- 1 -              I Kž 406/2019-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 406/2019-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 129/00.; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2019. broj K-43/2018, u sjednici održanoj 26. svibnja 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog A. J. i branitelja optuženika, odvjetnika Ž. Ž.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog A. J. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.), u cijelosti je ostavljena na snazi presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2013. broj K-65/2013, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2013. broj I Kž-486/2013, kojom je optuženi A. J. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

 

1.1. Na temelju članka 54. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118./18.; dalje: KZ/11.) optuženom A. J. je u ovu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. veljače 2018. do 23. kolovoza 2018.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je optuženom A. J. naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke branitelja, o čijoj visini će se donijeti posebno rješenje.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi A. J., i to osobno i po branitelju, odvjetniku Ž. Ž..

 

2.1. U žalbi koju je optuženik podnio po branitelju naznačeno je da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači, "stavi u cijelosti izvan snage pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-65/2013 od 10. svibnja 2013. godine i donese novu oslobađajuću presudu na temelju novoutvrđenog činjeničnog stanja ili da, podredno, ukine osporavanu presudu i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjenim vijećem, odnosno da je preinači u dijelu odluke o kaznenoj sankciji u smislu žalbenih navoda". Također je zatraženo da se optuženika i branitelja obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

 

2.2. U osobno podnesenoj žalbi optuženika nisu izrijekom naznačene žalbene osnove, a predloženo je "da uvažite moju žalbu i oslobodite, da uvažite moju žalbu i odredite novo suđenje pred novim sudskim vijećem (...) da mi kaznu zatvora od 2 godine preinačite u doživotnu uvjetnu kaznu, ako ne može drugačije."

 

2.3. Budući da se ove žalbe međusobno sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba optuženog A. J..

 

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog A. J. te branitelja optuženika, odvjetnika Ž. Ž., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.), u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je o sjednici uredno obaviješten.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik ističe da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer da su u obnovljenom postupku ponovno ispitani svjedoci J. M. i N. P. koji su iznijeli nove činjenice, a koje da prvostupanjski sud uopće nije cijenio, ni pojedinačno ni u vezi s ostalim prijašnjim dokazima.

 

7.1. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je u ovom obnovljenom postupku, a nakon što je izveo sve dokaze potrebne za pravilno i potpuno utvrđivanje svih odlučnih činjenica, analizirao i savjesno ocijenio svaki izvedeni dokaz posebno i u odnosu s drugim izvedenim dokazima, uključujući i obranu optuženog A. J.. Potom je, pravilno zaključivši da se činjenična podloga na kojoj je utemeljena ranija osuđujuća presuda nije izmijenila ni s obzirom na dokaze izvedene u ovom novom postupku, tu raniju osuđujuću presudu u cijelosti ostavio na snazi.

 

7.2. U okviru žalbene osnove zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. optuženik nadalje ističe da su razlozi pobijane presude potpuno nejasni. Obrazlažući ovu žalbenu tvrdnju, optuženik ukazuje na utvrđenje prvostupanjskog suda na stranici 5. pobijane presude prema kojem je taj sud "u cijelosti prihvatio iskaze ispitanih svjedoka koji su iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposrednih saznanja", tvrdeći da je ostalo nejasno koji su to svjedoci i koje su to činjenice o kojima ti svjedoci imaju neposrednih saznanja.

 

7.3. Žalitelj, međutim, iz konteksta cjelokupnog obrazloženja činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda izdvaja jednu rečenicu, odnosno ocjenu prvostupanjskog suda, očito nastojeći prikazati da je nejasno na što se ona odnosi. Međutim, kada se ima na umu cjelina obrazloženja pobijane presude koje je prethodilo tom utvrđenju prvostupanjskog suda na koje se poziva žalitelj, potpuno je jasno da je prvostupanjski sud pri tome mislio na one svjedoke koje je, zajedno s njihovim iskazima, naveo u dijelu obrazloženja pobijane presude koje je prethodilo njegovom zaključnom utvrđenju. Riječ je o svjedocima S. G., D. K., N. P. i J. M. te o činjenicama o kojima su oni iskazivali vezanima uz ovaj kazneni postupak, a koje također vrlo jasno proizlaze iz njihovih iskaza reproduciranih u obrazloženju pobijane presude (stranica 4. do stranica 5. pobijane presude). Prema tome, ovdje je zapravo riječ o žaliteljevom osporavanju činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi, a ne o ostvarenoj bitnoj postupovnoj povredi.

 

7.4. Slijedom iznesenog, u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju optuženik ističe u žalbi, a ni ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-19. nisu utvrđene takve povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Druga je stvar što žalitelj zapravo ne prihvaća kao pravilne zaključke prvostupanjskog suda, čime u suštini osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi.

 

8. Pobijajući pravilnost prvostupanjskom presudom utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi A. J. tvrdi da je prvostupanjski sud potpuno zanemario navode svjedoka S. G. da je znao vidjeti da su vrata na garaži otvorena, pa čak i noću. Navedeno, prema mišljenju žalitelja, upućuje na zaključak da su u tu garažu mogli ulaziti i nepoznati ljudi, posebno kada se to dovede u vezu s navodima svjedoka D. K. prema kojima je u tu garažu mogao ući bilo tko.

 

8.1. Točno je da je svjedok S. G. u svome iskazu naveo da je znao vidjeti da su vrata na garaži otvorena, pa čak i noću, no nastavno je naveo i to da je vidio djecu kako se tamo igraju, ali da nije vidio da bi odrasle osobe ulazile ili izlazile, odnosno da nešto unose ili iznose. Prema tome, očito je da optuženik u svojoj žalbi naglašava samo onaj dio iskaza svjedoka G. koji mu odgovara, kako bi prikazao da je ulazak u garažu u kojoj je pronađena predmetna droga bio omogućen bilo kome.

 

8.2. Navode iz iskaza svjedoka D. K. optuženi A. J. također nastoji prikazati u svjetlu pogodovanja isključenju svoje kaznenopravne odgovornosti. Taj je svjedok, naime, naveo da su u tu garažu ulazili radnici optuženika, odnosno radnik iz pekare i dvoje-troje vozača na način da je ključ stajao u pekari, a kada su trebali, uzeli bi ključ. Kada bi obavili što su imali u garaži, istu bi zaključali. Staklo na donjem dijelu vrata koja su bila aluminijska da je bilo razbijeno, no on ne bi mogao ući kroz tu rupu. Ovaj je svjedok naveo i da je u to vrijeme optuženik imao i trgovinu te da misli da su i radnici iz trgovine koristili garažu, ali da ih on osobno nije vidio da ulaze u garažu, a u nju da je ulazio i netko iz S. B. po imenu M. koji je u to vrijeme živio kod optuženika. Dakle, iz iskaza svjedoka K. ne proizlazi da je u tu garažu mogao ući i da je ulazio baš bilo tko, kako to u žalbi nastoji prikazati optuženik, već samo one osobe koje su bile u radnom odnosu kod optuženika, i to na način da bi ključem otključavale i zaključavale vrata prilikom ulaska i izlaska iz te garaže.

 

8.3. Optuženi A. J. također tvrdi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti njegovu sumnju da je droga pronađena u garaži mogla biti od J. M., koji je u inkriminirano vrijeme bio narkoman te je živio i radio kod optuženika, posebno s obzirom na činjenicu da je sam J. M. u iskazu naveo da je u to vrijeme bio konzument svih vrsta opojnih droga. Osim toga, da je sud propustio cijeniti je li svjedok M. govorio istinu kada je na raspravi 3. svibnja 2019. naveo da se ne sjeća je li ulazio u tu garažu, da je ulazio "na sve strane", ali da se ne može točno sjetiti garaže, a sve to s obzirom na  okolnost da je taj svjedok prilikom ispitivanja u istrazi 5. travnja 2001., kada se sigurno svega bolje sjećao, naveo da mu je poznato da optuženik ima iznajmljenu garažu u susjedstvu, da su tamo dovozili i stavljali neku robu te da se u istoj nalazi iskopani kanal koji služi za popravak automobila, ali je prekriven daskama, tako da on nije mogao ni vidjeti što se u njemu nalazi. Optuženi A. J., naime, zaključuje da je svjedok M. ulazio u tu garažu i da je znao što se u njoj nalazi te da je kao narkomanski ovisnik i konzument svih vrsta opojnih droga posve vjerojatno nabavio i u optuženikovu garažu sakrio opojnu drogu kokain koja je pronađena prilikom pretrage. Smatra da tome u prilog govori i iskaz svjedoka N. P. koji je naveo da je bio u kafiću s osobom imena Ž. koja ga je pozvala u WC te mu ponudila kokain koji je držala u papiriću i rekla mu da je to od M., kojemu ne zna ni ime ni prezime, ali misli da je iz S.. Žalitelj ističe da je sam svjedok M. potvrdio da mu je nadimak M., dok je u zapisniku o njegovom ispitivanju u istrazi, u osobnim podacima navedeno da je rođen i nastanjen u S..

 

8.4. Istaknutim žalbenim navodima optuženi A. J. nastoji otkloniti kaznenu odgovornost prebacujući je na drugoga, odnosno na J. M. koji je u ovom postupku ispitan kao svjedok. Premda sve one činjenice koje je optuženik istaknuo u svojoj žalbi, a koje proizlaze kako iz osobnih podataka te iskaza svjedoka J. M., tako i iz iskaza svjedoka N. P. nisu sporne, neprihvatljiva je žalbena teza optuženika da sve navedeno upućuje na zaključak da je droga kokain, pronađena u garaži koja je u inkriminirano vrijeme bila u njegovom (optuženikovom) najmu, upravo M..

 

8.5. Prije svega treba istaknuti da je garaža u kojoj je pronađena droga kokain u inkriminirano vrijeme, ali i godinama prije toga, bila upravo u najmu optuženog A. J. kao i da je upravo optuženi J. potpisao i zapisnik o pretrazi stana i drugih prostora kojom je pronađena predmetna droga, i to bez ikakvih primjedbi (listovi 11 do 12 spisa predmeta), kao i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta za koji je kasnije utvrđeno da se radi o drogi kokain (list 16 spisa predmeta). Nadalje, količina droge kokain koja je pronađena u toj garaži – 25,42 grama – svakako premašuje višednevne potrebe jedne osobe za kokainom, a to, uz način njene pohrane – kokain se nalazio u bijeloj šuškavoj najlonskoj vrećici, što je sve bilo pohranjeno u bijeloj kutijici s poklopcem te međusobno povezano smeđom ljepljivom trakom – prema životnoj logici upućuje na zaključak o posjedovanju te droge radi daljnje prodaje.

 

8.6. Izložene činjenice utvrđene su na nedvojben način te su međusobno čvrsto povezane, kako vremenski, tako i prostorno. Kada se pri tome uzme u obzir i činjenica da u tijeku postupka nije utvrđeno da je optuženik ovisnik o drogama, sve izloženo u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i prema ocjeni ovoga suda, upućuje na zaključak da je inkriminirana droga kokain upravo optuženikova, odnosno da je upravo optuženi A. J. počinio kazneno djelo kako je to opisano u izreci osuđujuće presude koja je u cijelosti ostavljena na snazi ovom pobijanom presudom.

 

8.7. Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) nije osnovana.

 

9. Optuženi A. J. svojom žalbom osporava i odluku prvostupanjskog suda o kazni. Ističe da je ista stroga i neprimjerena te upućuje na medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta iz koje da je, uz ostale zdravstvene tegobe, vidljivo da mu je nedavno dijagnosticiran i karcinom prostate s izglednim metastazirajućim širenjem na koštani sustav.

 

9.1. Prije svega valja reći da je ovdje riječ o kaznenom postupku koji se provodio nakon odluke suda o obnovi već jednom pravomoćno okončanog kaznenog postupka. Budući da u ovom obnovljenom postupku nije došlo do izmjene činjenične podloge na kojoj je utemeljena osuđujuća presuda, nije bilo ni uvjeta za ponovno izricanje kazne, a time niti za njeno drugačije odmjeravanje. Drugim riječima, kako je prvostupanjski sud presudu održao na snazi i u dijelu odluke o krivnji optuženika, to ni nije mogao staviti izvan snage dio presude koji se odnosi na odluku o kazni.

 

9.2. U svakom slučaju, odluka suda o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Pobijanom presudom, kojom je u cijelosti ostavljena na snazi ranija presuda, dakle i kazna zatvora u trajanju dvije godine, izražava se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

9.3. Eventualno blaže kažnjavanje, utemeljeno na okolnostima kojih nije bilo kada se izricala presuda u ranijem postupku, a koje bi dovele do blaže osude, optuženik može pokušati ostvariti izvanrednim pravnim lijekom, i to zahtjevom za obnovu kaznenog postupka u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.-19. (a ne, kako je to pogrešno naveo i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izvanredno ublažavanje kazne).

 

10. Budući da žalbom optuženog A. J. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude niti su njezinim ispitivanjem sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08.-19. utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. svibnja 2021.