- 1 -              Poslovni broj: I Kž-eun-16/2021-4

Poslovni broj: I Kž-eun-16/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. T., zbog kaznenih djela iz članka 146. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kv-eun-6/2021 od 7. svibnja 2021. kojim se odobrava predaja, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba tražene osobe E. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 7. svibnja 2021. broj Kv-eun-6/2021-24, na temelju članka 29. stavak 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18, 70/19, dalje u tekstu: ZPSKS-EU) pod točkom I. odobrena je predaja tražene osobe E. T., državljanina Republike Hrvatske, Saveznoj Republici Njemačkoj na temelju Europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Okružnog suda u Düsseldorfu broj 92 AR 305/20 151 GS 2107/20 od 15. veljače 2021., radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenih djela krivotvorenja valute i prijevare iz paragrafa 146.(1.) br. 2,3,263, (1,3), br. 2,25 (2), 3 Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, činjenično i pravno opisanog u točki I. izreke tog rješenja.

 

2. Pod točkom II. izreke predaja tražene osobe je odobrena pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje, ne smije kazneno goniti, niti se protiv njega smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne može biti predan drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i da se bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

 

3. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 26. stavak 2. u vezi članka 1. ZPSKS-EU protiv tražene osobe E. T. produljen je istražni zatvor, koji može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe, a preko tog roka za najdulje 10 (deset) dana u kojem predaja mora biti izvršena sukladno odredbi članka 35. ZPSKS-EU.

 

4. Pod točkom IV. izreke odlučeno je da će, na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU, predaju tražene osobe nadležnim pravosudnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti Odjel S.I.Re.N.E., Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

4. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela tražena osoba, po braniteljici, odvjetnici M. B., zbog „povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08. te podredno bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.“ te bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se  prekine postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga dok se ne izvrši rad za opće dobro na slobodi te da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza za trajanja prekida postupka predaje dok se ne izvrši rad za opće dobro.

 

5.Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u svezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Pogrešno tražena osoba smatra da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odnosno nije direktno primijenio članak 24. stavak 1. Okvirne odluke Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, broj 2002/584/PUP (dalje: Okvirna odluka iz 2002) te isti doveo u vezu sa člankom 4. ZPSKS-EU i člankom 2. Okvirne odluke Vijeća od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji, broj 2008/909/PUP (dalje: Okvirna odluka iz 2008), sadržajno žalbom problematizirajući ispravnost ocjene prvostupanjskog suda da izvršavanje rada za opće dobro iz pravomoćne presude Republike Hrvatske ne predstavlja razlog za prekid postupka iz članka 33. ZPSKS-EU, čime smatra da je povrijeđen kazneni zakon na štetu tražene osobe odnosno počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

7.1. Naime, prvostupanjski sud ispravno je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga propisani člankom 33. stavak 1. ZPSKS-EU, a koji članak jasno propisuje da su jedina dva razloga zbog kojih se prekida postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga, vođenje kaznenog postupka protiv tražene osobe u Republici Hrvatskoj i činjenica da se tražena osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Direktna primjena Okvirne odluke iz 2002 odnosno tumačenja iste smislena su i potrebna u slučaju kada nacionalni zakon kojim je implementirana Okvirna odluka iz 2002 određeni institut nije regulirao ili nije dovoljno jasno regulirao, što ovdje nije slučaj, pa stoga prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu tražene osobe niti počinio relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka smatrajući da činjenica da je tražena osoba pravomoćno osuđena presudom Republike Hrvatske kojom joj je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, ne predstavlja razlog za prekid izvršenja europskog uhidbenog naloga.

 

8. Žalitelj kao žalbeni razlog navodi i bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., smatrajući da je prvostupanjsko rješenje nejasno jer da nije točan zaključak prvostupanjskog suda da tražena osoba nije započela sa izvršavanjem rada za opće dobro, polemizirajući sa pobijanim rješenjem o važnosti navedene činjenice u odnosu na odluku o prekidu izvršenja europskog uhidbenog naloga. Međutim, valja naglasiti da navedena činjenica ne predstavlja odlučnu činjenicu za odluku o predaji, niti dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, pa time nije počinjena bitna povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud dao jasne, određene i valjane razloge iz kojih smatra da su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe, odnosno iz kojih razloga nisu ispunjeni uvjet za prekid postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga, koje prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

 

9. Stoga je, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda u svrhu vođenja kaznenog postupka nadležnim pravosudnim tijelima Savezne Republike Njemačke, a za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao je jasne, određene i valjane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud.

 

10. Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno produljio mjeru istražnog zatvora, zbog postojanja opasnosti od bijega, ne nalazeći mogućnosti zamjene te mjere jamstvom ili nekom od mjera opreza. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima se zasniva odluka iz točke III. izreke pobijanog rješenja.

 

11. Međutim, treba istaknuti kako iz odredaba ZPSKS-EU ne proizlazi da sud, prilikom donošenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju čl. 29. ZPSKS-EU, mora odlučiti i o istražnom zatvoru. Naime, već postoji rješenje suca istrage Županijskog suda u Puli-Pola od 5. ožujka 2021. broj Kir-eun-2/2021, potvrđeno rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Puli-Pola od 19. ožujka 2021. broj Kv-Eun-4/2021, kojim je protiv tražene osobe određen istražni zatvor radi predaje. Istražni zatvor, kako je navedeno u tom rješenju, sukladno članku 26. stavak 2. ZPSKS-EU, može trajati najdulje od izvršenja rješenja o predaji tražene osobe.

 

12. S obzirom na izloženo, a budući ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.