- 1 -              Rev 257/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 257/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. OIB: … iz P. B., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1744/19-2 od 5. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1013/19-14 od 12. rujna 2019., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1744/19-2 od 5. studenoga 2019., i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1013/119-14 od 12. rujna 2019., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              "I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: … da tužitelju M. P. OIB: … iz P. B., isplati iznos od 18.978,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

 

              - 3.179,97 kn od 01.01.2014. godine do isplate

              - 3.030,32 kn od 01.01.2015. godine do isplate

              - 3.030,32 kn od 01.01.2016. godine do isplate

              - 3.027,04 kn od 01.01.2017. godine do isplate

              - 3.027,04 kn od 01.01.2018. godine do isplate

              - 3.684,00 kn od 01.01.2019. godine do isplate

u roku od 8 dana.

 

              II Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

              II. Nalaže se tužiteljici M. P. da tuženici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.000,00 kuna, u roku od 8. dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose od 3.179,97 kn od 01.01.2014. do isplate, 3.030,32 kn od 01.01.2015. do isplate, na iznos od 3.030,32 kn od 01.01.2016. do isplate, na iznos od 3.027,04 kn od 01.01.2017. do isplate, na iznos od 3.027,04 kn od 01.01.2018. do isplate, te na iznos od 3.684,00 kn od 01.01.2019. do isplate, sve u roku od 8 dana, dok je u točki II. izreke nalaženo tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2019., do isplate, u roku od 8 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-391/2020-2 od 15. rujna 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1744/19-2 od 5. studenoga 2019., zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              "1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu ministarstva u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

 

              2. Ima li tužitelj pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koji propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?"

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore citiranih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, i istu obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do 2018., a među strankama je sporno obavlja li tužiteljica policijske poslove svog radnog mjesta primjenom policijskih ovlasti i posljedično tome pripada li mu pravo na građansko odijelo u smislu članka 2 Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11 – dalje: Pravilnik).

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji prethodi reviziji utvrdili:

 

              - da je rješenjem tuženika od 21. prosinca 2012. tužiteljica kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova u zvanju samostalni policijski inspektor, raspoređen u Ravnateljstvo policije, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., služba bioloških i kontaktnih vještačenja na radno mjesto vještak za biološka vještačenja,

 

              - da iz opisa poslova radnog mjesta vještaka za biološka vještačenja, proizlazi da policijski inspektor raspoređen na to radno mjesto obavlja manje složena biološka vještačenja i druga vještačenja prema matrici kompetencije, unosi i ažurira podatke u zbirci podataka prikupljenih molekularno-genetskom analizom, te obavlja poslove automatizirane provjere i usporedbe podataka iz zbirke, u slučajevima kada bi njegova prisutnost bila korisna za davanje nalaza i mišljenja, na poziv nadležnih tijela sudjeluje u radu na mjestu događaja, predlaže i uvodi nove metode i unaprjeđuje postojeće metode rada, neposredno sudjeluje u primjeni i poboljšavanju sustava upravljanja kvalitetom, nadzire i usmjerava rad tehničara u predmetima vještačenja, vodi brigu o povjerenoj joj opremi i potrošnom materijalu, te predlaže njihovu nabavu, obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog rukovoditelja,

 

              - da je tužiteljica u 2013., do 2018. radila na radnom mjestu vještaka za biološka vještačenja.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da poslovi radnog mjesta kojeg je obavljala tužiteljica u predmetnom razdoblju predstavljaju poslove s policijskim ovlastima u smislu odredbe čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/2014 - dalje: ZPPO), te da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer i on smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 1. st. 2. ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti u građanskom odijelu jer je obavljala kriminalističko-tehničke poslove i vještačenja u cilju otkrivanja kaznenih djela i njihovih počinitelja na području Republike Hrvatske, pri čemu smatra da glede osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatom naknade za građansko odijelo nije odlučno što je tužiteljica kroz cijelo utuženo razdoblje imala zaduženu zaštitnu odjeću i obuću jer se ovdje radi o pravu tužiteljice na građansko odijelo temeljem naprijed citiranih pravnih propisa dok je zaštitna odjeća, odjeća koju su zaposlenici dužni nositi na temelju Zakon o zaštiti na radu, što ne isključuje pravo tužiteljice na građansko odijelo.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Obrazlažući postavljena pitanja tuženica, a pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13., ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika, analizira sadržaj poslova vještaka za biološka vještačenja, koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te smatra da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove u građanskom odijelu već poslove vještaka za biološka vještačenja, a što su stručni poslovi za koje je potrebno stručno znanje i vještine za razrješenje neke činjenice kojom nadležno tijelo i sud ne raspolažu, a pri čijem obavljanju kojih se ne vrše nikakvi policijski poslovi, niti se primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove u takvom odijelu, a da tužiteljica obavlja isključivo poslove vještačenja, u okviru kojeg posla i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju.

 

14. 1. Suprotno navedenom tužiteljica u odgovoru na reviziju smatra joj pripada pravo na naknadu za građansko odijelo jer je policijski službenik, koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu.

 

14. 2. Tvrdi da tužiteljica kao vještakinja za biološka vještačenja obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podatke o tim djelima i počiniteljima, obavlja očevid i drugo i da pritom primjenjuje policijske ovlasti kao na primjer prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, pregled dokumentacije ulazak i pregled objekata i prostora, ulazak u tuđi dom, pregled predmeta i prometnih sredstava, otkriva i osigurava tragove kaznenog djela te predmeta koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica, izuzimanje tragova i dokaza i dr.

 

14. 3. Osporava da su tužiteljičini poslovi samo savjetodavnog i usmjerivačkog karaktera jer se u opisu njezinih poslova navodi „sudjelovanje u radu na mjestu događaja“ a to znači da obavlja policijske poslove i pritom primjenjuje naprijed navedene policijske ovlasti otkrivanja kaznenih djela i prekršaja.

 

14. 4. Ukazuje na sadržaj odredbi čl. 1. do 4. ZPPO-a, na odgovarajuće odredbe Zakona o kaznenom postupku (čl. 202. i čl. 207.), na Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika i Uredbu o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" broj 88/11, 129/11 i 100/13), te naglašava da u opisu poslova nije moguće navesti sve policijske poslove i ovlasti koje tužiteljica obavlja u svom radu, a da je i samim ZPPO-a u čl. 1. propisano da se pojedini policijski posao i policijska ovlast mogu propisati drugim zakonom, i tvrdi da su svi poslovi koji nisu taksativno navedenih u opisu poslova tužiteljičinog radnog mjesta obuhvaćeni formulacijom "obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog rukovoditelja".

 

15. 1. U odnosu na drugo pitanje navodi da odobrenje popisa od strane glavnog ravnatelja ima, tek deklaratorni značaj, jer u tom slučaju tužiteljica kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi imali faktički pravo na susku zaštitu.

 

15. 2. U odnosu na priložene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ističe da nisu relevantne jer se odnose na 2011. godinu kada je bila na snazi druga Uredba o unutarnjem ustroju MUP-a, te da tumačenje u tim odlukama nije u duhu i smislu samih propisa jer "sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima" ne predstavljaju jedan jedinstveni pojam i posao već predstavljaju skup pravno, taktički tehnički odvojenih poslova i ciljeva koje ne može i ne provodi jedan policijski službenik većih zajednički provode različiti policijski službenici u okviru svojih radnih zadataka

 

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

17. Odredbom čl. 28. st.1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

 

18. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

19. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

20. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz članka 2.  Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

21. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

 

22. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

 

23. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

 

24. Policijske ovlasti prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

 

25. 1. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5 ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su u policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a. Stoga je pogrešno shvaćanje tužiteljice prema kojem odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužiteljice, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

 

25. 2. U prilog iznesenom  shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima su navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevom za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, a u kojim postupcima su pravomoćno odbijane i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove te su tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga ne stoji tvrdnja tužiteljice prema kojoj u tom slučaju ona kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi faktički imali pravo na sudsku zaštitu.

 

25. 3. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

26. Ukoliko bi se o navedenom pravu moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da ovaj sud prihvaća navode tuženice prema kojima poslovi vještaka za biološka vještačenja, koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, predstavljaju stručne poslove za koje je potrebno stručno znanje i vještine za razrješenje neke činjenice kojom nadležno tijelo i sud ne raspolažu, jer svi procesni zakoni (ZPP, ZKP, ZUP i dr.) u kojima se pojavljuju vještaci na taj način i definiraju njihovu ulogu. Pri obavljanju tih poslova (vještačenja) ne vrše se policijski poslovi iz čl. 3. st. 1. ZPPO-a, (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i imali pravo na građansko odijelo.

 

27. Tužiteljica, prema shvaćanju ovoga suda, kao vještak, obavlja isključivo stručne poslove vještačenja, u okviru kojeg posla kada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, a njezina osnovna zadaća (u okviru opisa poslova njezinog radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna pomoć drugim policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

 

28. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO-a, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi vještačenja. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da time što "obavlja očevid i drugo i da pritom primjenjuje policijske ovlasti kao na primjer prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka", obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podatke u tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici (vještaci) koji sudjeluju na očevidima kao stručne osobe, sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika ministarstva ("Narodne novine" broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom cijele godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine niti isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i, te neovisno o tome što po potrebi sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi vještačenja koje ona obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i da bi joj pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

 

29. Stoga, iako vještaci u okviru provođenja vještačenja procjenjuju, pohranjuju, koriste podatke i pregledavaju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju i policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer svi vještaci neovisno o kojoj vrsti vještaka se radi (financijski, građevinski, geodetski i dr.) obavljaju sve navedene radnje, dakle: pregledavaju dokumentaciju, prikupljaju potrebne podatke, pohranjuju, procjenjuju koriste ih te izrađuju nalaze i na taj način pomažu nadležnim tijelima, i drugim policijskim službenicima u otkrivanju počinjenja kaznenog djela kojima je to primarna zadaća, time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

30. Slijedom iznesenog, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i opis poslova tužiteljice, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužiteljica nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-i.

 

31. Temeljem svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja glase:

 

              1. Tužiteljica, na radnom mjestu policijskog službenika u zvanju samostalni policijski inspektor, vještak za biološka vještačenja, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

 

              2. Tužiteljica, na radnom mjestu policijskog službenika u zvanju samostalni policijski inspektor, vještak za biološka vještačenja, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11).

 

32. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude.

 

33. Iz navedenih razloga je valjalo, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 29. svibnja 2019., 2. srpnja 2019., 28. kolovoza 2019. u iznosima od po 1.000,00 kn, trošak podneska od 25. srpnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na objavi ročišta u iznosu od 500,00 kn, te trošak žalbenog postupka (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 8.000,00 kn.

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.

 

 

                                                  Predsjednica vijeća:

                                                     Viktorija Lovrić, v.r.