1              Poslovni broj: P-35/2020-7.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz L., K. vrh 54, S., OIB:, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., B. 16, protiv tuženika S. B. iz S., B. B. 22, OIB:, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 15. travnja 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Tuženik, i to S. B. iz S., B. B. 22, OIB:, dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to S. G. s prebivalištem u K. V. 54, 2318 L., S., OIB:, u iznosu od 166.725,68 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sudskom prodajom založenih nekretnina u vlasništvu tuženika označenih kao zk.č.br. 213/1, broj D.L. 8,9, u naravi izgrađeno zemljište, površine 43 m2, voćnjak površine 382 m2, dvorište, površine 412 m2, izgrađeno zemljište, površine 71 m2, ukupne površine 908 m2, upisano u z.k.ul.br. 228, k.o. 326143, Crnac, uknjiženo pri Općinskom sudu u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene."  

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je dana 12. ožujka 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi namirenja tražbine u iznosu od 166.725,68 kuna i to na nekretninama k.č.br..  Tužitelj navodi da su D. S. W. iz L. A.,  kao zajmodavac i tuženik S. B. dana 7. ožujka 2012. godine sklopili Ugovor o zajmu broj, ovjeren od strane Javnog bilježnika I. M. pod poslovnim brojem OV-. Navedenu tražbinu tužitelj je otkupio dana 13. lipnja 2016. temeljem Ugovora o ustupu tražbine. Ugovorom o zajmu u korist zajmodavca je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na navedenoj nekretnini tuženika, a koja je uknjižena pri O. sudu. u visini od 13.488,76 €. Ugovorom o ustupu tražbine hipoteka je prenesena u korist tužitelja. Tužitelj tvrdi da tuženik nije otplatio navedeni Ugovor o zajmu, pa smatra da je njegova tražbina dospjela. 

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, te da po predmetnom ugovoru nije dobio niti kune jer je istim samo reprogramirao zajam po ranijem ugovoru. Tuženik tvrdi da mu tužitelj nije omogućio otplatu duga jer je USKOK prekinuo poslovanje zajmodavca u Republici Hrvatskoj i zatvorio njegove urede.

 

3. Nije sporno da je predmetni Ugovor o zajmu zaključen 7. ožujka 2012. godine, kojim se tuženik obvezao vratiti dug kroz 99 anuiteta, a zadnja rata dospijeva 7. lipnja 2020. Način plaćanja ugovorenih rata iz Ugovora o zajmu iz 2012. godine uređen je na način da je korisnik zajma rate obvezan uplaćivati na žiro račun zajmodavca, ili pravnoj osobi na njegovoj blagajni, ili na žiro račun pravne osobe i to člankom 5 Ugovora o zajmu. Tuženik je isplatio dvije rate po ugovoru 6. travnja i 7. svibnja 2012. godine i to putem uplatnice na blagajni firme dok se po prethodnom ugovoru o zajmu iz 2011. godine plaćanje vršilo na isti način ili poštanskom uplatnicom putem Hrvatske pošte.

 

4. Navedenom ugovornom odredbom iz članka 5 Ugovora iz 2012. godine nije određen niti napisan broj žiro računa zajmodavca, niti je zajmodavac odredio, odnosno, ovlastio drugu pravnu osobu da zaprima uplate. Stoga je tuženik plaćanje mjesečnih anuiteta vršio u kreditnom uredu ", gdje je bila blagajna. Međutim, nakon akcije USKOK-a u svibnju 2012. godine kreditni uredi su zatvoreni i njihova imovina blokirana. Novi vjerovnik, tj. tužitelj, a niti raniji vjerovnik, nisu obavijestili tuženika da je došlo do ustupa tražbine niti su ih pozvali na plaćanje ugovorne obveze, niti su ih posebno obavijestili o mjestu daljnjih izvršenja ove njihove obveze.

 

5. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je tužitelj, kao vjerovnik, svojim ponašanjem spriječio ispunjenje obveze tuženika na uredno plaćanje anuiteta jer je kreditni ured gdje je bila njegova blagajna, putem koje se vršilo plaćanje, zatvorena, a nije pozvao tuženika na ispunjenje na drugi način ili primijenio ugovornu odredbu iz članka 5. Ugovora o zajmu, te ovlastio drugu pravnu osobu na primitak ispunjenja. Stoga nije došlo do zakašnjenja tuženika u plaćanju ove njegove obveze i u trenutku podnošenja tužbe navedena tražbina tužitelja još nije bila dospjela, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženici se nisu mogli osloboditi ove svoje obveze ni polaganjem dugovane činidbe na sudski polog po članku 186. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) jer kada je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili je neizvjesno gdje se nalazi dužnik može, ali i ne mora položiti dug kod suda ili kod Zakonom ovlaštene osobe. Prema članku 336. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu založni vjerovnik ima pravo na namirenje kada se zalogom osigurana tražbina ne ispuni po dospijeću. Kako tražbina tužitelja još nije dospjela nisu ispunjeni uvjeti iz članka 336. Zakona o vlasništvu.

 

6. Prema članku 184. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. Odredbom članka 185. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim podnosima propisano je da dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari, te da od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate. U ovom slučaju tužitelj je spriječio primitak dugovane činidbe od strane tuženika, pa stoga isti nije pao u zakašnjenje, a niti je u trenutku podnošenja tužbe tražbina tužitelja dospjela.

 

7. Zbog svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

8. U tijeku postupka izvršen je uvid i u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1569/2017 u kojem se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na istu tražbinu na temelju istog Ugovora o zajmu, ali na drugoj nekretnini tuženika koja se  nalazi u k.o. Vir. U tom predmetu je također odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer je utvrđeno da tražbina tužitelja nije dospjela. 

 

9. Imajući u vidu da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja.

 

10. Tuženiku je dosuđen i trošak sukladno uspjehu u parnici, a isti se odnosi na troškove dolaska tuženika na dvije rasprave iz Siska u Kutinu od po 100,00 kuna, a imajući u vidu visinu autobusne karte na relaciji Sisak-Kutina, sve prema članku 154. Zakona o parničnom postupku.

 

U K., 26. svibnja 2021.

 

S u d a c

 

D. S.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.

 

O tom obavijest:

1. O. M. K., Z., B. 16
2. S. B., S., B. B. 22