1

                            Broj: Ppž-421/2020

                            

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. F. B., zbog prekršaja iz čl. 163. st. 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 24. kolovoza 2020., broj: 511-12-36/05-3-1775-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.                Prihvaća se prigovor okr. F. B., preinačuje se prekršajni nalog u pobijanom dijelu u odnosu na prekršaj pod t. 2. izreke na način da se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. F. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

             

2.               23. kolovoza 2020. u 20,30 sati u S., S. u., kao vozač vozila M1 marke PEUGEOT registarske oznake xxxx upravljao navedenim vozilom kolnikom ulice P. T. od smjera sjevera u smjeru juga, te dolaskom do križanja s Ulicom M. H., a koja je prometnim znakom označena kao ulica s prednošću prolaska, vršio radnju skretanja ulijevo u istu, a da tom prilikom nije propustio vozila koja se kreću navedenom ulicom,

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 57. st. 4. i st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

 

III.     Uslijed odluke pod t. I. preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, izrečenoj zaštitnoj mjeri i troškovima prekršajnog postupka na način da se okrivljeniku za prekršaj iz čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim u toč. 1. izreke prekršajnog naloga, izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, koju je duža platiti u roku od 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, te se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog postupka troškovi prvostupanjskog prekršajnog postupka od 250,00 (dvjesto pedeset) kuna padaju na teret proračunskih sredstava suda.   

 

IV.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. F. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              1.               Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. F. B. da je, na način činjenično opisan u toč. 1. u izreci, počinio prekršaj iz čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 1.000,00 kuna, a u toč. 2. u izreci prekršaj iz čl. 57. st. 1. i st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 3.000,00 kuna, te mu je na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna od 4.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna.

             

2.               Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. F. B. osobno je pravodobno podni prigovor zbog izrečene novčane kazne u odnosu na prekršaj opisan u t. 2. u izreci, zaštitne mjere i troškova postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

2.1.               S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

2. 2.                 Prigovor je osnovan.             

 

2. 3.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

3.       Okrivljenik u prigovoru, u bitnom navodi da ne zna da li je netko kažnjen prekršajem oduzimanja prednosti prolaza osim u slučaju prometnih nezgoda i sudara, još i mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom i troškovima postupka od 500,00 kuna.

 

3.1. U pravu je okrivljenik navodima prigovora, budući da djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u t. 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj, te je ovaj drugostupanjski sud utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona.

 

3.2. Naime, okrivljenik je u t. 2. izreke prekršajnog naloga nepravomoćno proglašen krivim da, „skrećući u lijevo nije propustio vozila koja se kreću ulicom s prednošću prolaska“, a njegovo postupanje pravno je kvalificirano kao prekršaj iz čl. 57. st. 4. i 7.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

3.3.  Dakle, u činjeničnom opisu je samo navedeno da okrivljenik nije propustio vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska.

 

3.4. Međutim, oduzimanje prednosti, samo po sebi, bez da bi time nastupila neka posljedica, ne može biti smisao navedene zakonske odredbe. Smisao i bit ove zakonske odredbe je da je oduzimanjem prednosti nastala neka posljedica, bilo prometna nesreća, bilo da je vozač kojem je oduzeta prednost bio prisiljen poduzeti neke radnje u prometu kako bi izbjegao prometnu nesreću. U protivnom bi se prekršaj oduzimanja prednosti tumačio vrlo široko i nekonkretno. 

 

3.5.  Budući u činjeničnom opisu prekršaja, kako je navedeno u t. 2. izreke prekršajnog naloga, nije opisana nikakva posljedica, dakle nije opisano da bi vozač vozila kojemu je okrivljenik oduzeo prednost bio prisiljen poduzeti neku radnju u prometu kako bi izbjegao nalet na vozilo okrivljenika koje mu je oduzelo prednost, to proizlazi nespornim da u činjeničnom opisu nisu sadržana sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 57. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

3.6. Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okr. F. B. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, prihvaćanjem prigovora okrivljenika, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u t. I. u izreci ove drugostupanjske presude.

 

4.   Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke o oslobođenju od optužbe za prekršaj iz čl. 57. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a u odnosu na prekršaj iz čl.  163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa okrivljenik nije podnio prigovor.

 

5.               Uslijed odluke o oslobođenju od optužbe za prekršaj iz čl. 57. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama  preinačen je prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da je ukinuta zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, koja je prekršajnim nalogom izrečena za taj prekršaj.

 

5.    Uslijed takve odluke preinačena je i odluka o troškovima prekršajnog postupka, te troškovi prekršajnog postupka u odnosu na prekršaj iz čl. 57. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama od 250,00 kuna, sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret prvostupanjskog tijela.

 

6.              Stoga, bilo je osnove za prihvaćanje prigovora.

 

7.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.