-1-

Poslovni broj: 4 UsI-362/2021-8

                                                                                   

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-362/2021-8

                                                                                                 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & P.,O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenica N. P., službena osoba, radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja, 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

             

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-01/03051386046, URBROJ: 341-99-05/3-20-6296 od 29. siječnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: UP/I 141-02/20-01/03051386046, URBROJ: 341-12-05/3-20-21100 od 27. srpnja 2020. te za vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-01/03051386046, URBROJ: 341-99-05/3-20-6296 od 29. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: UP/I 141-02/20-01/03051386046, URBROJ: 341-12-05/3-20-21100 od 27. srpnja 2020.

Navedenim rješenjem prvog stupnja se tužitelju kao osiguraniku ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da osporavana rješenja nisu zakonita budući se temelje na nalazu i mišljenju vještaka koji nisu dani dovoljno stručno niti cijeneći u dovoljnoj mjeri stanje tužitelja i dostavljenu medicinsku dokumentaciju. Navodi da se tužitelj od 2013. godine liječi od iste psihičke bolesti te da kroz to dugotrajno razdoblje niti jedna od mnogobrojnih propisanih terapija, a niti bolničko liječenje nisu doveli do poboljšanja njegovog stanja te bolest i dalje perzistira u istom intenzitetu i s istim indikacijama. Smatra da je zdravstveno stanje tužitelja nepromijenjeno i trajnog karaktera te da će liječenje trajati doživotno bez mogućnosti poboljšanja koje bi utjecalo na radnu sposobnost tužitelja. Navodi da je tužitelj u ovom zdravstvenom stanju potpuno nesposoban za rad, a što se neće promijeniti daljnjim liječenjem te da postojeće stanje nadležni vještaci nisu u dovoljnoj mjeri cijenili. Stoga predlaže Sudu provesti medicinsko vještačenje te po provedenom postupku poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i vratiti predmet na ponovni postupak. U prilogu tužbe je dostavio medicinske nalaze od 17. i 30. studenoga 2020.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana te ostaje pri navodima i razlozima osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

                   4.              Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 19. svibnja 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) u prisutnosti opunomoćenika tužitelja koji je ostao pri navodima tužbe i kod dokaznog prijedloga za provođenje medicinskog vještačenja te opunomoćenice tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i protivila se provođenju predloženog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku.

5.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Iz podataka spisa proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut po prijedlogu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 4. lipnja 2020.

7.              Prvostupanjsko rješenje od 27. srpnja 2020. je utemeljeno na nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, evidencijski broj vještačenja: 441789 od 20. srpnja 2020.

Iz istoga su razvidne dijagnoze tužitelja, Alcoholismus chr.V F 10, Depressio V F 32 i Dysfunctio post accidentium traumaticum V-F.43.1. te se navodi kako je tužitelj po zanimanju NKV radnik, u dobi od 57 godina i s 30 godina ostvarenog radnog staža. Prema medicinskoj dokumentaciji, zaključeno je kako stanje još nije definitivno i postoji potreba daljnjeg liječenja i promatranja po psihijatru uz nalaz psihologa te za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

8.               U skladu s člankom 133. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18

i 102/19.), pribavljen je povodom žalbe tužitelja nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda evidencijski broj vještačenja: 537807 od 25. siječnja 2021. Iz istoga je razvidno da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj ( rođen…. NK radnik, obavljao poslove pomoćnog radnika u vešeraju, ostvario oko 31 godinu mirovinskog staža), VRO, višegodišnji ovisnik o alkoholu s karakterološkim i početnim psihoorganskim promjenama. Tijekom 2013. i 2015. izrečena mu je mjera obveznog liječenja ovisnosti, te je provedeno hospitalno liječenje uz diskontinuirani ambulantni tretman tijekom kojeg se uglavnom apstinira, okupiran egzogenim frustrativnim čimbenicima. Psihologijsko testiranje od 22. ožujka 2018. i 13. svibnja 2020. ukazuje na osobu s kognitivnim smetnjama miješane etiologije te na ovisnost o alkoholu uz elemente PTSP-a praćenog depresivnim smetnjama. U listopadu 2019. je u alkoholiziranom stanju pri padu zadobio prijelom gornjeg dijela lijeve natkoljenične kosti s dislokacijom radi čega je 30. listopada 2019. učinjena osteosinteza pločicom i vijcima, a postoperativni tijek je bio uredan i bez neurocirkulatornog deficita ruke. Prema nalazu traumatologa od 23. siječnja 2020. OS materijal je u dobrom položaju uz koštanu sanaciju, a kretnje u ramenu izvodi polovično te je indicirano daljnje liječenje. Vijeće vještaka je 20. srpnja 2020. utvrdilo da stanje još nije definitivno i da je potrebno nastaviti daljnje liječenje i promatranje po psihijatru uz nalaz psihologa te za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

Povodom žalbe, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode vijeće viših vještaka nalazi da je ocjena vijeća vještaka pravilna jer su navedene promjene u zdravstvenom stanju u fazama pogoršanja dostupne daljnjem liječenju po nadležnim specijalistima te po svom opsegu i intenzitetu za sada ne uvjetuje trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

9.              Prema članku 39. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 2. istog članka, preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Odredba stavka 3. predviđa da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 4. je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Prema članku 15. stavku 1. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18., dalje: Uredba), ako vijeće vještaka utvrdi da kod osiguranika još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost (jer je bolest u fazi liječenja ili nađena patološka stanja nisu dovoljno definirana pa je potrebna daljnja medicinska obrada i eventualno liječenje, ili utvrđena bolest nije do sada odgovarajuće ni dovoljno liječena), donosi nalaz i mišljenje da smanjenje radne sposobnosti ne postoji.

10.              Uvidom u stručne nalaze i mišljenje te medicinsku dokumentaciju tužitelja, Sud je utvrdio da su ista dana u skladu sa medicinskim nalazima tužitelja te da je postupak ocjene radne sposobnosti proveden u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Uredbom koja uređuje postupak medicinskog vještačenja u mirovinskom osiguranju i način rada nadležnih vještaka, kao i sadržaj nalaza i mišljenja.

11.              Budući da iz predmetnih stručnih medicinskih nalaza suglasno proizlazi da je liječenje tužitelja još uvijek u tijeku i stanje nije konačno, proizlazi da je mišljenje dano u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe, odnosno da je za sada definitivna ocjena preuranjena. Također je razvidno i da je potrebno nastaviti daljnje liječenje i promatranje po psihijatru uz nalaz psihologa.

12.              Tužitelj u tužbi prigovara da je njegovo zdravstveno stanje konačno, da nema pomaka liječenjem i da mišljenja vještaka nisu utemeljena na njegovim medicinskim nalazima. Pri tome se ne poziva na konkretno mišljenje liječnika specijaliste niti na konkretan nalaz u prilog svojoj tvrdnji. K tome, uz tužbu je dostavio dva nalaza koji potječu iz studenoga 2020., dakle nakon provedenog vještačenja u prvom stupnju pa isti nisu od utjecaja u ovom postupku.

Iz navedenoga proizlazi da je preuranjeno donijeti meritornu ocjenu radne sposobnosti jer je bolest u fazi liječenja i potrebna je daljnja medicinska obrada po psihijatru i psihologu pa smanjenje radne sposobnosti još ne postoji, a kako je to i utvrđeno u provedenom postupku.

13.              Slijedom navedenoga, Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku, imajući pri tome u vidu dane ocjene i preuranjenost donošenja meritorne ocjene radne sposobnosti tužitelja, kao i načelo ekonomičnosti iz članka 8. ZUS-a, da stranka ne bude izložena nepotrebnom trošku. K tome, Sud je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. u kojoj se u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, navodi da nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja liječničkih povjerenstava Zavoda. Tužitelj nije obrazložio niti potrebu provođenja medicinskog vještačenja niti je predložio kakvo vještačenje predlaže, odnosno nije specificirao specijalnost liječnika, sudskog vještaka. Dakle, s obzirom da Sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS-a ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje.

14.              Budući da tužitelj navodima tužbe nije doveo u sumnju mišljenja nadležnih stručnih tijela koja su utemeljena na njegovoj medicinskoj dokumentaciji te s obzirom na sve prethodno izneseno, Sud smatra da su ista mogla poslužiti kao valjana osnova za odlučivanje o pravu, odnosno žalbi tužitelja. Stoga je Sud osporavana rješenja ocjenjuje zakonitima te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

15.              U vezi zahtjeva tužitelja za naknadom troška upravnoga spora, s obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove istoga u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 26. svibnja 2021.

 

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                                    Valentina Grgić Smoljo

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).