1

Poslovni broj: 37 Gž-1846/2019-8

 

 

Poslovni broj: 37 Gž-1846/2019-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz Z.-S., OIB:..., tužiteljice D. K. iz S., OIB:... i tužiteljice M. M. iz S., OIB:... protiv tuženice V. M.-B. iz O., OIB:... koju zastupaju punomoćnici M. M. i B. M., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda iz R., radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženice izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci od 29. svibnja 2019. poslovni broj: 44a Pn-178/2016-32 ispravljene rješenjem od 14. rujna 2020. poslovni broj: Pn-178/2016-43, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: 44a Pn-178/2016-32 od 29. svibnja 2019. ispravljena rješenjem od 14. rujna 2020. poslovni broj: Pn-178/2016-43 u točki 1. izreke,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: 44a Pn-178/2016-32 od 29. svibnja 2019. ispravljena rješenjem od 14. rujna 2020. poslovni broj: Pn-178/2016-43 u točki 2. izreke i rješava:

 

Nalaže se tužiteljici N. P. iz Z.-S., OIB:... da tuženici V. M.-B. iz O., OIB:... naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.243,75 kn (četrnaest tisuća dvjestočetrdeset tri kune i sedamdeset pet lipa) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 29. svibnja 2019. do isplate, sve u roku 15 dana dok se tužiteljica sa zahtjevom na naknadu parničnog troška iznad dosuđenog, a do zatraženih 37.775,00 kn,odnosno s iznosom od 23.531,25 kn odbija.

 

II. Odbacuje se žalba tužiteljice u dijelu kojim pobija rješenje prvostupanjske odluke kao nedopuštena.

 

III. Odbacuje se žalba tuženice podnesena 21. rujna 2020. protiv presude i rješenja kao nepravodobna.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom i rješenjem u točki 1. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Nalaže se tuženoj V. M. B. O. 10195674471 iz O., da tužiteljici N. P. O:... iz S., na ime pravedne naknade štete isplati iznos od 693.000,00 kn (slovima: šesto devedeset tritisuće kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku, počevši od dana podnošenja ove tužbe do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu  za 5% tnih poena, sve u roku od 15 dana,.

              II.Nalaže se tuženoj V. M. B. naknaditi tužiteljici N. P. sveukupni parnični trošak."

 

a točkom 2. izreke tužiteljica je dužna naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 37.775,00 kn za zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

Rješenjem pobijane prvostupanjske odluke odbačen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Nalaže se tuženoj V. M. B. O:... iz O., da tužiteljici D. K. i tužiteljici M. K. M., na ime pravedne naknade štete isplati iznos od 693.000,00 kn (slovima: šesto devedeset tri tisuće kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku, počevši od dana podnošenja ove tužbe do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu  za 5% tnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Navedenu presudu i rješenje ispravljenim rješenjem od 14. rujna 2020. poslovni broj: Pn-178/2016-43 u uvodu zbog očite omaške u navođenju svih tužiteljica na način da su u uvodu kao tužiteljice navedene i D. K. iz S., OIB:... i M. M. iz S., OIB:... pravodobnom žalbom pobija tužiteljica N. P. ne navodeći određene zakonske žalbene razloge. Predlaže poništiti pobijanu presudu i rješenje i donijeti konačnu i pravomoćnu presudu u kojoj se nalaže tuženici da njoj i njezinoj stradaloj kćerki D. i unuci M. isplati 1.386.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenje tužbe do konačne isplate odštete i ujedno da naknadi sveukupne sudske parnične troškove.

3. Tuženica žalbom podnesenom 21. rujna 2020. pobija prvostupanjsku odluku i to u odluci o troškovima u točki 2. i „točku 2. rješenja“ kojom je sud propustio dopuniti presudu i naložiti tužiteljicama da solidarno naknade trošak tuženici“. Predlaže uvažiti žalbu u cijelosti i naložiti tužiteljicama solidarno joj naknaditi parnični trošak.

 

4. Stranke nisu odgovorile na žalbu protivne stranke.

 

5. Žalba tužiteljice N. P. (dalje u tekstu: tužiteljica) djelomično je osnovana, djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena, dok je žalba tuženice nepravovremena.

 

6. Nedopuštena je žalba tužiteljice u dijelu kojim pobija rješenje prvostupanjske odluke budući da je tim rješenjem odbačen tužbeni zahtjev (pravilno tužba) tužiteljica D. K. i M. M. pa ista nije ovlaštena za podnošenje žalbe u dijelu u kojem nije odlučeno o njezinim pravima. Stoga je u tom dijelu žalbu tužiteljice valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom članka 358. stavak 1. u vezi stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

 

7. Tuženica je žalbu protiv prvostupanjske presude i rješenja podnijela 21. rujna 2020. nakon što je prvostupanjski sud donio rješenje od 14. rujna 2020. poslovni broj: Pn-178/2016-43 kojim ispravlja presudu i rješenje u uvodu naznačivanjem D. K. i M. M. kao tužiteljica, i to kao podredno, ukoliko prvostupanjski sud njezin prijedlog za dopunu/ispravak presude ocijeni neosnovanim. Iz činjenice da je prvostupanjski sud žalbu dostavio ovom sudu proizlazi zaključak da je ocijenio prijedlog za dopunu/ispravak neosnovanim, time da se i po ocjeni ovog suda ispravak presude i rješenja u uvodu ne reflektira na sadržaj izreke u smislu da bi je trebalo ispravljati ili dopunjavati u pogledu troškova na način na koji to predlaže tuženica, a za takvo što nema niti uporišta u obrazloženju u pobijane odluke. Budući da tuženica ne pobija samo rješenje o ispravku, a da je njezina žalba protiv presude i rješenja podnesena po proteku roka od 15 dana za izjavljivanje žalbe propisanim člankom 348. stavkom 1. ZPP (primljena po punomoćniku tuženice 29. svibnja 2019.), to je istu primjenom članka 358. stavka 1. u vezi stavka 2. istog članka ZPP odbaciti kao nepravodobnu.

 

8. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za naknadu štete koju bi svim tužiteljicama počinila tuženica nezakonitim i nepravilnim radom u obnašanju dužnosti općinske državne odvjetnice u Gospiću od 1999. pa nadalje.

 

9. Prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim tužbenim zahtjev tužiteljice iz više razloga i to:

 

- da tužiteljica primjenom članka 108. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 67/18) kojim je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik svojim nezakonitim ili nepravilnim radom građaninu, nije ovlaštena podnijeti tužbu protiv tuženice budući da ista ne bi bila izravno odgovorna za navodnu štetu tužiteljici već bi se tužba eventualno trebala podnijeti protiv Republike Hrvatske;

- da tužiteljica nije dokazala opće pretpostavke odgovornosti za štetu;

 

- da tužiteljica nije dokazala da bi tužbu podnijela unutar općeg zastarnog roka od 5 godina propisanog člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

10. Pretežiti dio žalbe tužiteljice odnosi se na iznošenje primjedbi na postupanje uređujuće sutkinje A. Ž., od načina vođenja pripremnog ročišta zbog kojeg je podnijela i zahtjev za izuzeće te sutkinje koji je odbijen s „nebuloznim, korupcijskim bahatim i nestručnim, ali tekstom punim iznijetih laži ...“ razlozima, a što je sve dokaz korupcije u vršenju zlo-čina od sudaca pojedinaca na hrvatskom pravosuđu. Na to da upućuje lažan i protuzakoniti tekst obrazloženja na str. 2 treći odlomak jer rješenja Vrhovnog suda RH od 13. travnja 2006. nema, ne postoji, što ukazuje na još jedno kazneno djelo tužene u kompletu sa sutkinjom A. Ž. Iznosi primjedbe zbog nepristupanja tuženice sudu te tvrdi da je i sutkinja A. Ž. navela da tužena nije dužna dolaziti na sud i davati iskaz jer je to parnica a ne kazneni postupak zbog čega sudac ne može dati nalog za dolazak tužene na sud u pratnji policije, a kojeg teksta nema u zapisniku glavne rasprave. S tim u vezi ukazuje da ima pravo na pravično i pošteno suđenje te tvrdi da je kazneno djelo tužene to što i nadalje vrši nasilje lažima i prevarama, nepoštivanjem suda i njih žrtvi tužitelja i time što ni jednom nije došla na sudsku raspravu. Osvrće se na upozorenje uređujuće sutkinje prilikom davanja svojeg iskaza s riječima da ne dozvoljava da vrijeđa tuženu čime je ona zgrožena.

 

U drugom dijelu u istom stilu vrijeđanja tuženice i uređujuće sutkinje ukazuje na sadržaj presude u bitnome ukazujući da je uredila tužbu 30.3.2018. podneskom kojom sada traži odštetu od 1.386.000,00 kn, a da je protuzakonito odlučeno o 693.000,00 kn što ukazuje na samovolju, bezakonje, korupciju i drugih zala koje trpe stradali nedužni građani. Osvrće se na sadržaj tužbe i tvrdi da sutkinja prepisuje tekst podnesaka tužene i javno pristrano stoji na strani kolegice zločiniteljice i nastavlja činiti bezbroj protuzakonitih odluka. Osporava i sadržaj obrazloženja tvrdeći da sutkinja nije provela nikakve dokaze, ne prihvaća razloge zbog kojih tužena ne bi odgovarala za nepravilni i nezakoniti rad općinske državne odvjetnice, kao ni ostale razloge zbog kojih je prvostupanjski sud odbio njezin tužbeni zahtjev.

 

11. Prije svega pobijana presuda i rješenje te stanje spisa predmeta koje je prethodilo donošenju istim ispitano je u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti na temelju  članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH) koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19) obzirom da je tužba podnesena 3. prosinca 2015. Točno je da je prvostupanjski pozivajući se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1 187/13-2 kojim je za postupanje u ovom predmetu određen Općinski sud Rijeci, naveo da je to rješenje od 13. travnja 2006., međutim kako je to rješenje doneseno 13. travnja 2016. pogrešna naznaka godine može se pripisati očitoj omašci u pisanju a ne bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

 

12. Ovaj sud ne nalazi ni da bi prvostupanjski sud načinom vođenja prvostupanjskog postupka počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP. Sud prvog stupnja, po ocjeni ovog suda, u sadržaju tužbe nije imao uporište za primjenu članka 109. stavka 1. ZZP, no činjenica da je taj sud primjenom te zakonske odredbe tužiteljicu pozvao na „uređenje“ tužbe na ročištu održanom 26. listopada 2017., na što upire žalba, nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude. U odnosu na dokaz saslušanjem stranaka valja ukazati na članak 219. ZPP kojim je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 7. stavkom 2. ZPP određeno da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.) ako zakonom nije drugačije određeno. Iz sadržaja tužbe razvidno je da tužiteljica nije predložila da se radi utvrđenja činjenica navedenih u tužbi provede dokaz saslušanjem stranaka, dakle ni dokaz saslušanjem tuženice, a takav dokaz nije predložila niti tuženica. Unatoč tome prvostupanjski sud odlučio je provesti takav dokaz, no tuženica nije pristupila na ročište, pa taj dokaz nije ni proveden u skladu sa člankom 265. stavkom 2. ZPP kojim je propisano da se stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda neće saslušati.

Sudac prema članku 311. ZPP rukovodi glavnom raspravom te je njegova dužnost da u tijeku rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda, dok je prema članku 318. stavak 1. ZPP sudac ovlašten opomenuti ili kazniti novčanom kaznom  osobu koja sudjeluje u postupku ako u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, pa stoga upozorenje sutkinje tužiteljici da u svom iskazu ne vrijeđa tuženicu nije u protivnosti s naprijed citiranom zakonskom odredbom. 

Tužiteljica u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud odlučio o njenom tužbenom zahtjevu kojim traži da se njoj te njezinoj kćeri D. K. i M. M. isplati iznos od 693.000,00 kn, a ne iznos od 1.386.000,00 kn iz „uređene tužbe“. U procesnopravnom smislu to znači da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva za isplatu daljnjeg zahtijevanog iznosa od 693.000,00 kn koja situacija je uređena odredbama ZPP o dopunskoj presudi. Naime, člankom 339. stavkom 1. ZPP propisano je da ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu tužbenog zahtjeva, stranka može u roku 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Stavkom 2. istog članka određeno je da će se ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. tog članka, smatrati da je tužba u tom dijelu povučena. Kako tužiteljica nije podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude u smislu da se odluči o njenom preostalom tužbenom zahtjevu za isplatu daljnjeg iznosa od 693.000,00 kn, to se primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi njena tužba u tom dijelu smatra povučenom i zbog čega ne može s uspjehom osporavati presudu iz tog razloga.

 

13. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji žalbeni razlog ovaj sud također primjenom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

14. Naime, za pravilnu primjenu materijalnog prava odlučna je činjenica da tužiteljica zahtijeva naknadu štete od tuženice koju bi ova počinila u obnašanju dužnosti državne odvjetnice. U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica tvrdi da je šteta počinjena 1999. pa nadalje do podnošenja tužbe 3. 12. 2015. zbog čega se kroz to razdoblje na odgovornost državnog odvjetnika primjenjuju Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 75/95 i 36/98 – dalje u tekstu ZDO/95), zatim Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 51/01, 58/06, 16/07, 20/07 I 146/08 – dalje u tekstu: ZDO/01) i Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15 – dalje u tekstu: ZDO/09). Navedenim Zakonima i to u članku 55. stavku 1. ZDO/95, članku 83. stavku 1. ZDO/01 i članku 128. stavku 1. ZDO/09 na identičan način je propisano da za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika građaninu ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom odgovara Republika Hrvatska. Tim odredbama dakle, uređena je odgovornost za drugog koja je isključiva i primarna te nema direktne odgovornosti samog štetnika (državnog odvjetnika ili zamjenika) oštećenom zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije, doduše pogrešno se pozivajući na sadržajno identičan članak 108. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 67/18) koji Zakon je stupio nakon podnošenja tužbe. Upravo stoga što je za nepravilni i nezakoniti rad državnog odvjetnika propisana odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štetu, prvostupanjski sud nije ni trebao utvrđivati postojanje pretpostavki za izvanugovornu odgovornosti tuženice za naknadu štete.

 

Kako je već zbog promašene pasivne legitimacije valjalo odbiti tužbeni zahtjev, ostali razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev nisu odlučni za ocjenu žalbe iako ovaj sud mora primijetiti da tužiteljica osnovano ukazuje da prvostupanjski sud nekritički iznosi daljnje razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva koje navodi tuženica u podnescima, a da nije ocijenio ni jedan dokaz priložen uz tužbu kako u odnosu na pretpostavke za naknadu štete, tako i u odnosu na izneseni prigovor zastare zbog čega o tome nije ni mogao prosuđivati primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

15. Ispitivanjem pobijanje presude u odnosu na odluku o troškovima s aspekta pravilne primjene materijalnog prava primjenom članka 365. stavak 2. u vezi članak 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH) i članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19) utvrđeno je da je dosudivši tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 37.750,00 kn prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio članak 155. ZPP.

 

16. Naime, prvostupanjski sud priznao je tuženici primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) trošak za sastav dva podneska i to od 11. siječnja 2019. i 29. ožujka 2019. svaki u iznosu od 6.930,00 kn, pristupa na ročišta 18. ožujka 2019. i 9. travnja 2019. svaki u iznosu od 6.930,00 kn, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 7.055,00 kn te sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn.

Protivno ocjeni prvostupanjskog suda, nepotrebnim za vođenje parnice ovaj sud ocijenio troškove za sastav podnesaka od 11. siječnja 2019. budući da istima tuženica ponovno odgovora na tužbu što je već prethodno učinila, dok  podnesak od  29. ožujka 2019. nije podnesak iz Tbr. 8. točka 1. Tarife zbog kojeg bi odvjetnik imao pravo na trošak primjenom Tbr. 7. točka 1. Tarife već se radi o podnesku iz Tbr. 8. točka 3. Tarife za koji odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 500,00 kn primjenom Tbr.50. Tarife uvećano za PDV od 25% primjenom Tbr. 42. Tarife. Na ročištu održanom 18. ožujka 2019. raspravljalo se samo o procesnim pitanjima zbog čega trošak za to ročište pripada tužiteljici u iznosu 3.465,00 kn. Osim toga tuženici pripada trošak PDV-a na iznos od 11.395,00 kn u iznosu od 2.848,75 kn ili sveukupno 14.243,75 kn. Neutemeljeno i protivno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18) prvostupanjski sud je tuženici dosudio trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući prema naprijed citiranoj odredbi obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranu razmjerno uspjehu u parnici, pa kako je tuženica u cijelosti uspjela u parnici to nije obveznica plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu niti joj je taj trošak nastao.

 

17. Slijedom svega naprijed iznesenog valjalo je primjenom članka 368. stavak 2. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki 1. izreke i primjenom članka 380. točka 3. u vezi članka 373. točka 3. i članka 381. ZPP preinačiti odluku o troškovima sadržanu u točki 2. izreke presude i obvezati tužiteljicu da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.243,75 kn sa zahtijevanom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a kako je to pobliže sve i navedeno u izreci ove odluke.

 

U Varaždinu 26. svibnja 2021.