1              Poslovni broj: Gž ZK-77/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj:Gž Zk-77/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. M., OIB: … iz P., 2. M. D., OIB: … iz M., 3. M. Ž., OIB: … iz U., (kao pravne slijednice ranijeg tužitelja M. Ž. iz U., OIB: …) i 4. L. Z., OIB: …, iz V., P., tužitelji 1., 2. i 4. zastupani po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. B., OIB: …, iz D. L., zastupane po suprugu K. B., iz D. L. kao te po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 7 P-4688/09-38 od 26. srpnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 7 P-4688/09-38 od 26. srpnja 2018. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja 1. do 4. koji glasi:

 

„Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da izvrši brisanje prava vlasništva k.č. 5785 upisanu u z.k.ul. 5049 k.o. P. u korist tuženice B. M. iz L., u 4/8 dijela, uz istovremeni upis prava vlasništva tih 4/8 dijela u korist tužitelja, svakog u 1/4 dijela, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Nalaže se tužiteljima 1. do 4. da tuženici naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.676,02 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog iznosa.“

 

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke svi tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., dalje: ZPP). Tužitelji predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno, da ukine pobijanu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za ispravkom upisa prava suvlasništva za 4/8 dijela na nekretnini označenoj kao k. č. 5785, upisane u zk. ul. 5049 k.o. P., a na kojem je dijelu upisana tuženica. U tom smislu tužitelji su postavili tužbeni zahtjev da se izvrši u zemljišnim knjigama upis prava suvlasništva na 4/8 dijela predmetne nekretnine na njihovo ime tj. za 1/4 dijela predmetne nekretnine na svakog od četiri tužitelja, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice.

 

6. Prije svega je za reći kako su tužbu u ovom predmetu podnijeli tužitelji 1. B. M., 2. M. D., 3. M. Ž. i 4. L. Z. u odnosu na koje je i donesena predmetna prvostupanjska presuda 26. srpnja 2018. No, prije odlučivanja drugostupanjskog suda o žalbi tužitelja, umro je tužitelj 3. M. Ž.. Stoga je spis vraćen prvostupanjskom sudu koji je 21. studenog 2019. donio rješenje kojim je prekinuo postupak u odnosu na tužitelja 3. M. Ž. te pozvao njegove nasljednike da preuzmu postupak. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog suda od 24. travnja 2020. pozvana je nasljednica tužitelja 3. M. Ž., i to baš M. Ž. da preuzme postupak, te je konačno postupak i nastavljen rješenjem prvostupanjskog suda od 1. lipnja 2020., te dostavljen na odlučivanje po žalbi na prvostupanjsku presudu Županijskom sudu u Splitu. Stoga se kao tužiteljica 3. sada navodi nasljednica ranijeg tužitelja 3., sada pokojnog M. Ž., M. Ž.

 

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tuženica u zemljišnim knjigama za k.o. P. upisana kao vlasnica predmetne nekretnine k.č. 5785, površine 189 m2 (u naravi kuća prizemnica sa okućnicom), za cijelo,

- da je do ovog upisa tuženice došlo u postupku obnove – preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P., protiv kojeg su rješenja o upisu tužitelj 1. B. M., 2. M. D., pravni prednik tužiteljice 3. M. Ž., M. Ž. i 4. L. Z., podnijeli prigovor koji je odlukom Općinskog suda u Zadru, dana 9. rujna 2009. (Z-7619/07, Z-7518/07, Z-5136/09 i Z-5141/08), odbačen, a podnositelji prigovora upućeni na podnošenje tužbe za ispravak,

- da su tužitelji 1. B. M., 2. M. D., pravni prednik tužiteljice 3. M. Ž., M. Ž. i 4. L. Z., nakon toga podnijeli tužbu u kojoj su postavili predmetni tužbeni zahtjev (radi se o tužbi za ispravak koja je regulirana odredbama članka 197. Zakona o Zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08.), koji je Zakon u vrijeme podnošenja predmetne tužbe bio na snazi.

- da je tuženica u predmetnom postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. P. različitim ispravama (kupoprodajnim ugovorom, presudom Općinskog suda u Zadru P-1806/97, te darovnim ugovorom), dokazala neprekinuti niz stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to počevši od ranije upisane posjednice I izvanknjižne vlasnice predmetne nekretnine za cijelo, M. B., do same sebe,

- da se predmetna nekretnina od 1980. do 1983. nalazila u posjedu pravnih prednika tuženice, S. Č. i D. Č., potom u posjedu njezinih pravnih prednika iz obitelji S., potom njenog brata P. H., i konačnu u posjedu same tuženice M. B. od 2004. pa nadalje,

- da se predmetna nekretnina nikada nije nalazila u posjedu niti u suposjedu tužitelja odnosno u posjedu/suposjedu pravne prednice tužitelja D. Ž., žene F. (bake tužitelja 1. B. M., 2. M. D., pravnog prednika tužiteljice 3. M. Ž., M. Ž. i 4. L. Z.),

- da D. Ž. žena F., na temelju kupoprodajne pogodbe od 30. rujna 1942. (na koji se pravni posao pozivaju tužitelji) nije mogla steći pravo vlasništva/suvlasništva predmetne nekretnine na spornih 4/8 dijela, stoga što predmetni pravni posao nikada nije izvršen, odnosno zato što D. Ž. (kao kupac iz navedenog ugovora) nikada nije stupila u posjed/suposjed predmetne nekretnine.

 

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća I ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Pri tome je naročito za istaknuti kako je do navedenih utvrđenja prvostupanjski sud došao na temelju brojnih izvedenih dokaza: čitanjem različitih isprava, uviđajem na licu mjestu uz nazočnost stalnog sudskog vještaka za geodeziju T. Ć., koji je sačinio odgovarajući nalaz i mišljenje uz skicu lica mjesta, te saslušanjem svjedoka.

 

10. U svezi žalbenih navoda tužitelja prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud pravilno identificirao predmetnu nekretninu, (kao i koje je zemljišno knjižne oznake ranije imala) i to nakon izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta te na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka T. Ć., geometra, čije je vještačenje objektivno, dostatno obrazloženo, jasno i nepristrano. Upravo iz navedenog nalaza i mišljenja (koje je zaprimljeno od prvostupanjskog suda 27. svibnja 2017.), proizlazi kako se predmetna nekretnina k. č. 5785, k.o. P., ukupne površine 189 m2, u naravi sastoji od stambenog objekta – kuće prizemnice površine 59 m2, dvorišta površine 72 m2 i oranice površine 58 m2, što uostalom navode i sami tužitelji u tužbi.

 

11. Tužitelji su još u tužbi kao i dalje tijekom postupka tvrdili kako su suvlasnici predmetne nekretnine za 1/2 , odnosno 4/8 dijela, od čega da svakom od tužitelja pripada 1/4 dijela, odnosno ukupno 1/8 dijela predmetne nekretnine. Naime da je baka tužitelja 1. B. M., 2. M. D., pravnog prednika tužiteljice 3. M. Ž., M. Ž. i 4. L. Z.), D. Ž. kupila 1942. 1/2 predmetne nekretnine, stekla pravo vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine, pa da su tužitelji na temelju toga i daljnjim nasljeđivanjem iza njezine smrti stekli pravo suvlasništva u ukupnom dijelu od 1/2.

 

12 Zaista, prvostupanjski sud utvrđuje, nakon brojnih izvedenih dokaza, kako je pravna prednica tužitelja D. Ž. kupoprodajnom pogodbom od 30. rujna 1942. kupila dio sada predmetne nekretnine, no da navedeni pravni posao nikada nije izvršen, odnosno da pok. prednica tužitelja D. Ž. nije nikada stupila u posjed/suposjed predmetne nekretnine, pa stoga da nije mogla ni steći pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini (ista nije u zemljišnim knjigama upisala pravo suvlasništva).

 

13 U vrijeme kada je pravna prednica tužitelja D. Ž. kupila ½ predmetne nekretnine (1942.) i sklopila predmetnu „kupoprodajnu pogodbu“ i tako eventualno mogla steći pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, primjenom pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, dalje OGZ, koji se inače primjenjuje na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list“ br. 84/46.) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91.), bila je propisana mogućnost stjecanja prava vlasništva i samim pravnim poslom, dakle bez upisa u zemljišnoj knjizi, dakako, ako je kupac nekretninu (koja je predmet ugovora) stekao od vlasnika. Naime, prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ-a, za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjan pravni osnov (titulus) I pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja prava vlasništva, dok se prema pravilu paragrafa 432. OGZ –a trebalo radi uknjižbe prava vlasništva sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi. No, pravna pravila OGZ-a u svezi stjecanja prava vlasništva na nekretnini sudska je praksa tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i faktičnim izvršenjem pravnog posla. U tom smislu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 250/90 od 20. ožujka 1991.

 

14. Kako tužitelji niti ne tvrde da se na temelju „kupoprodajne pogodbe“ iz 1942. u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisala kao suvlasnica njihova pravna prednica odnosno baka tužitelja 1. B. M., 2. M. D., pravnog prednika tužiteljice 3. M. Ž., M. Ž. i 4. L. Z.), D. Ž., a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio I obrazložio, da ista nikada nije stupila u posjed/suposjed predmetne nekretnine, to ona nije mogla steći pravo suvlasništva na ovoj nekretnini. Sukladno tome ni tužitelji iza njezine smrti, nasljeđivanjem nisu stekli pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

15. To što tužitelji u žalbi drugačije ocjenjuje dio izvedenih dokaza, u pogledu stjecanje prava suvlasništva njihove pravne prednice D. Ž. na predmetnoj nekretnini, ne dovodi u konkretnom slučaju u pitanje pravilnost ocjene odnosno zaključaka prvostupanjskog suda kako ona to suvlasništvo nije stekla. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja eventualno bila moguća i drugačija utvrđenja od onih koje utvrđuje prvostupanjski sud (pa tako da je pravna prednica tužitelja D. Ž. žena F. stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine na temelju „kupoprodajne pogodbe“ iz 1942.) ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji bi govorili u prilog tužiteljima nije dovoljna da bi ukazala na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Naprotiv, bit je slobodne ocjene dokaza, načela koje vrijedi u hrvatskom procesnom pravu, da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih izvedenih dokaza i da im se u svakom pojedinom slučaju ocjeni pripadajuća dokazna snaga (vrijednost).

 

16. Žalitelji u žalbi izrijekom navode slijedeće: „Predmetnu tužbu tužitelji temelje na činjenici kako su predmetnu nekretninu (prije obnove zemljišnih knjiga za k.o. P. oznake čest. zgr. 23 i čest. zem. 45/11 k.o. P.) za 1/2 dijela stekli nasljeđivanjem svog oca A. Ž. koji ju je stekao nasljeđivanjem svoje majke D. Ž. žene F. i koja ju je stekla temeljem kupoprodajne pogodbe od dana 30. rujna 1942. od D. D. ud. G.. U naravi se radi o stambenom objektu s pripadajućim dvorištem iza i ispred objekta.“

 

17. Kako tužitelji nisu stekli pravo suvlasništva predmetne nekretnine ukupno za 1/2 dijela, kao što tvrde u tužbi, baš kao i u žalbi, to upisom prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u postupku obnove/preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P., ni na koji način nisu oštećeni u svojim pravima.

 

18. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

19. Odluka o parničnom trošku iz točke II. Izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

 

20. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu tužitelji kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a., to je trebalo žalbu svih tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. iII. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 26. svibnja 2021.