00 kn.

 

13. Uvidom u uvjerenje PU V.-s. od 17. kolovoza 2019. utvrđeno je da je tuženik evidentiran kao vlasnik vozila marke M. te da je bio evidentiran i kao vlasnik vozila marke V. P. reg. oznake VK..  koje je odjavljeno 10. lipnja 2015. Iz dostavljene obavijesti MUP-a proizlazi da je tuženik bio vlasnik vozila marke V. P. reg. oznake VKu vrijeme na koje se odnose izdani računi i to račun broj: 4818/PARKIS/2 od 30. rujna 2014. i račun broj: 123/PARKIS/2 od 31. siječnja 2015. i račun broj: 1361/PARKIS/2 od 31. ožujka 2015., dok se izdani računi i to račun broj: 1077/PARKIS/2 od 28. veljače 2017., račun broj: 3289/PARKIS/2 od 30. lipnja 2017. i račun broj: 2434/PARKIS/2 od 31. svibnja 2018. odnose na vozilo marke M. reg. oznake VKčiji je vlasnik i dalje upisani tuženi. 

 

14. Svoje navode da je radi naplate utuženih računa već bio vođen postupak kod ovoga suda i da se radi o presuđenoj stvari, tuženik nije dokazao. Stoga ovu tvrdnju tuženika sud smatra paušalnom i usmjerenom k izbjegavanju ispunjenja obveze na ime plaćanja duga.

 

15. Nadalje, neosnovan je i tuženikov prigovor u pogledu promašene aktivne i pasivne legitimacije s obzirom da je tužitelj uz podnesak od 15. svibnja 2020. dostavio dokaze kojima je dokazao svoju aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe i to prilaganjem Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj: od 30. srpnja 2019. sklopljenog između tužitelja i G. g. d.o.o. V. Budući da tuženik nije osporavao da je vlasnik predmetnih vozila za koje su izdane dnevne parkirne karte i računi, a koje vlasništvo proizlazi iz podataka MUP-a, to niti prigovor promašene pasivne legitimacije nema osnova.

 

16. Isto tako, prigovor tuženika u pogledu zastare potraživanja nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima (NN broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO) kojim je određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, kao što je to u ovom slučaju. Budući da za konkretni posao nije zakonom određen drugi zastarni rok, to se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na račun od 30. rujna 2014. sa dospijećem plaćanja 15. studenog 2014., a kako je tužitelj svoj prijedlog za ovrhu podnio dana 17. listopada 2019. to je evidentno da je prijedlog, odnosno tužba podnesen u okviru petogodišnjeg zastarnog roka.

 

17. Prema priloženim specifikacijama izdanih dnevnih parkirnih karata, uz priložene fotografije vozila reg. oznake VK… marke M. utvrđeno je da je za navedeni automobil u zoni 1, u dane 15. 2. 2017., 13. 6. 2017. i 18. 5. 2018. bila izdana dnevna parkirna karta, svaka u iznosu od 56,00 kn te da je ista bila zakačena za vjetrobransko staklo na navedenom vozilu.

 

18. Također iz priložene specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata vozilo marke V. reg. oznake VK proizlazi da je za navedeni automobil u zoni 1, u dane 1. 9. 2014., 5. 09. 2014., 19. 9. 2014. i 27. 9. 2014. bila izdana dnevna parkirališna karta za svaki dan po 56,00 kn ili ukupno u 2014. godini 224,00 kn. Za isto vozilo je u zoni 1 za dane 13. 1. 2015., 27. 1. 2015. te 5. 3. 2015. bila izdana dnevna parkirališna karta, za svaki dan po 56,00 kn. Navedene parkirališne karte su bile izdane u 2014. i 2015. godini kada je prema podacima MUP-a tuženik bio vlasnik ovoga vozila. Zone parkiranja na kojima se vrši naplata parkinga utvrđene su na osnovi zaključaka o zonama parkiranja, što je objavljeno u službenom glasniku G. V.

 

19. Tužitelj visinu tužbenog zahtjeva temelji na naprijed spomenutim računima a prema Cjeniku usluga parkiranja na javnim parkiralištima u G. V. (službeni glasnik G. V. broj: 13/2009 od 29. 12. 2009.) kao i odredbi članka 5. stavak 4 Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališnog prostora.

 

20. Člankom 3. Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališnog prostora, objavljenih u Službenom glasniku G. V. broj: 13/2009 od 29. prosinca 2009. propisano je da je vozač odnosno vlasnik vozila dužan u roku od 10 minuta od trenutka zaustavljanja vozila na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom kupiti parkirnu kartu.

 

21. Člankom 14. stavak 1 Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališnog prostora propisano je da, ukoliko je vozilo parkirano bez kupljene karte ili s kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne karte, dok je u stavku 2 članka 14 navedenih Općih uvjeta propisano da u slučaju iz stavka 2 spomenutog članka osoba ovlaštena za kontrolu naplate parkiranja izdaje dnevnu kartu i nalog za plaćanje dnevne karte, te ga na odgovarajući način pričvršćuje za vozilo ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila.

             

22. U nalogu za plaćanje dnevne karte, uz iznos naknade za parkiranje dodatno se obračunavaju i troškovi izdavanja dnevne karte u vrijednosti 20,00 kn (materijalni trošak izdavanja karte, trošak obrade podataka i ostali troškovi) a koje snosi vlasnik vozila. Prema Cjeniku usluga parkiranja na javnim parkiralištima u G. V. cijena dnevne karte u 1 zoni iznosi 36,00 kn.

 

23. Na temelju provedenih dokaza u postupku je nedvojbeno utvrđeno da se vozač vozila reg. oznake VK… i VK u vlasništvu tuženika zaustavio na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, ali isti nije kupio parkirnu kartu. Kako vozač predmetnih vozila nije kupio parkirnu kartu, niti istu platio na neki drugi način, a vozilo je parkirao na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, smatra se da je zaključio ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne karte, te je istom osnovano izdana dnevna karta i nalog za plaćanje iste.

 

24. Obzirom da tuženik kao vlasnik vozila nije podmirio svoju obvezu u rokovima dospijeća, to je isti dužan platiti utuženo potraživanje u iznosu od 560,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća utuženih računa, po stopi propisanoj člankom 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO).

 

25. Na temelju svega izloženog ovaj sud je po osnovi članka 183. stavka 1 ZOO-a i članka 342. stavak 1 ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te je temeljem članka 451. stavak 3 ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, kako je to odlučeno u točki I. izreke presude za iznos od 560,00 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

 

26. U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka; tako VS RH u zaključku Su-4-204/17 od 2. lipnja 2017., ŽS u Splitu Gž-976/17., ŽS u Varaždinu Gž-1370/17 i dr.).

             

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19).

 

28. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: jednokratna nagrada za cijeli postupak u visini 50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda i uz 25% PDV-a iznosi 625,00 kn (Tbr. 7 toč. 1 OT). Tužitelju je valjalo priznati i trošak javnobilježničke nagrade uz 25% PDV-a u iznosu od 112,50 kn sukladno odredbi članka 6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnog bilježnika u ovršnom postupku (NN broj:8/11 i 114/12), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn tako da je tužitelju sveukupno odobren trošak postupka u iznosu od 837,50 kn. Tužitelju nije priznat trošak dostave i materijalni trošak obzirom da isto nije dokumentirano po osnovu i visini, kao niti tzv. predvidivi trošak ovršnog postupka obzirom da ovaj trošak nije niti nastao zbog ulaganja prigovora od strane tužene kao ovršenika.

 

29. Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

                           

 

U Vinkovcima 26. svibnja 2021.

 

                                            Sudac

          Iva Graovac, v.r.

 

                                                                                   

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.                                                       

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupa iz članka 354. stavka 2 Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2 točke 3 ovoga Zakona.

Žalba ne odgađa ovrhu, osim ako sud obrazloženim rješenjem odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

                                                                                                                                                                       

DOSTAVITI:

1.Odvjetnik J. M., O. – punomoćnik tužitelja

2.D. C., V. - tuženik

 

                                                                                   

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu