- 1 -              Rev 551/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 551/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.-B. l. H. d.o.o., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv tuženog Z. M., OIB ..., iz R., kojeg zastupa punomoćnica L. P., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-218/18-2 od 21. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2792/2015-69 od 26. lipnja 2017., u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuju presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-218/18-2 od 21. siječnja 2020. i sudi:

 

1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2792/2015-69 od 26. lipnja 2017. u dijelu pod točkom I, te pod točkom III za iznos od 3.812,50 kn.

 

2. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.562,50 kn.

 

3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu 11.725,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I) Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z., Z. F. poslovni broj Ovrv-113/10 od 29. ožujka 2010. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.017,95 kuna sa zateznom kamatom u iznosu od 20.117,99 kuna i daljnjom zateznom kamatom na iznos od 12.017,95 kuna od 3. travnja 2014. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

II) Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z., Z. F. poslovni broj Ovrv-113/10 od 29. ožujka 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 88.288,41 kunu sa pripadajućom zateznom kamatom i trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.245,06 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, kao neosnovan.

 

III) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.962,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

IV) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.062,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2792/2015-69 od 26. lipnja 2017. u toč. I) izreke, te u tom dijelu sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z., Z. F. poslovni broj Ovrv-113/10 od 29. ožujka 2010. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.017,95 kuna sa zateznom kamatom u iznosu od 20.117,99 kuna i daljnjom zateznom kamatom na iznos od 12.017,95 kuna od 3. travnja 2014. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod toč. II) izreke.

r i j e š i o   j e:

 

I Odbacuje se žalba tužitelja protiv toč. I) izreke navedene presude, kao nedopuštena.

 

II Uvažava se žalba tuženika i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III) izreke i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.812,50 kn (preko iznosa od 9.062,50 kn do iznosa od 12.875,00 kn), te u tom dijelu rješava:

 

1. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.962,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u daljnjem iznosu od 3.812,50 kn (preko iznosa od 9.062,50 kn do iznosa od 12.875,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

 

III Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod toč. IV izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

IV Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 15 dana.

 

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka za  trošak sudske pristojbe na žalbu.“

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2795/2020-2 od 13. listopada 2020. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-218/18-2 od 21. siječnja 2020. u odnosu na pitanje:

 

„Gubi li tužitelj, kao imatelj mjenice, pravo naplate protiv akceptanta mjenice protekom rokova iz odredbe čl. 37. st. 1. Zakona o mjenici (NN 74/94, 92/10 - dalje ZM), ili je protekom roka iz čl. 52. st. 1. ZM-i, ako se radi o vlastitoj trasiranoj mjenici u kojoj je tuženik ujedno i akceptant te mjenice?“.

 

4. Tužitelj je podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog gore navedenog pravnog pitanja s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja, podredno, ukinuti je u cijelosti te djelomično presudu prvostupanjskog suda u dijelu pod točkama II i IV izreke i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom sucu pojedincu odnosno vijeću prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pozivom na odredbu čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu glavnice s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju bjanko mjenice, koju je tuženik izdao tužitelju kao osiguranje kredita iz operativnog leasinga. Među strankama nije sporno da su 19. lipnja 2018. sklopili ugovor o poslovnom najmu (operativni leasing) broj ..., sastavni dio kojeg ugovora su i Opći uvjeti ugovora o poslovnom najmu broj ... te da je tuženik za osiguranje kredita izdao bjanko mjenicu serije ... broj ...

 

9. Tijekom postupka je utvrđeno:

 

- da je tuženik prestao uredno podmirivati obvezu po predmetnom leasingu,

 

- da je tužitelj raskinuo ugovor 19. svibnja 2020.,

 

- da je dan dospijeća potraživanja iz osnovnog posla 31. srpanj 2009., kao dan izdavanja konačnog obračunskog dopisa koji je sastavljen nakon što su tužitelju bili poznati svi podaci odlučni za utvrđenje visine duga s obzirom na leasing,

 

- da je tužitelj dana 20. ožujka 2010. popunio mjenicu u oznaci datuma dospijeća s 20. ožujkom 2010. te

 

- da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 24. ožujka 2010.

 

10. Za razliku od suda prvog stupnja, sud drugog stupnja smatra da tužitelj nije podnio prijedlog za ovrhu sukladno odredbi čl. 37. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“, broj 74/94 - dalje: ZM), jer se radi o vlastitoj mjenici (čl. 109. ZM), izdanoj na određeni dan dospijeća (čl. 32. st. 1. al. 4. ZM), na koju se na temelju čl. 111. st. 1. ZM odgovarajuće primjenjuju odredbe o trasiranoj mjenici o plaćanju (čl. 37. do čl. 41. ZM).

 

11. Odnosno, preciznije navedeno, prema shvaćanju suda drugog stupnja, obzirom da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju mjenice javnom bilježniku 24. ožujka 2010., dakle, trećeg radnog dana od dana plaćanja (20. ožujka 2010.), tužitelj je podnio prijedlog izvan roka iz čl. 37. st. 1. ZM koji propisuje da mjenica plativa na određeni dan ili na određeno vrijeme, nakon dana izdavanja ili viđenja, mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja, bilo jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za njim.

12. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je na temelju gore citiranog propisa tužitelj izgubio pravo zahtijevati naplatu mjenice.

 

13. Međutim, sud drugog stupnja, propustio je, obzirom na utvrđenu činjenicu da je mjenica koja je predmet spora vlastita mjenica, primijeniti odredbu čl. 112. st. 1. ZM trasirane mjenice.

 

14. Uslijed navedenog, za odluku u ovom predmetu i za odgovor na postavljeno pravno pitanje, valjalo je primijeniti odredbu čl. 52. st. 1. ZM koja propisuje da sa protekom rokova za podnošenje mjenica po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju, za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate, za podnošenje na isplatu mjenice koja sadrži odredbu bez „troškova“, imatelj mjenice gubi svoja prava protiv indosanata, protiv trasanata i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta.

 

15. Dakle, zaključno, primjenjujući argument a contrario u tumačenju ove odredbe, imatelj vlastite mjenice ne gubi svoje pravo naplate od njenog izdavatelja koji je ujedno i akceptant, pozivom na odredbu čl. 52. st. 1. ZM, obzirom na odredbu čl. 112. st. 1. ZM koja propisuje da izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice.

 

16. Tako i u odluci broj Rev 1313/07-2 od 6. veljače 2008. i broj Rev-x 197/11-2 od 16. ožujka 2011.

 

17. Slijedom navedenog kako je revizijski sud utvrdio da je sud drugog stupnja za razliku od suda prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno  pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, to je valjalo presudom pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

 

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom revizijom. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku koji je bio potreban za sastav revizije, a njegov trošak se sastoji od nagrade za sastavljanje revizije.

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.