Broj: Pž-4827/2020

 

                                           

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Ž.T.,  zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika Ž.T., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Umagu - Umago, Prekršajni odjel od 8. rujna 2020., broj: 39. Pp P-942/2020-10, na sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Ž.T. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II.Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik Ž.T. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Umagu - Umago, Prekršajni odjel, proglašen je krivim okrivljenik Ž.T. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna, s time da je okrivljeniku vrijeme za koje je bio uhićen u Policijskoj postaji Umag od 8. rujna 2020. u 02,20 sati do 8. rujna 2020. u 14,00 sati uračunato u izrečenu novčanu kaznu kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da je okrivljeniku preostalo za platiti iznos od 14.700,00 (četrnaesttisućasedamsto) kuna.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

 

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom dozvoljenih razloga.

 

5. U žalbi okrivljenik prvenstveno ističe da iako je kritične zgode konzumirao alkohol dovodi u pitanje koncentraciju alkohola, imajući u vidu mogućnost netočnosti i ispravnost alkometra, te činjenicu da mu nije pokazana koncentracija alkohola na alkometru. Pri zaustavljanju od strane policijskih službenika da je predočio svoju osobnu iskaznicu – hrvatsku osobnu iskaznicu - na kojoj je prijavljeno boravište u Italiji, jer radi u Italiji, te su ga odmah uhitili i stavili u pritvor tretirajući ga kao stranog državljanina. Napominje da nije upozoren da može uzeti branitelja, te da je proveden brzi postupak u roku od 12,00 sati. Napominje da je platio novčanu kaznu, jer je bio primoran platiti, jer da mu drugačije ne bi vratili osobnu iskaznicu. Smatra da je bio primoran platiti novčanu kaznu jer da mu u suprotnom ne bi vratili osobnu iskaznicu, a sve to da je suprotno pozitivnim propisima. Navodi nadalje da iako je svjestan činjenice da sud može u navedenom slučaju izreći zaštitnu mjeru zabrane korištenja vozačke dozvole također da nije jasno zašto se u presudi sud poziva na stavak 3. članka 58. Prekršajnog zakona, umjesto na stavak 5., jer je navedeno inozemna vozačka dozvola. Prigovara visini izrečene zaštitne mjere u trajanju od 6 mjeseci čime mu se onemogućava rad, a ima i maloljetno dijete koje živi u Bujama i skrbi o istom.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

9. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Naime okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

11. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja, odnosno mogućnost netočnosti i ispravnosti alkometra kojim je utvrđivana koncentracija alkohola prilikom njegovog alkotestiranja navodeći da mu nije pokazana visina koncentracije alkohola.

 

12. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to prije svega, kao što je već navedeno, na osnovu samog priznanja okrivljenika, te uvida u materijalnu dokumentaciju, sastavljenu od strane službene osobe, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu argumentirano osporeni, budući okrivljenik samo nagađa mogućnost netočnosti alkometra, pri čemu je isti odbio potpisati zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, a na kojem je konstatirano da je prilikom alkotestiranja kod okrivljenika utvrđena koncentracija alkohola od 1,98 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg, pa s obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost postupka ispitivanja alkoholiziranosti okrivljenika.

 

13. Dakle, prvostupanjski postupak je uredno proveden, na temelju samog priznanja okrivljenika te u tijeku postupka nema nikakvih nezakonitih postupanja, s obzirom da se radi o okrivljeniku koji ima stalno prebivalište u Republici Italiji, pa rješenja o mjeri opreza donesena tijekom postupka, iako se radi o hrvatskom državljaninu, a što je konstatirano u izrekama oba rješenja koja se tiču mjere opreza (o određivanju i ukidanju privremenog oduzimanja osobne iskaznice) nisu protuzakonite kako to pogrešno ističe žalitelj.

 

14. Nadalje, valja naglasiti da je okrivljenik zapisnik o ispitivanju sastavljen dana 8. rujna 2020. uredno potpisao bez ikakvih primjedbi, a nakon što je prethodno upozoren na pravo na branitelja te se je očitovao da se želi braniti sam, tako da je neosnovan i navod okrivljenika da nije upozoren da može uzeti branitelja.

 

15. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,98 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije. 

 

16. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

17. U stvari, u žalbi se ne iznosi niti jedna okolnost koja prvostupanjskom sudu nije bila poznata i nije bila cijenjena. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kaznu, koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, težini i značaju počinjenog prekršaja, ličnosti i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

18. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 kuna umanjenu za vrijeme zadržavanja u iznosu od 300,00 kuna, pa je očigledno da su okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri cijenjene prilikom izricanja kazne, tako da njihovo ponovno vrednovanje nije potrebno.

 

19. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku primijenio zaštitnu mjeru zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole u trajanju od 6 mjeseci, s obzirom da je okrivljenik već u dva navrata kažnjavan za isti prekršaj, pa je primjena ove mjere nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, koji je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,  počinjenog na način da je upravljao vozilom B kategorije iako je u organizmu imao 1,98 g/kg alkohola. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, naročito visini koncentracije alkohola u njegovom organizmu u vrijeme počinjenja djela.

 

20. Nadalje, što se tiče pitanja izvršnosti zaštitne mjere valja navesti da je odredbom članka 58. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano da se zabrana upravljanja motornim vozilom izrečena osuđeniku koji ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom sastoji u zabrani njezina korištenja na području Republike Hrvatske kao i u zabrani izdavanja mu vozačke dozvole Republike Hrvatske. Ako protiv presude kojom je izrečena mjera nije podnesena žalba, mjera počinje teći od dana pravomoćnosti presude. Ako je protiv presude podnesena žalba o kojoj je odlučivao žalbeni sud, mjera počinje teći od uredne dostave drugostupanjske odluke osuđeniku.

 

21. Dakle, time što je u prvostupanjskoj presudi navedeno da ako protiv presude kojom je izrečena mjera nije podnesena žalba, odnosno po proteku roka za plaćanje kazne mjera počinje teći od dana pravomoćnosti presude, nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo u smislu cit. odredbe, iako sud nije naveo stavak 5., a time što se prvostupanjski sud pozvao na stavak 1., 2. i 3. članka 58. Prekršajnog zakona, a ne samo na stavak 3. cit. odredbe, kako to navodi žalitelj nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

 

22. Isto tako, s obzirom da je okrivljenik podnio žalbu na predmetnu presudu nesporno je da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izrečena okrivljeniku koji ima stranu dozvolu počinje teći od uredne dostave drugostupanjske odluke osuđeniku, a kako je to izričito propisano odredbom članka 58. stavak 5. Prekršajnog zakona.

 

23. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

24. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

25. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 26. svibnja 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, Stalnoj službi u Umagu – Umago, Prekršajni odjel u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.