1

                            Broj: Ppž-5584/2021

                                      

 

                                                                                                                                 

     Broj: Ppž-5584/2021

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika S.P.,  zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 74. stavka 2. cit. Zakona, prekršaja iz članka 53. stavak 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, prekršaja iz članka 46. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika S.P., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 22. ožujka 2021., broj: 83. Pp-756/2021-5, na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika S.P. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik S.P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik S.P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaj iz članka 74. stavka 2. cit. Zakona, prekršaj iz članka 53. stavak 3. cit. Zakona, prekršaj iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, prekršaj iz članka 46. stavka 3. cit. Zakona, prekršaj iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona i prekršaj iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona, za koje mu je, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 31.300,00 (tridesetjednatisućatristo) kuna, s time da je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona u novčanu kaznu uračunato vrijeme uhićenja okrivljenika od 17. ožujka 2021. u 21,25 sati do 18. ožujka 2021. u 12,10 sati kao 600,00 (šesto) kuna novčane kazne, tako da okrivljenik ima još za platiti novčanu kaznu u iznosu od 30.700,00 (tridesettisućasedamsto) kuna.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna, koji se odnose na paušalne troškove prekršajnog postupka i na troškove upotrebe alkometra u iznosu od 80,00 (osamdeset) kuna.

 

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o kazni i troškovima postupka.

 

5. U žalbi okrivljenik navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o 6 zasebnih prekršaja (osuđen je za 7 prekršaja) za koja da mu je izrečena ukupna novčana kazna  od 33.300,00 (okrivljeniku  je izrečena kazna od 31.300,00 kuna, umanjena za 600,00 kuna) kuna te zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, već smatra da se radi o jednom produljenom prekršajnom djelu, pa da stoga  okrivljeniku nije mogla biti izrečena ovako visoka kazna već s obzirom da se radi o prvom djelu trebalo je primijeniti institut ublažavanja jedinstvene kazne. Ističe da je zaposlen sa minimalnim primanjima, te da je notorno da ovakvu kaznu neće moći platiti, a svrha kažnjavanja se zasigurno neće postići zamjenom ovakve kazne kaznom zatvora. Napominje da nikada nije činio prekršajna niti kaznena djela, a za ovaj prekršaj da se iskreno pokajao, te da mu niti čak nije izrečeno upozorenje u prometu, a prvostupanjski sud da nije uzeo u obzir niti jednu olakotnu okolnost.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani priznao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koja je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

10. Nisu osnovani navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o jednom produljenom dijelu, već naprotiv u konkretnom slučaju radi se o stjecaju  prekršaja, kako je to pravilno naznačeno u optužnom prijedlogu, te temeljem podnesenog optužnog prijedloga pravilno presuđeno prvostupanjskom presudom.

 

11. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna u ukupnom iznosu nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud za svako djelo okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma, unatoč činjenici da se radi o mladom vozaču, te imajući u vidu ukupnu količinu počinjenih prekršaja, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pri čemu je sud prilikom određivanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani žalitelja od utjecaja na visinu kazne, te s obzirom na nedokumentirane navode okrivljenika o materijalnim prilikama nije bilo osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne.

 

12. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

13. Okrivljenik je pod točkom 3) izreke proglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 53. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a pod točkom 6) izreke je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavljaju teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime za oba prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

 

14. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, pri čemu je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

15. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika glede djela pod točkama 3) i 6) izreke predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 150,00 kuna u paušalnom iznosu, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i trošak alkotestiranja u iznosu od 80,00 kuna.

 

17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 26. svibnja 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                       Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.