- 1 -              Revd 2225/2021-2

Broj: Revd 2225/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1. L. Š. M. iz Z., i 2. S. K. iz Z., koje zastupa punomoćnik A. Ć., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4035/2020-2 od 13. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-685/2019 od 4. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4035/2020-3 od 13. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-685/2019 od 4. rujna 2020., zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. U odgovoru na prijedlog tužitelja 1. i 2. tuženici predlažu prijedlog odbaciti ili odbiti.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

5.1. Naime, tužitelj u prijedlogu ističe pitanja:

              - u kojem trajanju i na koji način kvalificirani posjednik mora izvršavati svoju faktičnu vlast na nekretnini, koja u naravi predstavlja građevinsko zemljište, kako bi istu stekao u vlasništvo temeljem zakona, odnosno na temelju dosjelosti?

              - je li za posjedovanje nekretnine, u roku dosjedanja, potrebno dokazivati svakodobno posjedovanje nekretnine kroz period dosjedanja?

              - je li drugostupanjski sud ovlašten, bez rasprave, preinačiti presudu prvostupanjskog suda ako smatra da je taj sud pogrešno ocijenio neposredno izvedene dokaze (saslušanje svjedoka i tužitelja kao stranke), a na njima prvostupanjski sud utvrđuje trajanje posjeda do isteka zakonom određenog roka?

              - je li drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povedu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako u presudi kojom preinačava prvostupanjsku odluku tvrdi da tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je ušao u „posjed prijepora“ ako u spisu prileže isprave stranaka ovjerene po Upravi prihoda, kao dodatnom dokazu da je posjed tužitelja stečen tradicijom i neposrednom predajom od dotadašnjeg posjednika (prednika tuženika), a što se potvrđuje i proizlazi iz sadržaja isprava (Ugovora o kupoprodaji koji je dokaz u postupku i dio raspravnog materijala)?

5.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelj ukazuje na po njemu sporna činjenična i pravna pitanja u konkretnom slučaju, kao i, u vezi prva dva postavljena pitanja, na pravno shvaćanje iz presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1220/2019-2 od 23. srpnja 2020., ističući da je u njoj zauzeto pravno shvaćanje različito od onoga u pobijanoj presudi.

6.1. Međutim, odgovor na prvo i drugo postavljeno pitanje usko je vezan uz činjenične tvrdnje stranaka, predložene i izvedene dokaze i njihovu ocjenu te  u postupku utvrđene okolnosti kako ovoga, tako i svakog drugog konkretnog slučaja pa na ista nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor na tako postavljena pitanja zauzeti pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju činjenično i pravno podudarnih slučaja. Pri tome još valja reći, a vezano uz drugo postavljeno pitanje, da u konkretnom slučaju presuda o odbijanju tužbenog zahtjeva nije utemeljena na zaključku suda da tužitelj nije dokazao svakodobno posjedovanje nekretnine kroz period dosjedanja, već se presuda temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao da bi od trenutka sklapanja ugovora uopće bio posjednik nekretnine, pa tako utvrđeno činjenično stanje ne odgovora utvrđenom činjeničnom stanju u presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1220/2019-2 od 23. srpnja 2020. na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti pitanja.

6.2. Što se pak tiče trećeg i četvrtog pitanja, valja ukazati da predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačena pitanja bila važna, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što opširno obrazlaže), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; ili određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira činjenica samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno zbog razvoja prava kroz sudsku praksu.

7. Stoga je, na temelju odredbi čl. čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo odbaciti tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagrebu, 26. svibnja 2021.