- 1 -

Broj: Jž-731/2020

 

 

 

                                                                                    Broj: Jž-731/2020

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

       P R E S U D A

 

                                         

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. M.G., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 11. prosinca 2019., broj 10 Pp J-3440/2019, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

             I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.            

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.G. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1.  Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 11. prosinca 2019., broj 10 Pp J-3440/2019 proglašena je krivom okr. M.G. da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna od 4.000,00 kuna, u koju kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 18. studenog 2019. u 10,00 sati do 12,55 sati istog dana kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da joj preostaje 3.700,00 kuna novčane kazne, koju je dužna platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne, te je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka od 300,00 kuna.

 

2.  Protiv te presude okr. M.G. po branitelju odvjetniku I.Š. pravodobno je podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

2.1.   Žalba nije osnovana.

 

3.    Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

3.1  Žalbom se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona jer je izreka presuda proturječna razlozima presude. Ovo stoga što je okrivljenica proglašena krivom zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što je razvidno iz izreke presude, a što je proturječno obrazloženju presude u kojem se navodi da je počinila oblik tjelesnog nasilja u obitelji, ostvarujući obilježje prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

3.2.    Međutim, po ocjeni ovog suda, na opisani način nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, već se radi o očitoj omašci u pisanju presude koja nije takvog značaja da se presuda ne bi mogla ispitati. Naime, u izreci je jasno navedeno da je okrivljenica proglašena krivom za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja prekršaja (udarila otvorenim dlanom po licu  bivšeg supruga), te je u zakonskom opisu prekršaja navedeno da je počinila oblik tjelesnog nasilja. Sukladno tome, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je okrivljenica počinila oblik tjelesnog nasilja u obitelji ostvarujući sva obilježja prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. t. 1., kažnjivog po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Dakle, nema nikakve dvojbe da je okrivljenica proglašena krivom za tjelesno nasilje u obitelji, pa činjenica da je u izreci očitom omaškom napisano da je „počinila prekršajno djelo iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji“, nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske odluke.

 

3.3.  Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio povredu iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, time što je bi povrijedio odredbu čl. 4. toga Zakona, kojom se kažnjavanje uvjetuje načelom krivnje, budući je pravilno utvrđujući činjenice utvrdio postojanje krivnje na strani okrivljenice.

 

3.4.  Također, prvostupanjski sud nije počinio povredu iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, time što je bi povrijedio odredbu čl. 88. st. 1. toga Zakona, budući je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdio važne činjenice, pri čemu je jednako utvrđivao činjenice koje terete okrivljenicu i koje joj idu u korist.

 

4.   U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava žalbom se ističe da okrivljenica nije poduzela niti jednu od radnji za koje je proglašena krivom, pa su odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji neosnovano primijenjene prema okrivljenici. Iz ovakvog obrazloženja evidentno je da žaliteljica ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u ovom slučaju, već ponašanje okrivljenice u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog koje je proglašena krivom, žalba zbog povrede (posredne) odredaba materijalnog prekršajnog prava, nije osnovana.

 

          5.    Žalbom se, nadalje, ističe da je pravnorelevantno činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno na štetu okrivljenice. Okrivljenica u žalbi ponavlja svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, opisuje okolnosti događaja, te u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice, koje već nisu bile poznate prvostupanjskom sudu. Žalbom se prigovara ocjeni iskaza svjedokinje I.Č., koja se nalazila na prozoru zgrade i vidjela cijeli događaj, kojoj, po mišljenju okrivljenice, sud potpuno neobjašnjivo nije poklonio vjeru, dok je ostatak žalbe usmjeren na pokušaj da okrivljenica svoje postupanje kritične zgode opravda neprimjerenim ponašanjem bivšeg supruga F.G..  

 

5.1.   Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud  je utvrdio sve odlučne činjenice koje čine zakonsko obilježje prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret.

 

5.2.   Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenice, koja poriče prekršaj, iskaz svjedoka F.G., dokaz suočenjem okrivljenice i navedenog svjedoka, iskaz svjedokinje I.Č., kao i materijalne dokaze izvedene u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka F.G. i njegov je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

 

5.3.  Naime, okrivljenica je u bitnom poricala prekršaj prema optuženju, prvostupanjski sud nije prihvati njenu obranu, budući je proturječna iskazu svjedoka F.G., koji je sud ocijenio detaljnim, okolnosnim, jasnim i istinitim. Nasuprot poricanja nasilja od strane okrivljenice i pokušaja da svoje postupanje opravda neprimjerenim ponašanjem bivšeg supruga, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedoka cijenio vjerodostojnim, a otklonio obranu okrivljenice kao neistinitu, a svoje uvjerenje o vjerodostojnosti iskaza svjedoka F.G. prvostupanjski je sud učvrstio nakon provedenog dokaza suočenjem okrivljenice i svjedoka, za koju odluku je također dao odgovarajuće razloge.

 

5.4. Neosnovano se žalbom osporava ocjena dokaza iskaza svjedokinje I.Č. od strane prvostupanjskog suda, a za neprihvaćanje navedenog iskaza, sud je u pobijanoj odluci iznio razloge. Ovaj sud primjećuje da je sestra okrivljenice svjedočila i o činjenicama koje ni sama okrivljenica nije iznosila u svojoj obrani ( F. je gurkao vrata u smjeru njezine sestre i nećaka, a njezina sestra je otvorenim dlanom ruke pomicala vrata od sebe kako bi se od istih obranila), te je prvostupanjski sud pravilno iskaz ove svjedokinje ocijenio pristranim, subjektivnim i u cilju obrane okrivljenice.    

 

5.5.   Okolnost koja se ističe žalbom, da predmetne zgode uopće nije bio otvoren prozor vozačevih vrata na vozilu F.G., pa fizički nije bilo moguće da okrivljenica svojim otvorenim dlanom ruke udari F.G. po licu kroz prozor vozila, nije od značaja i ne čini zakonsko obilježje prekršaja tjelesnog nasilja. Prvenstveno, prihvaćajući iskaz svjedoka F.G. sud je utvrdio da ga je okrivljenica udarila kroz otvoren prozor vozila. Međutim, čak i pod pretpostavkom točnosti tvrdnje okrivljenice, nesporno je da su vozačeva vrata na automobilu svjedoka bila otvorena, što proizlazi iz svih personalnih dokaza izvedenih u postupku, pa je za zakonsko obilježje prekršaja irelevantno da li je tjelesno nasilje počinjeno kroz otvoren prozor ili otvorena vrata automobila svjedoka.

 

5.6.  Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

6.    Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenica smatra da joj je izrečena novčana kazna prestroga i potpuno neprimjerena, ne samo imajući u vidu težinu navodnog prekršaja, nego i imajući u vidu nepostojanje bilo kakvih otegotnih okolnosti, te smatra da je sud trebao primijeniti institut ublažavanja kazne na način da joj izrekne minimalnu kaznu određenu kao opći minimum.

 

6.1.  Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

6.2.  Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je novčana kazna od 4.000,00 kuna, koja kazna joj je izrečena prvostupanjskom presudom, više nego primjerena stupnju njezine krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

6.3.   Naime, za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 45 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prvenstveno, blažu vrstu propisane kazne. Prvostupanjski je sud na strani okrivljenice cijenio niz olakotnih okolnosti, pa uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu znatno nižu od propisane. Imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za daljnjim ublažavanjem novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, a posebice ne novčanom kaznom u općem zakonskom minimumu od 100,00 kuna (čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona), kako se to sugerira žalbom.

 

7.   Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Prema podacima u spisu okrivljenica ostvaruje stalne prihode, te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka od 400,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.

 

 

Zapisničarka :                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Martina Bastić, v. r.                                                                           Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                            

                                                

                                                                         

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenika i tužitelja.