Poslovni broj: I Kž-99/2021-4

Poslovni broj: I Kž-99/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u  Splitu od 19. ožujka 2021. broj: K-32/2020., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o   je

 

 

Odbija se žalba optuženog P. P. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1.1 Pobijanom presudom optuženi P. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz člana 227. stavak 1. u vezi sa članom 227. stavak 4. KZ/11. kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude, pa je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. optuženi P. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženi P. P. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti, na ime provedenih vještačenja, iznos od 7.775,00 kuna, kao i paušalni iznos od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žali se optuženik po braniteljici A. J., odvjetnici u odvjetničkom društvu I. i partneri,  zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu na način ''da je optuženik  počinio djelo iz nehaja i ublaži kaznu ispod zakonskog minimuma''.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Iako optuženik u  žalbi kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., tu žalbenu osnovu pobliže sadržajno ne obrazlaže, nego samo citira dio teksta navedene zakonske odredbe, uz uopćenu i paušalnu tvrdnju da presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, dok su iznijeti razlozi nejasni, te da je presuda proturječna.

5.1. Protivno takvim paušalnim i uopćenim tvrdnjama iz žalbe optuženika, prema ocjeni drugostupanjskog suda, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, pri čemu valja naglasiti da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio sve odlučne i pravno relevantne činjenice važne za kazneno pravnu odgovornost počinitelja djela. Druga je stvar što žalitelj subjektivno smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni te ih ne prihvaća, a što se zapravo odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.2. Dakle, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upućuje optuženikova žalba, niti je počinio bilo koju drugu postupovnu povredu iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Neosnovani su i žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud dao prihvatljive razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, nalazeći da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

 

6.1. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik zbog utvrđene alkoholiziranosti bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, a što proizlazi iz provedenih vještačenja koja su detaljno reproducirana na listovima 5 i 6 pobijane odluke.

 

6.2. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neuvjerljive i neistinite navode obrane optuženika da je tempore criminis doživio pomračenje svijesti, odnosno da je pao u stanje sinkope. Valja napomenuti da ta činjenica nije ni na koji način objektivno utvrđena tijekom dokaznog postupka nego da se radi o ničim potkrijepljenoj tvrdnji optuženika koju je nota bene prvi put iznio tri godine nakon događaja. Dakle, drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u pogledu ovog žalbenog navoda na listovima 6 i 7 pobijane odluke te se na iste, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i žalitelj. 

 

6.3. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno odlučio ne prihvatiti dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka, majke i sestre optuženika kao nevažan i odugovlačeći. Naime, optuženik je profesionalni vozač koji redovito obavlja liječničke preglede, nije imao ograničenja za upravljanje vozilom i nije priložio medicinsku dokumentaciju o navedenim zdravstvenim problemima, štoviše, prvi put ih je iznio tri godine nakon događaja.

 

6.4. Dakle, u okviru istaknute žalbene osnove optuženik u stvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već samo polemizira s razlozima pobijane presude. Međutim, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, drugostupanjski sud nalazi da optuženik navodima svoje žalbe nije niti jednim argumentom ozbiljno doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

7. Nadalje, nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na način da je prilikom ocjene stupnja krivnje pogrešno utvrdio da je optuženik djelo počinio s neizravnom namjerom već je trebalo utvrditi da je djelo počinjeno ''eventualno iz nehaja'' ali pogrešno žalitelj povezuje eventualno postojanje sinkope s oblikom krivnje, smatrajući da bi to isključilo krivnju. Pritom treba naglasiti da se prigovori žalitelja izneseni u tom pravcu ustvari odnose na ispravna činjenična utvrđenja, koja bi, ako su opravdana, dovela do drugačije odluke, što znači da se njima argumentira tzv. posredna povreda kaznenog zakona.

 

8. Protivno daljnjim žalbenim navodima zbog odluke o kazni, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne te je stav i drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne jer navedene okolnosti nisu takvog značaja da bi se radilo o naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale primjenu članka  48. stavak 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11.

 

8.1 Tako je prvostupanjski sud optuženiku, polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno olakotnim cijenio činjenice da je neosuđivan, da je i sam zadobio ozljede u inkriminiranoj nesreći i da je smrtno stradao njegov prijatelj. Nadalje je prvostupanjski sud optuženiku pravilno otegotnim cijenio prekršajnu kažnjavanost te prebrzu vožnju koja nije obilježje predmetnog kaznenog djela, te se može uzimati u obzir pri odmjeravanju kazne.

 

 

8.2. Nakon toga je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i koju kaznu kao pravilno izrečenu prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatrajući da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

9.  Stoga je neosnovana optuženikova žalba zbog odluke o kazni.

 

10. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je optuženikova žalba neosnovana te da pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na čije postojanje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.