1

 

Poslovni broj 22 Gž R-868/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-868/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z¹., OIB:…., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z²., protiv tuženika K. za I. B. DR. F. M., Z²., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-848/20-16 od 8. ožujka 2021., dana 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika K. za i. b. Dr. F. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-848/20-16 od 8. ožujka 2021., u točki I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 8.908,97 kn (slovima: osam tisuća devetsto osam kuna i devedeset sedam lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci, kao i u točki II. izreke.

 

II. Uvažava žalba tužiteljice M. P. i u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos 468,75 kn (slovima: četiristo šezdeset i osam kuna i sedamdeset i pet lipa), preinačava rješenje o troškovima postupka sadržano u istoj presudi i rješava:

 

Nalaže se tuženiku K. za i. b. Dr. F. M. naknaditi tužiteljici M. P. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu  od 468,75 kn (slovima: četiristo šezdeset i osam kuna i sedamdeset i pet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku K. za i. b. Dr. F. M. naknaditi tužiteljici M. P. trošak žalbe u iznosu od 156,25 kn (slovima: sto pedeset i šest kuna i dvadeset i pet lipa), u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 8.908,97 kuna bruto sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci presude osim u dijelu za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u izreci navedenim bruto iznosima u kom dijelu je zahtjev odbijen (toč. I.) te je naloženo tuženiku da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 6.887,50 kn, sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci (toč. II).

 

2. Protiv navedene presude osim u dijelu za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u izreci navedenim bruto iznosima žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč.1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od  375,00 kn plus PDV 25% (ročište za objavu presude).

 

4. Žalba tužiteljice je osnovana , dok je žalba tuženika neosnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatu iznosa od 8.908,97 kn, dakle radi se o sporu male vrijednosti, budući se zahtjev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn (čl.458. st. 1. ZPP).

 

6. Odredbom čl. 467 st. 1 ZPP propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa žalbene navode tuženika koji se odnose na  prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog  činjeničnog stanja, ovaj sud nije razmatrao.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba  parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

 

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ocjena provedenih dokaza dana je sukladno odredbi čl. 8. ZPP, pa nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

10. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu neodređeno vrijeme, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način:

- da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, i to u iznosu od 6.367,97 kn, zatim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 982,23 kn, da je pogrešno obračunao naknade plaće u pogledu korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad na koje tužiteljica ima pravo utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, u iznosu od 1.558,77 kn, sveukupno 8.908,97 kn, sve prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka P. B. (matematički obračun među strankama nije sporan.

 

11. S obzirom da visina potraživanja između stranaka nije sporna, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 8.908,97 kn.

 

12. U žalbenoj fazi postupka za tuženika i dalje je sporna je pravna osnova zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu neplaćenog dijela bruto plaće s osnove navedenih dodatka na prekovremene sate, a za tužitelja trošak pristupa na ročište za objavu presude.

 

13. Najprije valja reći da se u utuženom periodu primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. ("Narodne novine", broj: 143/13, dalje KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., a koji je sklopljen na rok od 4 godine sukladno članku 3., a prema članku 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", broj: 29/18, dalje KU/18) te se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno članku 2. KU/18.

 

14. Prema odredbi članka 47. KU/13 definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan člankom 47. KU/13. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

 

15. Prvostupanjski sud je utvrdio nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja da tuženik nije vršio obračun plaće primjenom čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, u daljnjem tekstu: KU/13), odnosno čl. 45 KU/18, tako da je tuženik obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi je tuženik obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila odnosno na prekovremene sate navedeni dodatak tuženik nije primijenio.

 

16. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi čl. 57. i 59 KU/13, kasnije čl. 55 i 58 KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenoj osnovi, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada.

 

17. Suprotno navodima tuženika, valja reći da nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

 

18. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je, u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno primijenio odredbu čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17), kao i odredbe čl. 36. KU. Naime, prema odredbi čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema odredbi čl. 36. st. 1. KU/13 (čl. 34. KU/18),radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Također, radnik ima pravo na naknadu plaće i za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanog razloga. Člankom 58. stavak 1. i 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno nego je započeo bolovanje. Naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije njego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. S obzirom da tuženik nije tužiteljici isplatio dodatke na plaću po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada, tužiteljici je naknada za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja obračunata na temelju prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca koja je manja od prosječne plaće koja bi tužitelju bila isplaćena da mu je tuženik isplatio dodatke na plaću po osnovi otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate odrađene u prekovremenom radu.

 

19. Radi navedenog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

20. Odluci o parničnom trošku tuženik određeno ne prigovara.

 

21. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za pristup ročištu za objavu presude, jer je obzirom na sadržaj čl. 335. st. 9. ZPP, valjalo priznati tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa joj za tu parničnu radnju prema Tbr. 9/3 Tarife pripada naknada u zatraženom iznosu od 468,75 kuna (s uključenim PDV-om).

 

22. Slijedom navedenog tužiteljici pripada daljnji trošak postupka u iznosu 468,75 kn. 

 

23. Radi navedenog temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP trebalo je uvažiti žalbu tužiteljice i rješenje o trošku sadržano u navedenoj presudi preinačiti.

 

24. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe po Tbr.10/5 u iznosu od 156,25 kn, jer je tužiteljica sa istom u cijelosti uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 26. svibnja 2021.

 

                      Sudac:

                                                                                             Darija Horvat, v.r.