- 1 -              Rev 492/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 492/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz U., M., kojeg zastupa punomoćnik Đ. R., odvjetnik u U., protiv tuženika Grada Umaga, kojeg zastupa punomoćnik I. J., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1973/15-2 od 25. rujna 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-641/15-18 od 17. srpnja 2015., u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva k.č. br. ... k.o. S., upisana u z.k. ul. ..., što da je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos označene nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda u roku od 15 dana po pravomoćnosti te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 60,00 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv navedene presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se pobijana presuda i prvostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini k.č. br. ... k.o. S. upisana u z.k. ul. ... što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos predmetne nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

 

8. Tužitelj se u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nastavno podnositelj osporava i izloženi materijalnopravni zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužiteljeva zahtjeva.

 

8.1. Prema ocjeni ovog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju sadržajem revizije ukazuje tužitelj jer je u obrazloženju presude drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

9. Tužitelj tvrdi da je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik k.č. br. ... k.o. S., a da je stvarni faktični vlasnik i mirni posjednik tužitelj koji je u posjedu te nekretnine neprekidno više od 40 godina, a prije njega su istu nekretninu nesmetano koristili i uživali njegovi prednici te kako su protekli svi rokovi propisani zakonom, to predlaže da sud utvrdi njegovo vlasništvo i uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim, faktičnim stanjem navedene nekretnine.

 

10. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da iz iskaza svjedoka M. M. (rođenog ...) proizlazi da je prednika tužitelja vidio da obrađuje spornu nekretninu 1945., da je tužitelj naveo da je nekretninu počeo obrađivati 1972., s time da od 1988. ima saznanja da nekretnina „nije njihova“, da je uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno da je rješenje o komasaciji za predmetnu nekretninu doneseno 26. prosinca 1959. i od tog je datuma bila u režimu društvenog vlasništva kao i da se radi o nekretnini koja je povijesno gledano kroz posjedovni i zemljišnoknjižni izvadak bila u vlasništvu i posjedu obitelji D., a da je otac tužitelja kao jedan od posjednika upisan tek 1990., odbio je izloženi tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941., a niti su te pretpostavke ispunjene u odnosu na elemente instituta dosjelosti koje zahtijeva Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 114/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP).

 

11. Drugostupanjski sud uz izloženo shvaćanje da je pravni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pravilan na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu. Shvaćanje je drugostupanjskog suda da u situaciji kada je sporna nekretnina ranije bila u društvenom vlasništvu, to se na njoj nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću pa se vrijeme posjedovanja od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne računa u rok za stjecanje dosjelošću (čl. 388. st. 4. ZVDSP) s time da kako je tužitelj izjavio da od 1988. ima saznanja da „sporna nekretnina nije njihova“, iako ju dalje drži u nesmetanom posjedu, obrađuje i na njoj sadi masline, ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da u predmetnom slučaju ne postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti kroz vrijeme od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159. ZVDSP-a. U odnosu na razdoblje do 6. travnja 1941. drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se na strani tužitelja putem prednika nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pri čemu mjerodavno predstavljaju pravna pravila paragrafa 1460. i 1463. Općeg građanskog zakonika prema kojima dosjedatelj kroz cijelo vrijeme dosjedanja (ukupno 20 godina od stjecanja posjeda u skladu sa načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960.) mora biti pošten posjednik. Time što je svjedok M. M. iskazao da je pravnog prednika tužitelja, djeda, vidio na nekretnini prvi put 1945., prema ocjeni drugostupanjskog suda ne dokazuje da je tužitelj predmetnu nekretninu po svojim pravnim prednicima držao u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu i prije 1941., odnosno tužitelj nije na siguran način dokazao da je po svojim prednicima držao spornu nekretninu u poštenom i samostalnom posjedu najranije od 1920., zbog čega se nisu stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva do 6. travnja 1941.

 

12. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok prema st. 2. navedene zakonske odredbe u slučaju iz st. 1. ovog čl., revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

14. Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

 

15. Zbog svega, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.