- 1 -              Rev 2861/2017-2

Broj: Rev 2861/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice J. K. iz Z., OIB … i II. tuženika Z. E. iz P., OIB …, koje oboje zastupa punomoćnik T. Ć., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5852/16-2 od 23. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4126/13-11 od 14. lipnja 2016., na sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

p r e s u d i o   j e :

              Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5852/16-2 od 23. svibnja 2017. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4126/13-11 od 14. lipnja 2016., a kojom je suđeno:

              „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              Tuženi E. Z. OIB: … P., sada A.,  Njemačka i J. K. iz Z., OIB: …, kao nasljednici  upisanog u zemljišne knjige S. Š. ( pok. M.) iz Z., prema rješenju Općinskog građanskog suda Zagreb O-414/00 su dužni priznati da  je tužitelj M. Š., Z., OIB: …, vlasnik nekretnina i to k.č.br. 2914/2 kuća broj 80 i dvorište u Z., površine 734 m2,  zk. ul.br. 2835 k.o. T., pa su tuženi dužni trpjeti provedbu parcelacijskog elaborata pod brojem RN-957/2010 potvrđen kod Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Klasa: 932-06/10-01/401, Ur.br.: 251-15-02/1-10-3, da dozvoli tužitelju upis nekretnina na svoje ime  kod zemljišnog knjižnog odjela  Općinskog građanskog suda u Zagrebu, izdati tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

              II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima trošak ovog postupka u iznosu od 10.156,25 kuna u roku 15 dana."

2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili podredno, da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu  u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju opisno ukazuje revident, jer je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo prema svom uvjerenju ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka jasno naveo koje su činjenice dokazane, a koje ne (a prihvaćajući takvu ocjenu, uz logično i argumentirano obrazloženje, bitnu povredu nije učinio ni sud drugog stupnja).

6.2. Na navode revizije još valja reći da iz odredbi čl. 7., 8. i 219. ZPP proizlazi da stranke iznose činjenice i predlažu dokaze (čl. 7. ZPP), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Stoga, navodi revizije da sud u pobijanoj presudi nije pravilno ocijenio dostavljenu dokumentaciju kada je zaključio da tužitelj nije dokazao koji je suvlasnički dio zemljišta stekao, jer je sud za svoju ocjenu navedenih dokaza dao jasne i neproturječne razloge, kao i za svoj zaključak da iz tih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj kupnjom poslovnog prostora stekao i vlasništvo upravo čestice koja je predmet tužbenog zahtjeva odnosno da upravo ta čestica služila redovitoj uporabi poslovnog prostora koji je bio predmet kupnje, a niti to nedvojbeno proizlazi iz zaključene sudske nagodbe. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. ZPP) tužbeni zahtjev odbijen. Takvu ocjenu nižestupanjskih sudova tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. U  odnosu na ostale revizijske navode koje tužitelj iznosi u okviru tog revizijskog razloga, a koji se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima drugostupanjskog suda, valja reći da navedene prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje jer se zapravo radi o osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Tužitelj revizijom nadalje osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane presude. Međutim, s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen jer je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrđeno da odlučna činjenica koji dio zemljišta služi redovitoj uporabi poslovnog prostora kojeg je tužitelj kupio i je li to upravo utužena nekretnina, nije dokazana, kao niti činjenica da bi tužitelj bio neupisani nositelj prava korištenja upravo te nekretnine prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 - dalje: ZV) nisu ispunjene pretpostavke primjene odredbi o jednovrsnosti vlasništva i pretvorbi društvenog vlasništva u privatno vlasništvo sjedinjenjem zemljišta i zgrade  (čl. 366. i 367., u vezi čl. 9. ZV). Zbog navedenog ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

8. Na navode revizije koji se odnose na posjed nekretnine valja reći da je tužitelj tužbeni zahtjev činjenično utemeljio na zaključenoj sudskoj nagodbi i parcelacionom elaboratu, a ne na stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću) pa ti navodi nisu doveli u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane presude.

9. Na temelju sveg iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2021.