- 1 -              III Kr 105/2020-3

Broj: III Kr 105/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. G. H. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 2. prosinca 2019. broj K-361/2019-88 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 23. ožujka 2020. broj Kž-37/2020-4, u sjednici održanoj 26. svibnja 2021.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. G. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. G. H. je zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. i 1. KZ/11 na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. travnja 2019., pa nadalje.

2. Protiv pravomoćne presude osuđenik je putem braniteljice N. P. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se ukinu obje pobijane presude te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu neosnovano tvrdi da mu drugostupanjski sud nije odgovorio na njegove žalbene prigovore koji su se odnosili na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 kojima je ukazivao na proturječnost izreke prvostupanjske presude u kojoj je utvrđeno da je kazneno djelo iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 počinio na način da je predmetnu drogu posjedovao radi prodaje, s razlozima obrazloženja prvostupanjske presude iz kojih proizlazi da je sud utvrdio da je on predmetnu drogu prevozio radi prodaje, što je drugi modalitet (prenošenje) počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

6.1. Nadalje, tvrdi da se drugostupanjski sud nije očitovao niti na njegov postupovni prigovor iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 da je proturječna izreka prvostupanjske presude sama sebi i razlozima u pogledu utvrđene količine marihuane koja je od njega oduzeta na temelju čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11 jer se u činjeničnom opisu u izreci navodi količina od 169,22 kg, što ne odgovara zbroju ukupne količine marihuane koja je od osuđenika oduzeta prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta. Iste prigovore o neočitovanju suda drugog stupnja na njegove žalbene prigovore osuđenik podvodi pod prigovor iz čl. 487. ZKP/08, a što da je utjecalo na presudu.

6.2. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude (str. 10. 1. odlomak) upravo na okolnost posjedovanja droge radi prodaje u obrazloženju naveo jasne razloge ističući da kroz osuđenikovo priznanje da je prevozio 170 kg marihuane iz S. za Z. proizlazi da je on na taj način bio i faktički posjednik te droge koja je bila namijenjena za neovlaštenu prodaju i da je na taj način ostvario sva obilježja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 jer je posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom, a koja je bila namijenjena daljnjoj neovlaštenoj prodaji ili stavljanju u promet na neki drugi način te cijeneći da se u suštini radi o činjeničnom prigovoru kojim se osporava pravilnost ove odlučne činjenice, drugostupanjski je sud pravilno ustvrdio da u žalbi osuđenika nisu iznesene konkretne postupovne povrede na koje bi se morao opširnije očitovati, već je sve te prigovore pravilno ocijenio kao činjenične i na koje se očitovao u daljnjem dijelu obrazloženja svoje odluke.

6.3. Isto se odnosi i na prigovor koji je osuđenik isticao u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude da je količina marihuane iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je on proglašen krivim, manja od ukupnog zbroja težina te droge prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta. Kako se suštinski i tu radilo o činjeničnom, a ne postupovnom prigovoru, te imajući u vidu da je sud prvog stupnja u obrazloženju iznio dostatne razloge o tome zašto je optuženika proglasio krivim za posjedovanje samo one količine droge koja u sastavu ima više od 0,3% THC-a koja je utvrđena vještačenjem (list 185), a da su od osuđenika pravilno oduzeti kao predmeti počinjenja kaznenog djela (ne kao sigurnosna mjera kako se to u zahtjevu pogrešno navodi) svi paketi onih težina navedenih u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta koje u izreci ispravno i nisu zbrajane, to se drugostupanjski sud nije u okviru procesnih povreda posebno trebao očitovati niti na ovaj žalbeni prigovor.

6.4. Prema tome, drugostupanjski sud je na kratak, ali dostatan način odgovorio i na ove prigovore žalitelja ne smatrajući ih konkretnim postupovnim već činjeničnim i na koje je potom odgovorio u daljnjem dijelu obrazloženja ukazujući da je sud prvog stupnja, s obzirom na okrivljenikovo iskreno i okolnosno priznanje koje je potvrđeno činjenicama koje proizlaze iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i nalaza i mišljenja Centra I. V., sasvim pouzdano ustanovio da je okr. G. H. kritične zgode postupio na način kako je to utvrđeno u izreci presude.

6.5. Prema tome, nije osnovan zahtjev osuđenika u dijelu u kojem tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno iz čl. 487. ZKP/08 jer da u obrazloženju nije o njegovim žalbenim prigovorima iznio razloge, niti je osnovan u dijelu u kojem osuđenik tvrdi da mu je ujedno uskratom odgovora na navedene žalbene prigovore povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao jedne od sastavnica prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno pravo na djelotvorni pravni lijek iz čl. 18. Ustava RH i čl. 13. Konvencije te čl. 2. st. 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju.

7. Nadalje, osuđenik u zahtjevu ističe da mu drugostupanjski sud nije odgovorio niti na njegove žalbene prigovore istaknute u vezi odluke prvostupanjskog suda o kazni, što je potpuno promašeno jer je drugostupanjski sud u tom dijelu prihvatio žalbu osuđenika te preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i osuđeniku umjesto sedam godina zatvora koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

7.1. Vezano za odluku o kazni koja je osuđeniku izrečena drugostupanjskom presudom osuđenik smatra da se radi o kazni koja je u nerazmjeru s kaznama koje su izricane počiniteljima ovakvih kaznenih djela u kojima se radilo o većim količinama droge ili su bili u pitanju organizatori zločinačkih organizacija (citiraju se odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1901/2011 i odluka ovoga suda broj Kž-Us-83/15), te da je na taj način povrijeđeno načelo jednakosti građana pred zakonom, sve u okviru prava na pravično suđenje.

7.2. Međutim, kroz ovaj prigovor, koji se podvodi pod povrede ustavnog i konvencijskog prava, se u biti pobija odluka o kazni koja je osuđeniku izrečena pravomoćnom presudom, što je u suprotnosti s odredbom čl. 517. ZKP/08 koja taksativno propisuje osnove iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može pobijati, a među njima se ne nalazi odluka o kazni, osim ako sud kod odlučivanja o kazni nije u smislu odredbe čl. 469. toč. 5. ZKP/08 prekoračio ovlasti, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

8. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.