- 1 -              Revd 1624/2021-2

Broj: Revd 1624/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. H., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik F. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., P. & Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-121/2020-4 od 14. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1454/2017-32 od 27. studenoga 2019., u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-121/2020-4 od 14. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1454/2017-32 od 27. studenoga 2019.

2.Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije, dok umješač na strani tuženika u odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije ističe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

3.Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.Polazeći od toga da je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da je tuženica, zastupajući je u mirnom postupku protiv G. o. d.d., u odnosu na izgubljenu zaradu sklopila nagodbu na iznose u visini razlike neto plaće koju bi ostvarila za puni rad umanjene za neto iznos isplaćene naknade za bolovanje iako je znala da joj pripada pravo i na dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa, da nagodbe nije pobijala, da je tek po proteku skoro dvije godine od otkazivanja punomoći pokrenula ovaj postupak, da se nagodbom spor rješava određivanjem prava i obveza uzajamnim popuštanjima, slijedom čega da je neodlučna pri ocjeni štetnosti nagodbe činjenica bi li tužiteljica u eventualno pokrenutom parničnom postupku uspjela ostvariti značajniji iznos od onog kojeg je postigla nagodbom, ali i da je u vrijeme sklapanja spornih nagodbi praksa viših sudova bila različita u odnosu na pitanje naknade izgubljene zarade (neto ili bruto iznos), prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da bi joj tuženica nesavjesnim zastupanjem u mirnom postupku protiv G. o. d.d. prouzrokovala štetu.

5.Prihvaćajući sve iznesene razloge odbijanja tužbenog zahtjeva, drugostupanjski sud kao dodatni razlog odbijanja ističe da oštećeniku, kada zahtjev za naknadu štete podnosi prema osiguravajućem društvu (umjesto prema poslodavcu), ne pripada pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu, odnosno da mu ne pripada onaj dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.

6.Imajući na umu sve iznesene razloge odbijanja tužbenog zahtjeva, o odgovorima na postavljena pitanja (uračunava li se u izgubljenu zaradu i dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa bez obzira ostvaruje li se naknada štete od izvornog štetnika ili njegovog osiguratelja odnosno je li  njihova obveza solidarna; te je li odvjetnik u ispunjavanju svoje profesionalne dužnosti postupio s pažnjom koja se od njega očekuje kada u izgubljenu zaradu nije uračunao dio zarade ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa) ne ovisi odluka u sporu, jer tužiteljica tim pitanjima nije obuhvatila sve one razloge odbijanja koje je iznio prvostupanjski, a prihvatio i drugostupanjski sud (da je tužiteljica znala za svoja prava, da je unatoč tome pristala na sklapanje nagodbe, da nagodba podrazumijeva uzajamna popuštanja, da tužiteljica nagodbe nikada nije pobijala, da je sudska praksa u pogledu spornog pravnog pitanja u vrijeme sklapanja nagodbi bila nejedinstvena). Samim time, prvih šest pitanja nisu i ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.U odnosu na sedmo i osmo pitanje, ističe se da je u odnosu na ta pitanja tužiteljica propustila izložiti odgovarajuće razloge važnosti kako joj to nalaže odredba članka 387. stavak 3. ZPP.

8.Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 26. svibnja 2021.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Željko Šarić, v. r.