1

Poslovni broj: 5 Gž-969/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj 5 Gž-969/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                   

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz O., OIB…, zastupane po punomoćniku S. P., odvjetnici u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z.., OIB…, zastupanog po punomoćnici T. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2148/2019-22 od 16. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2148/2019-22 od 16. veljače 2021.

 

              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011563229 sklopljenog 20.6.2006. između tužiteljice i tuženika, koji je potvrđen kod javnog bilježnika B. A. pod brojem OU-436/06 od 21.6.2006., koji u čl. 1. glasi: „…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od … CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita,“ u čl. 4. glasi: „Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se isplatiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke… Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita…Kamata se obračunava u CHF, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“, u čl. 7.2. glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja… U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,“ u točki 12.8. glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja P.B.Z. d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja P.B.Z d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…“. u čl. 12.9. glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Solidarni jamac izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim elementima i rizicima promjene tečaja CHF“ (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 33.787,43 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. II. izreke, te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.450,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2021. do isplate (toč. III. izreke).

 

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 9011563229 sklopljenog između stranaka 20.6.2006. i to ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa toga kredita po osnovi stečenog bez osnove.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su stranke 20.6.2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011563229, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu od 23.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF liste banke važeće na dan korištenja kredita, da je kredit odobren s rokom otplate od 120 mjeseci, da u čl. 4.1. Ugovora o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 4,70% godišnje, time da je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, da je odredba čl. 4.1. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope nepoštena, te samim time ništetna, te da je financijskim vještačenjem utvrđeno da razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope od 4,70%) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenjivim kamatnim stopama u razdoblju od listopada 2006. do zaključno veljače 2013. iznosi 33.787,43 kn.

 

9. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno, kada je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranka i to one odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednokratnoj odluci banke, te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i kada je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi.

 

10. Pri tome se pravilno sud prvog stupnja pozvao na učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Navedenom odlukom utvrđeno je i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

 

11. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. ZZP, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

 

12. Odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, kako što je to i u ovom slučaju.

 

13. Prema odredbi članka 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovne u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

14. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

15. Navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

 

16. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

 

17. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i previdjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, a posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što ovdje nije slučaj. 

 

18. Obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a kojom je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to obvezuje i prvostupanjski sud, te prvostupanjski sud nije niti trebao posebno obrazlagati ništetnost navedenih odredbi ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

 

19. Na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove, s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos, a na što pravilno ukazuje i prvostupanjski sud.

 

20. Nadalje, u odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da unatoč činjenici što je u konkretnoj pravnoj stvari ugovor između stranaka izvršen, to ne sprječava tužiteljicu u zahtjevu da se utvrdi ništetnost spornih odredbi. Ništetnost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

 

21. Pravilno je stoga sud prvog stupnja ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice i pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev, pri čemu je pravilno uzeo u obzir izračunsku visinu toga zahtjeva prema izračunu iznad onoga što je tužiteljica trebala platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna i bez, na opisani način ugovorene valutne klauzule.

 

22. Pri tome je pravilno ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Kako je pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja odluka postaje pravomoćna donošenjem ove drugostupanjske presude, to i zastara počinje teći tim danom. Slijedom iznijetog, nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenoga temeljem navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

23. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni.

 

24.Slijedom iznijetog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

25. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

 

U Zagrebu 26. svibnja 2021.

 

                                                               

                                                                                               Predsjednica vijeća:

                                                                                               Jasenka Grgić, v.r.