Poslovni broj: 7 Pž-1504/2021-2

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-1504/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza stečajnog dužnika R. I. Z. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. B. d.d. u stečaju, OIB ..., S., žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-156/16 od 17. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o j e

 

 

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-156/16 od 17. studenog 2016. i odbacuje kao nedopuštena tužba u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku C. B. d.d. u stečaju, S., OIB: ... vratiti isplatom javnobilježnički polog tužitelju R. i Z. d.o.o., S. N., OIB: ... u iznosu od 8.360.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 22. rujna 2012. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dan 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.“

 

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-156/16 od 17. studenog 2016. u točki I. izreke.

 

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku vratiti isplatom tužitelju javnobilježnički polog u iznosu od 8.360.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2012. do isplate.

Pobijanim dijelom prvostupanjskog rješenja je odbačena tužba u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje tužiteljevog izlučnog prava u iznosu od 8.360.000,00 kn koji je položen kod tuženika na računu 249100-1350000357 temeljem zapisnika o preuzimanju novca od 22. rujna 2011. OU-167/11, DK-8/11 na ime javnobilježničkog pologa K. V., OIB ..., javnog bilježnika u Z. T. N.. Š. Z. 17 (točka I. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude i točke I. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava – odredbe čl.

79. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 i 116/10) čl. 111. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09) i čl. 725. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08). Navodi da presuda nema razloga u dijelu u kojem sud ocjenjuje da novac nije predmet u smislu odredaba Stečajnog zakona, jer u definiciji stečajnog niti izlučnog vjerovnika nije navedeno da novac ne bi bio predmetom u smislu odredaba toga Zakona. Nadalje ukazuje da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni jer sud prvo navodi da novčana tražbina ne može biti predmetom izlučnog prava, a kasnije navodi da bi izlučnu parnicu prema tuženiku mogao imati javni bilježnik. Smatra da je sud pogrešno zaključio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovoj parnici, pozivajući se pritom na odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu kojom je propisano da preuzeti novac, vrijednosne papire i dragocjenosti je javni bilježnik dužan čuvati odvojeno od svog novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, u posebnom omotu, na kojem će napisati predmet i ime stranke, a novac koji mu je povjeren javni bilježnik može čuvati na posebnom računu kod banke ili druge financijske organizacije, za osnivanje i vođenje kojeg vrijede posebni uvjeti i propisi, te na odredbu čl. 113. st. 1. toga Zakona kojom je propisano da polog učinjen kod javnog bilježnika ima učinak sudskog pologa. Navodi da predmetom ostave mogu biti ne samo nepotrošne i nezamjenjive stvari, već i potrošne i zamjenjive stvari, odnosno novac, te je prema odredbi čl. 111. Zakona o javnom bilježništvu javni bilježnik dužan vratiti/predati taj isti novac koji mu je povjeren na čuvanje. Vlasnik posebnog računa nije i vlasnik pologa – novca koji se nalazi na tom računu, već su to dvije različite osobe, te upravo tužitelju pripada stvarno i osobno pravo na pologu. Zbog navedenog smatra i da je sud pogrešno zaključio da tužitelj nema izlučno pravo, jer predmet izlučnog prava u konkretnom slučaju nije novčana tražbina, već polog – novac. Tužitelj smatra da je zakonom ovlašten tražiti svoj polog koji je položio vjerujući zakonskom propisu da je njegov polog siguran i da ga je moguće vratiti u svakom trenutku, te da je sud pogrešno ocijenio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje njegova izlučnog prava, jer je u stečajnom postupku tražio izdvajanje pologa kao izlučnog prava, a izlučno pravo tužitelju nije priznato. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik pobija tužiteljeve žalbene navode kao neosnovane, te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.

 

4. Žalba je djelomično osnovana, ali ne iz razloga u njoj navedenih.

 

5. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a (glede pobijanog rješenja), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP-a, dok je pobijano rješenje zahvaćeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon donošenja pobijane presude rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-156/2016 od 5. rujna 2019. utvrđen prekid ovog parničnog postupka, jer je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak. Postupak je pravomoćno nastavljen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-156/2016 od

25. veljače 2021. sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP-a u odnosu na tužitelja – Stečajnu masu iz R. I. Z. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., M. A. 8, pravnog slijednika prvotnog tužitelja.

 

7. Predmet ovoga spora je zahtjev za utvrđenje tužiteljevog izlučnog prava u iznosu od 8.360.000,00 kn koji je položen kod tuženika na računu ... temeljem zapisnika o preuzimanju novca od 22. rujna 2011. OU-167/11, DK-8/11 na ime javnobilježničkog pologa K. V., OIB ..., javnog bilježnika u Z., T. N.. Š. Z. 17. te zahtjev za povrat tog iznosa položenog na ime javnobilježničkog pologa.

 

8. Ocjenjujući dopuštenost zahtjeva na utvrđenje tužiteljevog izlučnog prava, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a za podnošenje deklaratorne tužbe, uz pogrešno shvaćanje da takvo pravo nije određeno niti posebnim propisima niti tužitelj za podnošenje takve tužbe ima pravni interes. Naime, odredbom čl. 79. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: SZ), na koju se pravilno prvostupanjski sud pozvao, je propisano da osoba koja na temelju kojeg svojeg stvarnog ili osobnog prava može dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu, nije stečajni vjerovnik, te je propisano da će se njeno pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima koja važe za ostvarivanje tih prava zvan stečajnog postupka. Dakle, iz odredaba Stečajnog zakona kao posebnog propisa proizlazi da bi tužitelj, koji tvrdi da je izlučni vjerovnik kojem je izlučno pravo u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom osporeno, imao pravo tužbom zahtijevati kako izdvajanje (izlučenje) predmeta iz stečajne mase stečajnog dužnika, tako i utvrđenje svog izlučnog prava jer je tom zakonskom odredbom propisano da će se njegovo pravo na izdvajanje predmeta „utvrđivati“ prema pravilima koja vrijede za ostvarenje tog prava izvan stečajnog postupka. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud odbacio tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, pogrešno smatrajući da zakonom nije propisano pravo izlučnog vjerovnika na podnošenje deklaratorne tužbe.

 

9. Međutim, unatoč takvom pogrešnom zaključku, ocjena je ovoga suda da tužiteljevo pravo ne predstavlja izlučno pravo u smislu odredbe čl. 79. SZ-a jer novčana tražbina po svojoj pravnoj naravi nije niti osobno niti stvarno pravo koje pripada tužitelju, a zbog kojeg tužitelj ne bi bio stečajni, već izlučni vjerovnik, slijedom čega je i pravilnom primjenom materijalnog prava tužbu trebalo u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu.

 

10. Naime, u ovom postupku nije sporno, a što proizlazi iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda pravilnost kojih tužitelj u žalbi ne osporava:  - da je tužitelj položio iznos od 8.360.000,00 kn na čuvanje kod javne bilježnice K. V. o čemu je sastavljen Zapisnik o preuzimanju novca na čuvanje od 22. rujna 2011.,

- da je javna bilježnica K. V. s tuženikom zaključila 15. siječnja 2010. Ugovor o otvaranju posebnog računa za obavljanje platnog prometa na temelju kojeg je otvoren račun za posebne namjene na kojem je javna bilježnica uplatila polog primljen od tužitelja,

- da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak,

- da je javnoj bilježnici K. V. rješenjem o utvrđivanju tražbina od 29. studenog 2012. priznata tražbina u iznosu od 8.360.000,00 kn, - da tužitelju u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom nije priznato izlučno pravo prijavljeno 19. veljače 2016.

 

11. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 73/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09; dalje: ZJB) je propisano da preuzeti novac, vrijednosne papire i dragocjenosti javni bilježnik je dužan čuvati odvojeno od svog novca i vrijednosnih papira, u posebnom omotu, na kojem će napisati predmet i ime stranke. Novac koji mu je povjeren javni bilježnik može čuvati na posebnom računu kod banke ili druge financijske institucije, za osnivanje i vođenje kojeg vrijede posebni propisi. Stavkom 2. toga članka je propisano da preuzeti novac i vrijednosne papire javni će bilježnik bez odgađanja predati vlasti ili osobi kojoj se imaju predati, nakon što u skladu s odredbama čl. 60. i 61. ovoga Zakona utvrdi njenu istovjetnost. Primatelj će prijem potvrditi na spisu ili u depozitnoj knjizi.

 

12. Javnobilježnički polog ima svojstva ugovora o ostavi u slučaju kad javni bilježnik preuzima novac kojeg se obvezao čuvati u posebnom omotu i pod ugovorenim uvjetima vratiti isti taj novac ili ga predati ovlaštenoj osobi nakon što utvrdi njegovu istovjetnost. Međutim, u situaciji kad novac predan u javnobilježnički polog bude položen na poseban račun javnog bilježnika za druge osobe u banci, kao u konkretnom slučaju, tada u trenutku uplate na taj račun se novac kao generička stvar miješa s drugim novcem koji se nalazi na tom računu pa javni bilježnik u trenutku ispunjenja ugovorenih uvjeta može predati samo istu količinu novca ovlaštenoj osobi, ali ne i istu stvar (novac) koji je primio na čuvanje. Prema tome, a uzimajući u obzir da je novac generička, a ne individualna stvar (species), to je tužitelj, odnosno osoba koju je ovlastio Zapisnikom o preuzimanju novca na čuvanje, stekao obveznopravni zahtjev prema javnom bilježniku, a ne prema tuženiku. Tužiteljev zahtjev za isplatu položenog novca je zapravo novčani zahtjev, a ne izlučni zahtjev, a iz čega proizlazi da tužitelj, sve i kad bi takav zahtjev mogao postaviti prema ovdje tuženiku, bi bio stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 70. st. 1. SZ-a koji svoja prava može ostvarivati isključivo u stečajnom postupku (čl. 96. SZ-a), kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

13. Upravo zbog toga što bi tužitelj svoju imovinsko – pravnu tražbinu za koju tvrdi da ima prema tuženiku mogao ostvariti jedino i isključivo unutar stečajnog postupka koji se vodi nad tuženikom kao stečajnim dužnikom, njegov zahtjev za utvrđenje i ostvarenje te tražbine u parničnom postupku je trebalo odbaciti kao nedopušten jer se ne radi o izlučnom zahtjevu, već o zahtjevu usmjerenom na priznanje i ostvarenje imovinsko – pravne tražbine. Meritornim odlučivanjem o tužiteljevom kondemnatornom zahtjevu za isplatu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak drugačijeg ostvarivanja prava - prijava tražbine podnesena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom. Bez obzira što je tužitelj zahtijevao povrat isplate novčanog iznosa, njegov zahtjev zbog miješanja stvari uplatom na poseban račun predstavlja imovinskopravni zahtjev, a što tužitelja čini stečajnim, a ne izlučnim vjerovnikom.

 

14. Tuženik nema pravo na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn jer takvi troškovi nisu bili potrebni za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. ZPP-a).

 

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu kao nedopuštenu, dok je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tom dijelu zahtjeva.

 

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Mirta Matić, v.r.