- 1 -              Rev 299/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 299/2016-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. iz B. M., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik iz S. B., protiv I. tuženice C. d.d. Z., Podružnica O., koju zastupa Ž. B., dipl.iur. i II. tuženice Kliničke bolnice O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1751/2010-2 od 7. veljače 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2480/07 od 25. ožujka 2010., u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužiteljice u odnosu na dio točke I.a) presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1751/2010-2 od 7. veljače 2013. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2480/07-50 od 25. ožujka 2010. u pobijanom nedosuđujućem dijelu (točka II. izreke) kao neosnovana.

 

II. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1751/2010-2 od 7. veljače 2013. u odnosu na točku I. b i sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba II. tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2480/07-50 od 25. ožujka 2010. u dijelu točke I. izreke u odnosu na naknadu nematerijalne štete na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 375.000,00 kn do 525.000,00 kn odnosno za iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

IV. Nalaže se I. i II. tuženicama naknaditi tužiteljici trošak za sastav revizije u iznosu od 4.168,58 kn, u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice u dijelu koji se odnosi na tijek dosuđene zatezne kamate na naknadu štete u iznosu od 200.000,00 kn koje je dužna platiti I. tuženica solidarno sa II. tuženicom, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom I. tuženica i II. tuženica su dužne solidarno tužiteljici nadoknaditi štetu do visine od 200.000,00 kn, a preko iznosa od 200.000,00 kn do punog iznosa od 724.060,00 kn štetu je dužna nadoknaditi II. tuženica i to za pretrpljene bolove 14.310,00 kn, za pretrpljeni strah 15.000,00 kn, za umanjenje životne aktivnosti 525.000,00 kn, za naruženje 37.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu od 10. veljače 2006. do 25. ožujka 2010. kao dan presuđenja iznos od 132.750,00 kn što ukupno iznosi 724.060,00 kn, sve sa zateznim kamatama koje su dužne platiti I. i II. tuženica solidarno na iznos od 200.000,00 kn od 25. ožujka 2010. kao dana presuđenja do isplate, a II. tuženica na daljnji iznos od 524.060,00 kn od 25. ožujka 2010. kao dana presuđenja do isplate, te je II. tuženica dužna plaćati tužiteljici od 25. ožujka 2010. kao dana presuđenja pa nadalje doživotno rentu u iznosu od 2.250,00 kn mjesečno unaprijed i to do 15-tog u mjesecu za naredni mjesec s pripadajućim zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos, te se I. i II. tuženica obvezuju tužiteljici solidarno nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 61.586,88 kn, sve u roku od 15 dana. U točki II. preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, a žalbe I. i II. tuženice odbijene su djelomično kao neosnovane, a djelomično su uvažene pa je prvostupanjska presuda pod a) potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno je o naknadi nematerijalne štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 14.310,00 kn, pretrpljenog straha u iznosu od 15.000,00 kn, naruženja u iznosu od 37.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti do iznosa od 375.000,00 kn, kao i u dijelu kojim je odlučeno o naknadi materijalne štete i to naknade na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 132.750,00 kn i rente u mjesečnom iznosu od 2.250,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) kao u i pobijanom odbijajućem dijelu (točka II. izreke), pod b) preinačena je u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je odlučeno o naknadi nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 375.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, tako da se za taj dio (150.000,00 kn) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan., pod c) ukinuta je odluka o parničnom trošku (sadržan u točki I. izreke) te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U točki II. odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučit u konačnoj odluci.

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspjela u postupku tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a) u odnosu na II. tuženicu, a u odnosu na I. tuženicu pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. ZPP-a u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 200.000,00 kn koji je I. tuženica dužna solidarno naknaditi sa II. tuženicom tužiteljici. Predlaže prihvatiti reviziju (redovnu i izvanrednu) i preinačiti drugostupanjsku odluku. Traži trošak revizijskog postupka.

 

4. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

5. Revizija tužiteljice u dijelu koji se odnosi na II. tuženicu je djelomično osnovana, te djelomično neosnovana, dok je u odnosu na I. tuženicu nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a koja se odnosi na II. tuženicu:

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu nematerijalne štete u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u postupku (preko dosuđenih iznosa na ime bolova, straha, umanjenje životne aktivnosti i naruženosti) te zahtjev za isplatu troška prijevoza liječniku što ukupno iznosi 313.690,00 kn.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- tužiteljica je 4. siječnja 2005. padom na sjedno područje zadobila kompresijski prijelom trupa drugog slabinskog kralješka, te je istog dana pregledana u ambulanti za traumatologiju II. tuženice, kada lom trupa drugog slabinskog kralješka nije prepoznat zbog tehnički loše RTG snimke

- 25. srpnja 2005. na RTG odjelu Doma zdravlja B. M. učinjen je ponovni RTG pregled L-S kralješnice kojim je utvrđen prijelom trupa drugog slabinskog kralješka

- 26. srpnja 2005. u ambulanti za ortopediju II. tuženice potvrđena je dijagnoza trupa loma trupa drugog slabinskog kralješka i preporučena je operacija vertebroplastika

- provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tijekom operacije vertebroplastike došlo do greške s posljedicom istjecanja koštanog cementa u kanal kralježnice i posljedičnog oštećenja korjenova živaca

- u odnosu na visinu nematerijalne štete sud je cijenio stupanj i dužinu trajanja fizičkih bolova (jakog intenziteta 4 do 5 dana, srednjeg intenziteta 3-4 tjedna, slabog intenziteta i trajnog karaktera 2-3 mjeseca, dok povremenog karaktera ulazi u pojačane napore), kod tužiteljice je postojala zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio jakog intenziteta 3-4 tjedna, dok je strah srednjeg intenziteta osjećala mjesecima, a strah slabog intenziteta ulazi u pojačane napore

- da se smanjenje životne aktivnosti tužiteljice sastoji od teške periferne parapareze (slabosti obiju noga) 40%, blažeg oštećenja funkcije mokrenja (otežano izmokravanje), blažeg oštećenja funkcije stolice (otežana defekacija) 20%, oštećenja peronealnog živca 20-25%, otežanog stajanja, sjedenja i ograničenja hoda uz pomagala sa hodnom prugom od 100-200 metara, što kod tužiteljice dovodi do ukupnog smanjenja životne aktivnosti između 65 i 70%

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu od 8 sati na dan u trajanju od 6 mjeseci, dok nije osposobljena za samostalni hod uz pomoć peronealnog aparata i dvije podlaktične štake

- nakon toga bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega od 2-3 sata dnevno za odijevanje, održavanje osobne higijene, nabavljanje i pripremu hrane

- da tužiteljica ima potrebu buduće svakodnevne tuđe njege i pomoći u trajanju od 3 sata dnevno

- da troškovi prijevoza liječniku nisu dokumentirani niti priloženi u spis.

 

9. Kraj takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je šteta koju je tužiteljica pretrpjela u uzročnoj vezi s propustom II. tuženice u liječenju tužiteljice. Slijedom toga, nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete -za fizičke bolove u iznosu od 14.310,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 15.000,00 kn, za naruženost u iznosu od 37.000,00 kn, dok u odnosu na umanjenje životne aktivnosti prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici iznos od 525.000,00 kn, imajući u vidu oštećenja funkcija mokrenja i defekacije te peronealnog živca kao i slabosti obiju noga tužiteljice te otežanog stajanja, sjedenja i ograničenja hoda. Drugostupanjski sud zaključuje da je zahtjev tužiteljice koji se odnosi na smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice previsoko postavljen, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, prije svega dob tužiteljice, njeno zanimanje te opseg i težinu posljedica, kao i utvrđen postotak umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na smanjenje životne aktivnosti, na način da je odbio dio zahtjeva u iznosu od 150.000,00 kn na ime tog vida štete. Nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim i zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete-tuđe pomoći i njege u iznosu od 132.750,00 kn, te doživotne rente u mjesečnim iznosima od 2.250,00 kn.

 

10. Tužiteljica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje na pravilnost primjene članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj, 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 88/01, dalje: ZOO) u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete te na zahtjev za isplatom troška prijevoza liječniku.

 

11. Drugostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 200. ZOO glede zahtjeva za isplatu nematerijalne štete koja se odnosi na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, preko dosuđenog iznosa od 375.000,00 kn do 525.000,00 kn (za iznos od 150.000,00 kn).

 

12. Člankom 200. stavkom 1. ZOO propisano je da za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda i časti: slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojim služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

 

13. Šteta koju tužiteljica trpi kao posljedicu liječničkih pogrešaka koje su se očitovale kroz to da tužiteljici nije pravovremeno postavljena dijagnoza loma trupa drugog slabinskog kralješka zbog kojeg je trpjela bolove kroz nekoliko mjeseci, te s obzirom na to da je nakon postavljanja točne dijagnoze došlo do liječničke pogreške tijekom operacije-vertebroplastike s posljedicom istjecanja koštanog cementa u kanal kralježnice i posljedičnog oštećenja korjenova živca i ovaj sud u odnosu na naknadu nematerijalne štete koja se odnosi na duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti nalazi da je drugostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo i to iz slijedećih razloga. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se umanjenje životne aktivnosti tužiteljice sastoji od teške periferne parapareze (slabosti obiju noga) 40%, blažeg oštećenja funkcije mokrenja (otežano izmokravanje), blažeg oštećenja funkcije stolice (otežana defekacija) 20%, oštećenja peronealnog živca 20-25%, otežanog stajanja, sjedenja i ograničenja hoda uz pomagala sa hodnom prugom od 100-200 metara, što kod tužiteljice dovodi do ukupnog umanjenja životne aktivnosti između 65 i 70%. Stoga u odnosu na ovaj vid štete, a zbog ranije navedenih razloga ovaj revizijski sud nalazi da pored dosuđenog iznosa od 375.000,00 kn, tužiteljici treba dosuditi iznos od 150.000,00 kn, dok više zatraženi iznos (158.690,00 kn) ne nalazi osnovanim. Tek tako određena pravična novčana naknada predstavlja pravičnu satisfakciju za ovaj vid štete.

 

14. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom troška prijevoza liječniku (iznos od 5.000,00 kn), revidentica ne navodi razloge u smislu odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP-a.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku presudu u odnosu na dio točke I.a) drugostupanjske presude, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na pobijani nedosuđujući dio, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci pod točkom II., temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a.

 

U odnosu na reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. ZPP-a, koja se odnosi na tijek dosuđene zatezne kamate u odnosu na I. tuženicu:

 

16. Tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a u odnosu na I. tuženicu u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata na naknadu štete u iznosu od 200.000,00 kn koji iznos je I. tuženica dužna solidarno naknaditi sa II. tuženicom.

 

17. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

17.1. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

17.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

18. Međutim, revidentica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje  koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u pogledu kojeg pitanja bi revizijski sud eventualno mogao zauzeti pravno shvaćanje, čime revizija ne zadovoljava obvezni sadržaj propisan odredbom članka 382. stavka 3. ZPP-a.

 

19. Valja dodatno naglasiti  da revizijski sud niti može niti smije umjesto revidenta kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. stavka 2. i stavka 3. ZPP-a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje je revidentica možda imala na umu kada je izjavljivala predmetnu reviziju. Upravo postojanje takvog pitanja razlikuje reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a od revizije iz odredbe članka 382. stavka 1. ZPP-a. Ovaj sud nije ovlašten niti ispitivati krije li se takvo pitanje u navodima revidenta kojima problematizira pravilnost odluke u pobijanom dijelu, niti je ovlašten sam iznalaziti razloge važnosti takvog pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer bi to dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u odnosu na protivnu stranku u ovom postupku, a sud bi se potencijalno doveo u situaciju da formulira pitanja koja možda ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

 

20. Slijedom navedenog, revizija tužiteljice u dijelu koji se odnosi na I. tuženicu i tijek dosuđenih zakonskih zateznih kamata na iznos od 200.000,00 kn koji iznos je I. tuženica dužna solidarno naknaditi sa II. tuženicom, ne udovoljava pretpostavkama propisanima odredbama članka 382. stavaka 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, pa je valjalo takvu reviziju odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredbe članka 392.b stavka 2. ZPP-a.

 

21. Odluka o trošku revizije sadržana u točki III. izreke ove odluke donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Tužiteljici je dosuđen trošak sastava revizije po punomoćniku odvjetniku (8.717,25 kn), koji trošak, za uspjeh tužiteljice u revizijskom postupku (47,82 %) iznosi 4.168,58 kuna.

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.