- 1 -              Rev 1890/2015-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1890/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. d.d. Z., Z., koju zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u O., protiv prvotuženika Z. J. iz O., kojeg zastupa punomoćnica M. D. P., odvjetnica u O. i drugotuženice S. J. iz O., koju zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O. te C. d.d. Z. kao umješača na strani tužitelja, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3380/2013-2 od 5. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-423/2012-30 od 15. veljače 2013., u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              1. Prihvaća revizija tužiteljice te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3380/2013-2 od 5. ožujka 2015. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              2. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-423/2012-30 od 15. veljače 2013., suđeno je:

 

„I/  Bračni ugovor podjela bračne stečevine zaključen dana 15.03.2012. godine između 1. Tuženika Z. J. i 2. Tuženika S. J. temeljem kojeg ugovora je 1. Tuženik prenio na 2. Tuženika pravo vlasništva ½ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine:

 

- k.č.br. ..., kuća i dvor ..., upisana u zk.ul. br. ..., k.o. O., kod     Općinskog suda u Osijeku

 

u cijelosti gubi učinak prema tužitelju, P. d.d. Z., u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 3.049.510,54 kn od čega:

 

- 3.000.000,00 kn s osnova glavnice sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dospijeća 20.03.2012. godine pa do isplate;

 

- 22.915,53 kn s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate;

 

- 22.523,63 kn s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate;

 

- 3.871,38 kn s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate;

 

- 200,00 kn s osnova troška opomene sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe do isplate;

 

II/ 2. Tuženik, S. J., dužna je trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. Tuženiku Z. J. u iznosu od 3.049.510,54 kn od čega:

 

- 3.000.000,00 kn s osnova glavnice sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dospijeća 20.03.2012. godine pa do isplate;

 

- 22.915,53 kn s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate;

 

- 22.523,63 kn s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate;

 

- 3.871,38 kn s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate;

 

- 200,00 kn s osnova troška opomene sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koju propisuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe do isplate;

 

prodajom ½ idealnog suvlasničkog dijela slijedeće nekretnine:

 

- k.č.br. ..., kuća i dvor ..., upisana u zk.ul.br. ..., k.o. O., kod Općinskog suda u Osijeku, a sve to u roku od 15 dana.

 

III/ Nalaže se 1. i 2. Tuženicima da tužitelju nadoknade trošak ovog parničkog postupka u visini od 4.550,00 kn, a sve u roku od 15 dana.“

 

2. Odlučujući povodom žalbi tuženika Županijski sud u Osijeku je presudom poslovnog broja Gž-3380/2013-2 od 5. ožujka 2015., preinačio prvostupanjsku presuda na način da je u cijelosti odbio zahtjeve tužiteljice (toč. 1. izreke) te naložio se tužiteljici da tuženicima naknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 16.268,74 kn i to prvotuženiku iznos od 8.134,37 kn i drugotuženici iznos od 8.134,37 kn (toč. 2. izreke).

 

3. Protiv ove drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP) navodeći da se pobijana odluka drugostupanjskog suda temelji na shvaćanju koji je suprotan već zauzetom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 37/2007 od 7. veljače 2007., te da o spornom materijalnopravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pa i različita praksa pojedinih vijeća revizijskog suda. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije kao neosnovana žalba tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno predlaže Vrhovnom da se prihvati reviziju i ukine drugostupanjska presuda te predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužiteljice.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog čl. (redovnu reviziju) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanrednu reviziju). U takvoj reviziji je stranka dužna određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

6.2. Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

 

7. U reviziji tužiteljica postavlja pitanja koja glase:

 

„1. Mora li, u slučaju pobijanja dužnikovi/t pravnih radnji po čl. 66. si. 1. ZOO-a, vjerovnikova tražbina biti dospjela u trenutku pobijanja ili u trenutku dužnikovog raspolaganja. odnosno

 

procjenjuje li se ispunjavanje općih pretpostavki za pobijanje dužnikovi/t pravnih radnji s obzirom na trenutak dužnikovog raspolaganja ili s obzirom na trenutak vjerovnikovog pobijanja?

 

2. Smatra li se sklapanje pravnog posla (ugovora) dovršenim činom raspolaganja vlasništva nad nekretninom ili do tog raspolaganja dolazi tek upisom u zemljišne knjige?“

 

8. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tužiteljica upućuje na različitu praksu pojedinih vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa u tom dijelu njezina revizija ispunjava sve pretpostavke dopuštenosti. Stoga je u povodu predmetne revizije pobijana presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a ZPP).

 

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za pobijanje pravnih radnji u smislu odredbe čl. 66. ZOO.

 

10. Pobijanom presudom drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presuda na način da je u cijelosti odbio zahtjev tužiteljice za pobijanje ugovora o podjeli bračne stečevine sklopljenog između tuženika i tuženice, a s ciljem omogućavanja namirenja tražbina tužiteljice navedenih u izrekama nižestupanjskih odluka. Zahtjev tužiteljice odbijen je uz obrazloženje da je pobijanje poduzeto radi namirenja tražbina koje nisu bile dospjele u trenutku poduzimanja pobijane radnje, pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke pobijanja propisane odredbom čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i  29/18., dalje ZOO).

 

11.1. Nasuprot stavu prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud smatra kako se pravna radnja dužnika (ovdje: bračni ugovor o podjeli bračne stečevine) može se pobijati samo za ono potraživanje vjerovnika (tužitelja) koje je dospjelo do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija (koje je dospjelo do sklapanja ugovora) jer (…) samo za ono potraživanje koje je dospjelo do trenutka raspolaganja, dužnik može znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (…).

 

11.2. Stoga, prema shvaćanju izloženom u pobijanoj presudi, s obzirom na to da je bračni ugovor o podjeli bračne stečevine sklopljen 15. ožujka 2012. i ovjeren 17. ožujka 2012., to su se radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji mogle uzeti u obzir samo tražbine koje su dospjele do toga dana. Kako su tražbine tužiteljice dospjele na naplatu najranije 28. ožujka 2012., to u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od osnovnih pretpostavki iz odredbe čl. 66. st. 1. ZOO.

 

13. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda tužiteljica problematizira postavljenim pitanjem.

 

14.1. Ovaj sud je o pitanju „mora li dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO), postojati u trenutku poduzimanja dužnikove pravne radnje koja se pobija ili dospjelost vjerovnikove tražbine mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, zauzeo shvaćanje na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021. (broj: Su-IV-16/2021-11).

 

14.2. Pravno shvaćanje glasi: „Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.“

 

14.3. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Stoga, pogrešno (i protivno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske) drugostupanjski sud smatra da je jedna od pretpostavki za pobijanje pravnih radnji dužnika dospjelost tražbine vjerovnika u vrijeme poduzimanja pravnih radnji dužnika. Dospjelost tražbine vjerovnika treba postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji, a ne u trenutku poduzimanja pravne radnje (čl. 66. st. 1. ZOO), kako je to u obrazloženju pitanja sugerirala i tužiteljica. Drugačijim tumačenjem navedene odredbe oduzela bi se učinkovitost ovom instrumentu obveznog prava, odnosno „pravnom alatu“ u zaštiti vjerovnika i njihovih tražbina od dužnika koji su svojim (inače valjanim) raspolaganjima spriječili namirenje.

 

15.1. Zbog svega navedenog je dopuštena i osnovana je revizija tužiteljice u odnosu na postavljeno pitanje, pa je osnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredbe čl. 66. ZOO, drugostupanjski sud nije razmatrao druge žalbene prigovore (u odnosu na postojanje ostalih općih i posebnih pretpostavki pobijanja) pa nije bilo mogućnosti preinačavanja pobijane odluke.

 

15.2. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i riješiti kao u izreci rješenja.

 

15.3. U nastavku postupka drugostupanjski će ponovno odlučiti o žalbi tuženika i pritom uzeti u obzir pravna shvaćanja izložena u ovoj odluci.

 

16. Posljedično prihvatu revizije u odnosu na prvo pitanje te ukidanje drugostupanjske odluke drugo navedeno pitanje ukazuju se bespredmetnim.

 

17. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.