REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 21 Pn-2139/12 -89

U              I M E              R E P U B L I K E              H R V A T S K E P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. U. odvjetniku iz Z., protiv tuženika C.o. d.d. iz Z., OIB:…, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika I. Š. iz Z. (prebivalište u S.), OIB:… zastupan po punomoćniku J. G. odvjetniku iz S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2021.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i umješača osobno te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. svibnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e :

I Nalaže se tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužitelju S. K. iznos od 20.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 16.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

26. svibnja 2021.godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i

8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 114,23 kn kao previsoko postavljenim.

Obrazloženje

1.                 Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15. svibnja 2012. godine navodi da je dana 4. travnja 2010. godine I. Š. u alkoholiziranom stanju upravljao osobnim automobilom reg. oznake ZG-… kolnikom K. lijevom prometnom trakom za kretanje vozila ravno u smjeru zapada i dolaskom do raskrižja s K. nije se zaustavio pred raskrižjem na znak crvenog svjetla koje je za njegov smjer bilo upaljeno na semaforu već je ušao u raskrižje nastavljajući kretanje ravno kojom prilikom je lijevom bočnom stranom automobila naletio na prednju stranu osobnog automobila reg. oznake ZG-… kojim je upravljao tužitelj ušavši u raskrižje na znak zelenog svjetla. Osobni automobil ZG-… zanio se nastavljajući nekontrolirano kretanje nakon čega je sletio van kolnika na parkiralište. Tužitelj ističe da je u navedenom štetnom događaju povrijeđen te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 25. lipnja 2020.godine tužitelj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja potražuje ukupno isplatu iznosa od 20.164,23 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. lipnja 2011.godine odnosno odštetnog zahtjeva do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška s pripadajućim kamatama tekućim od prvostupanjske presude do isplate.

2.                  U odgovoru na tužbu podneskom od 26. lipnja 2012. godine tuženik  priznaje

pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. U daljnjem tijeku postupka tuženik je osporio uzročno-posljedičnu vezu. Osporava osnov i visinu   tužbenog zahtjeva te predlaže da se o otpočetoj parnici obavijesti osiguranik istoga I. Š..

3.                 Podneskom od 29. studenog 2012.godine I. Š. je naveo da ima pravni interes za miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika te osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

4.                 Raspravnim rješenjem suda od 2. travnja 2013.godine prihvaćeno je sudjelovanje I. Š. kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu.

5.                    Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u račune na listu 5 i 6 spisa, u zapisnik o alkoholiziranosti na listu 7 spisa,u odštetni zahtjev tužitelja na listu 27 do 28 spisa, u dopis Z. h. na listu 50 do 58 spisa, dokaz uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Ks-318/10, dokaz saslušanjem svjedoka A. S., A. M., dokaz uviđajem na licu mjesta i kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka, dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu i uvid u zdravstveni karton tužitelja te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. S. G., dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Ž. R. i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

6.                    Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan na način i do iznosa određenih izrekom ove presude.

7.                 Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost.

7.1.           Isto tako nije sporno da se tužitelj odštetnim zahtjevom od dana 8. lipnja 2011.godine , a zaprimljenog od strane tuženika dana 8. lipnja 2011.godine, a što je utvrđeno uvidom u isti na listu 27 do 28 spisa.

7.2.           Nadalje, među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika, odnosno umješač u ovom predmetu I. Š. presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ks- 318/2010 od 6. svibnja 2011.godine proglašen krivim što je dana 2. travnja 2010. oko 00,50 sati upravljajući osobnim automobilom reg. oznake ZG-… kolnikom K. lij3vom prometom trakom za ravno u smjeru zapada dolaskom do raskrižja s K. protivno odredbi čl.59 st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, nastavio vožnju ravno ušavši u raskrižje u trenutku dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, uslijed čega je na prednji lijevi bočni dio njegova automobila svojim prednjim dijelom unatoč kočenju naletio osobni automobil reg. oznake ZG-… kojim je upravljao S. K.….čime je

počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-2004/11 od 24. srpnja 2012.godine.

8.                 Odredbom čl.12 ZPP-a određeno je da je sud vezan pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda kojom je okrivljenik oglašen krivim.

9.                 U konkretnom slučaju sud nalazi utvrđenim i nastanak štetnog događaja i odgovornost za isti.

10.             S obzirom da je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik, odnosno umješač u ovom predmetu oglašen krivim zbog činjenice da je kroz raskrižje prošao na znak crvenog svjetla na semaforu to sud prilikom donošenja ove presude nije analizirao, a niti posebno navodio navode iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja kao i provedeni uviđaj i prometno vještačenje na navedene okolnosti. Pri tom valja istaći da je kao što je već rečeno, kaznenom osuđujućom presudom umješač oglašen krivim upravo i jedino zbog činjenice što je predmetnu prometnu nezgodu skrivio prošavši kroz raskrižje na semaforu kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo to je za navedeno utvrđenje vezan ovaj parnični sud. Točno je da je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti, no kako je ponašanje sudionika prometne nezgode, odnosno činjenica tko je skrivio prometnu nezgodu prolaskom kroz crveno svjetlo na raskrižju utvrđeno pravomoćnom kaznenom presudom to nije bilo mjesta utvrđivati analizu postupanja sudionika štetnog događaja u ovom predmetu.

11.             Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima

- NN 35/05, 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.-nastavno ZOO.

12.             Radi utvrđenja uzročno posljedične veze između dinamike nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja provedeno je kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje.

13.             Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka M. V. od 15. siječnja 2015.godine proizlazi da je tužitelj upravljao osobnim vozilom po kolniku K. iz pravca juga u pravcu sjevera po desnoj prometnoj traci brzinom oko 44 km/h. Dolaskom u križanje s K. prednjim desnim dijelom vozila brzinom oko 20 km/h u kočenju naletio je na prednji lijevi bočni dio osobnog vozila tuženika marke "Golf" koji se kretao po lijevoj prometnoj traci K. iz pravca istoka u pravcu zapada brzinom oko 73 km/h. Promet na križanju reguliran je semaforima, međutim u spisu nema tehničkih elemenata prema kojima bi bilo moguće utvrditi za oba vozila na koji znak svjetla

na semaforu su oba ušla u križanje, a sigurno je da istovremeno nisu mogla imati uključen znak zelenog, odnosno crvenog svjetla. Tužitelj je reagirao kočenjem prije sudara na udaljenosti oko 18 m sa koje udaljenosti fizički nije mogao vidjeti vozilo tuženika na kolniku K. jer se nalazilo u kretanju na udaljenosti 36 m od mjesta sudara. Kako tužitelju za brzinu kojom se kretao zaustavni put iznosi 21 m sudar je bio neizbježiv. Tužitelj je prema fotografijama policije imao mogućnost uočavanja vozila tuženika na udaljenosti od mjesta sudara oko 9 m. U slučaju kada bi tužitelj reagirao kočenjem s te udaljenosti od 9 m, slično kako je i reagirao vremenski prije sudara onda se sudar ne bi dogodio jer bi vozilo tužitelja prešlo preko prometne trake vozila tuženika. U spisu nema elemenata uzročne veze između kočenja vozila tužitelja i kretanja vozila tuženika. Način kočenja vozila tužitelja sličan je kočenju kada vozači kasne s kočenjem, međutim uzrok kočenja mogao je biti različit i on se tehničkim putem ne može utvrditi. Svjedoci su mogli vidjeti svjetla na semaforu prilikom sudara.

13.1.        Iz sudsko medicinskog dijela vještačenja, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D. M. od 15. siječnja 2015. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće vrata, prijelom donjeg kraja prsne kosti, natućenje prsnog koša s krvnim podljevom u području prsne kosti, natučenje trbušne stjenke i otok lijevog ramena. Sve ozljede tužitelja su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Tužitelj u trenutku nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom ali sve ozljede koje je zadobio su mogle nastati i da je bio vezan.

13.2.      Vještak dr. D. M. i ing. M. V. su u svom usmenom očitovanju, a povodom prigovora umješača u bitnom dijelu naveli da u cijelosti ostaju kod svih zaključaka iz pisanog nalaza i mišljenja.

13.3.      Provedenim sudskomedicinskim vještačenjem nedvojbeno su utvrđene posljedice ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju kao i uzročno posljedična veza između nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja.

13.4.      Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan izrađen od strane stučnih osoba u skladu s pravilima struke. pri tome valja istaći da sud nije cijenio, a niti posebno obrazlagao utvrđenja prometnog vještaka koja se odnose na analizu prolaska sudionika štetnog događaja u raskrižju na znak crvenog svjetla.

14.             U pogledu navoda umješača iznesenih tijekom trajanja ovog postupka valja istaći da su isti nedokazani i samim time neosnovani. Činjenica što isti nije bio zadovoljan provedenim vještačenjima ne upućuje na zaključak da ista nisu provedena u skladu s pravilima struke. Pri tom valja istaći da predmet raspravljanja u ovom postupku nije regresna odgovornost istog već odgovornost tuženika. Isto tako utvrđivanje nastanka štetnog događaja drugačije i to prvenstveno svoji iskazom od utvrđenja iz pravomoćne osuđujuće kaznene presude nije dopušteno. Sasvim sigurno je umješač zainteresiran za ishod ovog postupka, a radi regresne parnice ali ponašanje umješača u ovom postupku sud cijeni u suprotnosti s odredbom čl.10 ZPP-a.

15.             Radi utvrđenja da li je tužitelj u štetnom događaju mogao zadobiti prijelom prsne kosti sud je proveo dokaz radiološkim vještačenjem.

15.1.      Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. S. G. od 18. listopada 2018. godine proizlazi da na snimci prsne kosti tužitelja od 2.4.2010.godine postoje promjene na temelju kojih se može posumnjati na lom u području sufoida. Imajući u vidu nalaz na RTG na snimkama od 2.4.2010. te opise kasnije u dva navrata snimljenih RTG prsne kosti vještak je naveo da RTG obradom nije utvrđen lom prsne kosti kod tužitelja kao posljedica ozljede u štetnom događaju.

15.2.      Stranke nisu imale prigovora na provedeno vještačenje te ga je i sud prihvatio cijeneći ga stručnim i objektivnim izrađenim od stručne osobe u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu i pravilima struke.

15.3.      Provedenim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj u štetnom događaju nije mogao zadobiti lom prsne kosti.

14.             Osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sud je utvrdio provođenjem medicinskog vještačenja.

15.             Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. Ž. R. od 4. svibnja 2020.godine proizlazi da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobivena ozljeda istegnuće mišića vrata dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja u omjeru od 4% trajno, a koje se očituju u vidu ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice, bolovima u području vratne kralježnice pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela te na FSVK utvrđenom instabilitetu na jednom nivou. Pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti uzeta je u obzir i činjenica da je tužitelj nakon ovog štetnog događaja imao još jednu ozljedu vratne kralježnice 2013.godine te se navedena ocjena od 4% odnosi samo na ovaj štetni događaj.

Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno trajali su oko 45 dana.

Tzv. primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta kumulativno u trajanju od 21 dan.

Tuđa pomoć bila mu je potrebna sumarno 20 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

Računi koji prileže na listu 5 i 6 spisa, odnosno iznos neplaćene participacije u

iznosu od 50,00 kn opravdan je trošak i predstavlja participaciju osobe u zdravstvenoj usluzi koja nema dopunsko osiguranje.

15.1  . Stranke nisu imale primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje te ga je i sud prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen od strane stručnih osoba, u skladu sa medicinskom dokumentacijom tužitelja, pravilima medicinske znanosti.

16.           Navedenom ozljedom povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19 st.2 u svezi s čl. 1046 ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100 ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za ovdje utužene vidove neimovinske štete i temeljem čl.1095 st.1 ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100 i čl. 1095 ZOO- a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

17.             S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti tijekom liječenja u vidu nošenja imobilizacije, odlazaka liječnicima raznih specijalnosti te cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha imajući u vidu kako činjenicu nastanka štetnog događaja tako i činjenicu dugotrajnosti liječenja te trajne posljedice proizašle kod tužitelja kao posljedica štetnog događaja sud smatra primjerenom naknadu u iznosu od 19.000,00 kn.

17.1. Tuđa pomoć bila je potrebna tužitelju za ukupno 50 sati pa je sud po tom osnovu dosudio iznos od 1.000,00 kn ili 20,00 kn po jednom satu. Radi se o zahtjevu za naknade imovinske, nenovčane i nereparirane štete visinu koju sud određuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke te je stoga temeljem čl.223 ZPP-a sud tužitelju dosudio naknadu od 20,00 kn po jednom satu ocjenjujući isti iznos primjeren troškovima života te stvarnim cijenama koštanja usluga pomoći u kući na tržištu uz činjenicu da je uobičajeno da takovu pomoć tužiteljima pružaju ukućani.

18.             Slijedom svega navedenog sud je na temelju čl.1100 st.1 i 2 ZOO-a utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete za povrede prava osobnosti i na temelju čl.1095 st.1 ZOO-a i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u sveukupnom iznosu od 20.000,00 kn.

19.             U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja i račune koji prileže na listu 5 i 6 spisa valja istaći da su isti djelomično osnovani i u skladu s odredbom čl.1095 ZOO-a. Kako je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da se isti odnose na plaćenu participaciju u iznosu od 50,00 kn to je tužitelju navedeni iznos i dosuđen dok je odbijen s iznosom od 114,23 kn kao neosnovanim.

20.             Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete dosuđene su tužitelju od dana podnašanja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana 8. lipnja 2011. godine, a sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a. Kao što je već rečeno, među strankama nije sporno da je isti od strane tuženika zaprimljen dana 8. lipnja 2011..godine, a što je utvrđeno i od strane suda uvidom u isti na listu 27 do 28 spisa. Naime, valja istači da je tuženik primitkom istog mogao u cijelosti utvrditi opseg i visinu svoje obveze i samim time u cijelosti ispuniti svoju obvezu.

21.             Odluka o kamati temelji se na odredbi čl 29. st.2 i 8 ZOO (NN 35/05), a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl.30 Ovršnog Zakona.

22.             Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 1 i 5 u svezi s čl.l55   ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 25/13).

22.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva po tbr.28 od 100 bodova, troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 100 bodova, troška pristupa na osam ročišta po tbr.9 toč.1 (2.4.2013.g., 23.5.2014.g., 9.7.2014.g., 7.11.2014.g., 3.5.2016.g., 15.5.2018.g., 21.10.2019.g. i 20.4.2021.g.) od 800 bodova, troška sastava dva podneska po tbr.8 toč. 1 (28.6.2013.g. i 25.6.2020.g.) od 200 bodova, odnosno sveukupno 1200 bodova što prema važećoj vrijednosti boda, a prema vrijednosti predmeta spora uz 25% povećanja po tbr.42 u iznosu od 3.000,00 kn i uz trošak vještačenja od 1.200,00 kn i uz trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 550,00 kn, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 16.750,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 18. studenog 2013. iz razloga što isto nije niti održano.

23.             Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2021. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

Dokument je elektroni ki potpisan: | DN:

| C=HR

HELENA FRIGO BOME TAR

Vrijeme potpisivanja: 26-05-2021

11:46:15

|

| O=OP INSKI GRA ANSKI SUD U ZAGREBU

|

| 2.5.4.97=#130D48523031323532313633313137

|

| L=ZAGREB

|

| S=FRIGO BOME  TAR

|

| G=HELENA

|

| CN=HELENA FRIGO BOME TAR

|

|

|

|

|

|

|

|

|

|

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

-      od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

-  od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.    Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 550,00 kn

2.  Tuženiku

3.  Punomoć. umješača

Broj zapisa: eb2fb-5d708

Kontrolni broj: 05eeb-00bfe-97c28

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=HELENA FRIGO BOMEŠTAR, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.