- 1 -              Rev 303/2013-3

 

 

 

 

Broj: Rev 303/2013-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. T. C., G., Švedska, kojeg zastupa punomoćnik T. H. iz Odvjetničkog društva O. i H. j.t.d., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Z. P. iz B., kojeg zastupa punomoćnica D. B.-Č., odvjetnica u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3068/2011-2 od 8. studenog 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-355/10-24 od 18. srpnja 2011., u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              1. Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3068/2011-2 od 8. studenog 2012., u pobijanoj toč. I. njene izreke te presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-355/10-24 od 18. srpnja 2011. u toč. I. i III. njene izreke i predmet se vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              2. Ostavlja se prvostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima ove revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-355/10-24 od 18. srpnja 2011., suđeno je:

 

„I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi broj Ovrv-434/09 od 23.prosinca 2009. godine kojeg je donio javni bilježnik S. L. iz S., ..., u dijelu koji glasi:

 

Nalaže se ovršeniku Z. P. iz B., ..., ... da ovrhovoditelju V. T. C., ..., G., Švedska namiri novčanu tražbinu u iznosu od 12.447.047,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 12.447.047,84 kn teče od dana 22.prosinca 2009.g. pa do isplate po stopi odredenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vri jedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zajedno sa troškovima ovršnog postupka u iznosu od 104.463,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.prosinca 2009.g. pa do dana isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 3 dana.

 

II. Ukida se rješenje o ovrsi br. Ovrv-434/09 od 23.prosinca 2009. godine kojeg je donio javni bilježnik S. L. iz S., ... u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku Z. P. iz B., ... da ovrhovoditelju V. T. C., ..., G., Švedska namiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.494,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.prosinca 2009.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena pa do isplate.

 

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 301.061,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3068/2011-2 od 8. studenog 2012., u povodu žalbi obiju stranaka suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja i žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-355/10-24 od 18. srpnja 2011. godine u dijelu kojim se održava na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S., ..., broj Ovrv-434/09 od 23. prosinca 2009. godine (točka I. izreke) i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke).

 

II. U ostalom a nepobijanom dijelu kojim se ukida rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S., ..., broj Ovrv-434/09 od 23. prosinca 2009. godine (točka II, izreke) prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe.“

 

3. Protiv toč. I. drugostupanjske presude (kojom su potvrđene toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude) tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da Vrhovni sud RH pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revident se pozvao na revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koji je obrazložio ističući kako „(....) osporena presuda ne sadrži razloge zbog kojih se ne prihvaćaju pojedine odlučne činjenice istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude.“

 

7.1. Po ocijeni ovoga suda ne može se prigovoriti nižestupanjskim presudama nedostatak u obrazloženju odluka jer imaju dostatne razloge u odnosu na način na koji su tumačili i primijenili materijalno pravo. Međutim, sudovi su zbog pogrešnog pravnog pristupa u ovoj pravnoj stvari propustili utvrditi odlučne činjenice za valjanu primjenu materijalnog prava, što posljedično rezultira nedostatkom razloga u odnosu na to (neprimijenjeno) materijalno pravo.

 

8. U ovom predmetu je riječ o potraživanju tužitelja iz mjenice koja mu je izdana kao vjerovniku za osiguranje isplate tražbine po ugovoru o zajmu (kreditu), prema tuženiku koji je avalist iz te mjenice.

 

9. Iz predmetnog postupka proizlazi (a o tome među strankama i nije bilo spora):

 

- da je tužitelju kao mjeničnom vjerovniku predano (od ukupno pet) mjenica serije ... izdavatelja - trasanta P. Z. d.o.o.;

 

- da je izdavatelj - trasant P. Z. d.o.o. ujedno trasat i akceptant;

 

- da je mjenicu potpisao i tuženik kao aval;

 

- da je mjenica predana tužitelju kao instrument osiguranja potraživanja po kupoprodajnom ugovoru koji je sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i P. Z. d.o.o. kao kupca broj CRO - 07 004 od 17. siječnja 2007.;

 

- da su u odnosu na navedeni kupoprodajni ugovor sklopljeni Aneks od 2. svibnja 2007. i Aneks 2 od 4. srpnja 2007.;

 

- da je u mjeničnom očitovanju (na 38 listu spisa) navedeno kako se pet uručenih bjanko mjenica mjeničnom vjerovniku odnosi i na pokriće i osiguranje plaćanja obveza iz kupoprodajnog ugovora CRO - 07 - 045 od 2. svibnja 2007., koji je također sklopljen između tužitelja i P. Z. d.o.o.;

 

- da su obveze po sklopljenim ugovorima iznosile ukupno 6.222.213,00 EUR uvećano za pripadajuće kamate, naknade i ostale troškove iz tih ugovora;

 

- da su predmet kupoprodajnih ugovora i aneksa bila vozila marke V. i K.

 

9.1. Nadalje, iz nižestupanjskog spisa postupka još proizlazi da je nad izdavateljem mjenice otvoren stečajni postupak, da je vjerovnik prijavio tražbinu u stečajnom postupku, da se u ovršnom postupku namirio preuzimanjem vozila koja su bila predmet gore navedenih ugovora.

 

10. Namirenje mjeničnog vjerovnika, a ujedno i vjerovnika iz osnovnog pravnog posla su osnova tuženikovog protivljenja naplati po predmetnoj mjenici.

 

11. Sudovi su odbili provesti sve dokaze koje je predložio tuženik na okolnosti njegovih prigovora jer su, primjenjujući odredbu čl. 16. st. 1. i 2. Zakona o mjenici („Narodne novine“, broj 74/94 – dalje: ZM), u bitom zaključili „(...) ugovorne strane u osnovnom poslu o prodaji motornih vozila su tužitelj i trgovačko društvo P. Z. d.o.o., kojeg je tuženik zastupao - pa tuženik ne može isticati prigovor da je tražbina iz osnovnog posla namirena preuzimanjem i prodajom motornih vozila u postupku osiguranja kod javnog bilježnika, jer se to protivi pravnoj prirodi mjeničnog spora na koji se primjenjuju kao lex specialis odredbe Zakona o mjenici, a samo iznimno odredbe Zakona o obveznim odnosima (...)“.

 

12. Citirano pravno shvaćanje sudova za sada nije prihvatljivo.

 

12.1. Ovaj sud smatra da je pojednostavljena kvalifikacija prigovora tuženika kao „prigovor iz osnovnog pravnog posla“ posljedica previše formalnog tumačenja odredbi ZM te da je prigovore tuženika trebalo protumačiti kao prigovore protuugovornog ispunjenja mjenice i da je zbog posebnih okolnosti konkretnog slučaja (kada tuženiku zbog stečaja glavnog dužnika nisu bili dostupni podaci o namirenju duga za čije osiguranje su izdane mjenice i za koju obvezu je jamčio) trebalo provesti potrebne (i po tuženiku predložene) dokaze za utvrđivanje relevantne činjenice - je li mjenica ispunjena u skladu s (eventualno) sklopljenim sporazumom o ispunjavanju bianco mjenice ili (ako sporazuma nema) u skladu s pravnim poslom za koji je izdana.

 

12.2. Takvo shvaćanje ovaj sud formira na tumačenju za ovaj spor relevantnih odredbi:

 

- čl. 16. st. 1. i 2. ZM kojima je propisano: „Osobe protiv kojih je stavljen zahtjev da ispune svoje obveze iz mjenice ne mogu prema njenom imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima sa trasantom ili s kojim prijašnjim imateljem mjenice, osim ako je sadašnji imatelj mjenice prilikom njenog stjecanja svjesno postupio na štetu dužnika“ (st. 1.), te „Ako je mjenica, koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu; povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom“ (st. 2.).

 

- čl. 31. st. 1. ZM koja propisuje „Avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči.“

 

12.3. U ovom postupku je utvrđeno da je mjenica bila izdana kao bianco mjenica (čl. 2. Zakona o mjenici) čije sastojke je naknadno ispunio tužitelj koji je ujedno prvi sukontrahent, odnosno prvi imatelj mjenice.

 

12.4. Odredbom čl. 16. st. 2. ZM je propisano ako je mjenica, koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom. U smislu te zakonske odredbe treba razlikovati da li se mjenica nalazi u rukama prvog sukontrahenta ili je prešla u treće ruke. Dok je mjenica u rukama prvoga, mjenični će dužnik moći s uspjehom prigovoriti protuugovorno ispunjenje. Kod prvog sukontrahenta se može govoriti o namjeri ili krivnji u smislu naprijed citirane zakonske odredbe, ako mjenicu protuugovorno ispuni. Dakle, zakonska mogućnost prigovora je u skladu s općim načelima, a ne sprječava ni cirkulaciju mjenice (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 270/09-2 od 26. studenog 2009.).

 

12.5. Dakle, nema dvojbe da je mjenični dužnik ovlašten staviti prigovor protuugovornog ispunjenja prvom imatelju mjenice – vjerovniku iz osnovnog posla kojem je izdana bianco mjenica.

 

12.6. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju tužitelj prvi sukontrahent - vjerovnik iz osnovnog posla kojem je izdana mjenica (prvi imatelj), to je tuženik kao avalist, koji odgovara kao i dužnik za kojeg jamči (čl. 31. st. 1. ZM), ovlašten prigovoriti protuugovorno ispunjenje.

 

12.7. Naime, bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Prigovori na označeni iznos mjeničnog duga (pravilno ispunjenje mjenice) mogu se uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla (što naš tužitelj jest), a prema budućem imatelju samo ako je stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupao s velikom nepažnjom.

 

12.8. Dakle, takav prigovor ne može se smatrati prigovorom koji se odnosi na osnovni posao i na njegovu valjanost, pa se može u smislu odredbe čl. 16. st. 2. ZM uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla ako tu mjenicu nije popunio u skladu s osnovnim poslom: to stoga što i u mjeničnom pravu važi načelo savjesnosti i poštenja u ostvarivanju mjeničnih potraživanja, a prema tome načelu ugovorne stranke (ali i onaj koji „odgovara onako kako odgovara“ ugovorna stranka za koju jamči) dužne su ponašati se u skladu s obvezama koje čine bitne elemente ugovora - pa i u ostvarenju potraživanja iz toga ugovora zbog osiguranja kojeg je bianco mjenica izdana (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 538/09-2 od 18. lipnja 2013.).

 

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i riješiti kao u toč. 1. u izreke rješenja.

 

14. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ponovno odlučiti o prigovorima tuženika, provesti potrebne dokaze po prijedlozima stranaka i pritom uzeti u obzir pravna shvaćanja izložena u ovoj odluci.

 

15. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka (toč. 2. izreke) donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.