- 1 -              Revt 28/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 28/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. (OIB .. ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. P. d.o.o. (OIB ... ) iz P., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1770/13-3 od 19. travnja 2016., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-3015/11-28 od 23. studenoga 2012., u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o j e:

 

Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1770/13-3 od 19. travnja 2016. kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

 

I. Odbacuje se revizija tužitelja podnesena protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1770/13-3 od 19. travnja 2016. kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 687.068,55 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno o troškovima postupka.

 

1.1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem prekida postupka do pravomoćnog okončanja predmeta koji se pred naslovnim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1526/2008.

 

2. Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

2.1. Presudom suda drugoga stupnja potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

3. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti zahtjev, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno ukinuti nižestupanjska rješenja i vratiti predmet na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica se istoj protivi i predlaže ju odbiti uz naknadu troškova.

 

5. Revizija protiv presude nije osnovana, dok je revizija protiv rješenja nedopuštena.

 

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pri tome valja primijetiti da se revident samo paušalno pozvao na sve zakonske razloge.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja koji se svodi na isplatu dobiti po osnovi statusa imatelja poslovnog udjela kod tuženice za razdoblje od 2004. do 2009. Pri tome posebno navodi da mu je takav status priznat nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1526/2008.

 

7.1. U nižestupanjskim postupcima je u bitnome utvrđeno, a što između stranaka nije niti bilo sporno, da je tuženica odbila zahtjev tužitelja za upis prijenosa prava vlasništva na udjelu u nominalnom iznosu od 4.344.000,00 kuna na ime tužitelja pozivom na okolnost da dokumentacija predana uz privitak zahtjeva za upis promjene u knjigu poslovnih udjela ne odgovara odredbama čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 i 118/03, dalje: ZTD).

 

7.2. U odnosu na takvo činjenično stanje nižestupanjski sudovi u bitnome zaključuju da je odredbom čl. 411. st. 1. ZTD-a bilo propisano da je u odnosu na društvo član društva samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud. Nadalje zaključuju da je st. 2. istoga članka bilo propisano da se smatra da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis ako ispunjava uvjete koji se traže za takav upis bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen. Konačno zaključuju da tužitelj u odnosu na sporni poslovni udjel nema pravo potraživati podjelu dobiti jer da nije stekao u odnosu na taj poslovni udjel svojstvo imatelja jer je uprava tuženice takav zahtjev tužitelja odbila. Stoga tužbeni zahtjev odbijaju u cijelosti.

 

8. U reviziji protiv presude tužitelj se uglavnom poziva na nepravomoćnu presudu kojom mu je priznato svojstvo člana društva s danom 8. prosinca 2004. Smatra da uprava tuženice ne može sama arbitrarno upisivati i brisati članove društva u knjizi poslovnih udjela.

 

9. Prije svega revidentu valja naglasiti da nepravomoćna presuda o stjecanju svojstva člana društva nije, po svojoj pravnoj snazi, od utjecaja na tužiteljevo pravo na isplatu dobiti jer mu, bez svoje pravomoćnosti, ne daje status člana društva s određenim udjelom kako to pravilno zaključuju i nižestupanjski sudovi. Pored toga, revidentu valja i ukazati da je ovaj revizijski sud svojom odlukom poslovni broj Rev-2489/2018-2 od 14. listopada 2020. odlučivao o njegovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5229/2014-3 od 23. svibnja 2014. kojom je pravomoćno odbijen njegov zahtjev za utvrđenjem da je 8. prosinca 2004. postao član društva tuženice i to kao nositelj poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 4.344.000,00 kuna. Tom je odlukom revizija odbijena kao neosnovana što govori u prilog pravilnog i zakonitog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari.

 

10. Stoga je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

 

11. U odnosu na reviziju protiv rješenja tužitelju valja ukazati da rješenje o prekidu postupka nije rješenje kojim je postupak pravomoćno završen. Stoga protiv takvog rješenja u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a revizija nije dopuštena pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki I. izreke.

 

12. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženice za naknadom revizijskih troškova (čl. 155. ZPP-a).

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.