1

Poslovni broj: 2 UsI-1519/2020-15

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-1519/2020-15

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja J. P. iz I., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica B. R. – S., odvjetnica iz V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. Lj., službena osoba tuženika, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 25. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I           Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/20-01/284, Urbroj: 338-01-06-05-20-11 od 27. studenog 2020.

II         Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe V., Klasa: UP/I-502-03/20-04/3, Urbroj: 338-16-02-20-03 od 28. veljače 2020.

III       Tužitelju se oštećenje zdravlja po dijagnozi šifre prema MKB: M23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) priznaje posljedicom ozljede na radu (S 80.0) od 7. siječnja 2019. te mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice ozljede na radu po toj dijagnozi.

IV      Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 10.000,00 kn i to sve u roku od 60 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-502-03/20-01/284, Urbroj: 338-01-06-05-20-11 od 27. studenog 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe V. KLASA: UP/I-502-03/20-04/3, URBROJ: 338-16-02-20-03 od 28. veljače 2020. kojim tužitelju oštećenje zdravlja po dijagnozi, šifre prema MKB: M23.2 nije priznata posljedicom priznate ozljede na radu nastale dana 7. siječnja 2019., kao niti sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice priznate ozljede na radu.

Osporavana odluka donijeta je u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 3UsI-830/2020-7 od 30. rujna 2020., a kojom presudom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/20-01/284, URBROJ: 338-01-06-05-20-04 od 19. lipnja 2020. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da u konkretnom slučaju ovlašteni vještaci nisu na odgovarajući način otklonili činjenice u svezi toga da se bolest pod navedenom dijagnozom javlja kao posljedica ozljede kontuzije koljena, koja je nastala u trenutku štetnog događaja. Navodi se i kako u provedenom postupku nije na jasan i nedvosmislen način utvrđeno činjenično stanje u svezi dijagnoze M23.2, a kao posljedice utvrđene ozljede na radu te je sud stajališta da nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda nije mogao biti valjana osnova za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja pa da će tuženik u izvršenju presude otkloniti navedene nedostatke i pribaviti novi nalaz i mišljenje stručnog tijela vještačenja koje će nakon razmatranja cjelokupne medicinske i druge dokumentacije dati novi nalaz i mišljenje.

U izvršenju citirane presude donijeta je pobijana odluka tuženika od 27. studenog 2020., a koju tužitelj osporava tijekom upravnog spora.

Tužitelj u tužbi iznosi kronologiju provedenog upravnog postupka te osporava utvrđeno činjenično stanje. Navodi da je 7. siječnja 2019. pretrpio ozljedu na radu i to na način da je obavljajući poslove poštonoše vozio po zaleđenom putu i pao s motora te mu je motor pao na desno koljeno. Dodaje da mu je priznata dijagnoza šifre prema MKB-u: S80.0, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (kontuzija koljena). Smatra da mu u upravnom postupku neosnovano nije priznata evidentna posljedica ozljede na radu pod dijagnozom M23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa) obzirom da je liječenje povodom zadobivene ozljede provodio sukladno uputama za to specijaliziranih liječnika medicine na koju pravilnost liječenja nije imao utjecaja niti je mogao utjecati te je stoga nelogičan zaključak liječničkog povjerenstva Zavoda da pravilno liječena kontuzija koljena ne može imati za posljedicu ozljedu medijalnog meniska III a stupnja. Ističe da je povodom ozljede zadobivene 7. siječnja 2019. upućen da sačini MR nalaz koji je sačinio 6 mjeseci nakon ozljede te koji je verificirao ozljedu lezija stražnjeg roga i trupa medijalnog meniska III a stupnja. Također dodaje da prije niti nakon predmetne ozljede nije imao ozljede koljena te je stoga nejasno utvrđenje nepostojanja uzročne veze između zadobivene ozljede na radu i njezine stvarne posljedice. Ukazuje kako nakon presude ovoga suda poslovni broj: 3UsI-830/2020-7 od 30. rujna 2020. liječničko povjerenstvo tuženika u ponovnom postupku zauzima istovjetno stajalište u svezi postojanja uzročno posljedične veze, iako iz medicinske dokumentacije nesporno proizlazi da su klinički pozitivni znaci za leziju lateralnog meniska postojali 7. veljače 2019., neposredno nakon ozljede nastale dana 7. siječnja 2019., dok tužitelj nije imao utjecaja na to što je slikovna dijagnostička obrada učinjena šest mjeseci nakon ozljede. Naglašava kako prije niti nakon predmetne ozljede nije imao ozljede koljena, a kako to proizlazi iz priloženog zdravstvenog kartona. Dodaje i kako je svoje liječenje povodom zadobivene ozljede provodio sukladno uputama za to specijaliziranih liječnika te nije imao utjecaja na dinamiku i način liječenja predmetne ozljede. Slijedom navedenog predlaže poništavanje osporavane odluke tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, da se isto temelji na pribavljenom nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 6. listopada 2020. kojim je ocijenjeno da se dijagnoza šifre prema MKB: M23.2 poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu kao izravna posljedica već priznate ozljede na radu po dijagnozi šifre prema MKB-10: S80.0 kontuzija koljena od 7. siječnja 2019. Ističe da je u provedenom postupku u cijelosti postupio u skladu s pravnim shvaćanjem suda. Naglašava kako je kliničkim pregledom kirurga traumatologa neposredno nakon ozljede utvrđeno da se kod tužitelja radilo o kontuziji koljena i da klinička sumnja na leziju lateralnog meniska desnog koljena nije potvrđena odgovarajućom slikovnom dijagnostičkom pretragom. Ponavlja kako je sporna ozljeda verificirana u MR nalazu učinjenom šest mjeseci po predmetnoj ozljedi na radu i to u vrijeme kada je tužitelj bio radno aktivan. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je izveden dokaz provođenjem medicinskog vještačenja, po ovlaštenom sudskom vještaku B. W., specijalisti ortopedu i subspecijalisti traumatologu lokomotornog sustava, kao što je izveden i dokaz saslušanjem tužitelja.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16 – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi zahtjeva tužitelja, u skladu s odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14., 154/14.,79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18. i 41/19., nastavno: Pravilnik). U istom zahtjevu traži se priznavanje dijagnoze bolesti, šifra prema MKB-10: M23.2 posljedicom ozljede na radu, koju je osiguranik zadobio 7. siječnja 2019.

U prilogu predmetnog zahtjeva dostavljena je medicinska dokumentacija i zdravstveni karton tužitelja.

Povodom zahtjeva, koji je u smislu odredbe 40. stavka 2. Pravilnika podnijet odgovarajućoj područnoj službi tuženika, prema mjestu prebivališta tužitelja, pokrenut je i proveden postupak za utvrđivanje i priznavanje posljedice priznate ozljede na radu.

Člankom 53. Pravilnika propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije (stavak 1.).

Odredbom članka 56. stavka 1. Pravilnika propisano je da se na osnovi provedenog postupka iz članka 54. ovog Pravilnika osiguranoj osobi izdaje rješenje u upravnom postupku kojim se odlučuje o priznavanju, djelomičnom priznavanju ili nepriznavanju oštećenja zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolesti, a osnovom kojeg joj pripadaju ili ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom 2. te stavkom 2. i 3. ovog Pravilnika.

U provedenom postupku, a smisleno odredbi članka 127. stavak 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., nastavno: Zakon) provedeno je stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva u prvom stupnju KLASA: UP/I-502-13/20-04/9, URBROJ: 338-14-44-20-1 od 14. veljače 2020. ocijenjeno je da se dijagnoza šifre prema MKB-10: M23.2 ne može povezati s priznatom ozljedom na radu jer nije uzročno-posljedično povezana s priznatom ozljedom na radu pod šifrom prema MKB-10: S80.0.

Na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene, a smisleno odredbi članka 51. stavak 2. Pravilnika, donijeto je citirano prvostupanjsko rješenje od 28. veljače 2020. putem kojega tužitelju bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10: M23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) nije priznata kao posljedica priznate ozljede na radu od 7. siječnja 2019. te mu nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice ozljede na radu, u svezi navedene dijagnoze.

Postupajući u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 3UsI-830/2020-7 od 30. rujna 2020., tuženik je naložio provođenje novog vještačenja po liječničkom povjerenstvu Direkcije.

Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika, KLASA: UP/II-502-03/20-01/284, URBROJ: 338-01-10-04-20-11 od 6. listopada 2020. utvrđeno je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju da je kliničkim pregledom tužitelja u traumatološkoj ambulanti OB V. dana 8. siječnja 2019. (bez klinički suspektne lezije meniska) te kliničkim pregledom kirurga traumatologa od 18. siječnja 2019. i 25. siječnja 2019. (klinički koljeno bez edema, pokreti uredni, ligamentarni aparat čvrst) nedvojbeno utvrđeno da se kod osiguranika radilo o kontuziji koljena zadobivenoj dana 7. siječnja 2019. Klinička sumnja na leziju lateralnog meniska koju je u nalazu od 7. veljače 2019. postavio ortoped traumatolog iz OŽB Vinkovci nije potvrđena odgovarajućom slikovnom dijagnostičkom obradom. MR desnog koljena od 15. srpnja 2019. pokazao je uredan morfološki prikaz lateralnog meniska desnog koljena i leziju stražnjeg roga i trupa medijalnog meniska III a stupnja. Nadalje liječničko povjerenstvo utvrđuje da se bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10: M23.2 poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu kao izravna posljedica već priznate ozljede na radu po dijagnozi šifre prema MKB-10: S80.0 kontuzija koljena od 7. siječnja 2019. Pravilno liječena kontuzija koljena ne može imati za posljedicu ozljedu medijalnog meniska III a stupnja. Ozljeda meniska može nastati, između ostaloga, i nakon udarca teškog predmeta u koljeno, međutim potonja kod osiguranika nije klinički opisana niti dijagnosticirana prilikom prvog pregleda 8. siječnja 2019. kao niti prilikom kontrolnih pregleda kirurga traumatologa od 18. siječnja 2019. i 25. siječnja 2019. Lezija stražnjeg roga i trupa medijalnog meniska III a stupnja verificirana je u MR nalazu učinjenom 6 mjeseci po predmetnoj ozljedi na radu, i to u vrijeme kada je osiguranik bio radno aktivan.

Prvostupanjsko tijelo i tuženik su u cijelosti prihvatili navedeno činjenično stanje utvrđeno od strane nadležnih tijela vještačenja iz upravnog postupka te utvrdili da isti mogu poslužiti kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.

Na ročištu za raspravu održanom 2. ožujka 2021. opunomoćenica tužitelja ostala je kod tužbe i svih navoda iz iste te je ukazala da se u konkretnom slučaju radi o ponovnom postupku i da tuženik nije postupio u skladu s pravnim shvaćanjem iz presude ovoga suda poslovni broj: 3UsI-830/2020-7 od 30. rujna 2020., a kada je predmet vraćen na ponovni postupak. Predala je u spis medicinsku dokumentaciju tužitelja od 20. siječnja i 16. veljače 2021., a iz koje je vidljivo da je sporna ozljeda nastala uslijed kritičnog događaja. Budući je i u ponovnom postupku ta činjenica sporna predložila je da se tijekom ovog upravnog spora izvede dokaz saslušanjem tužitelja, a po potrebi izvede dokaz provođenjem medicinskog vještačenja na okolnosti utvrđenja uzročno posljedične veze. Protivila se navodima tuženika iz razloga jer je okolnost u svezi sumnje na leziju meniska na strani tužitelja utvrđena tijekom veljače 2019. i to prilikom pregleda nakon štetnog događaja. Također tužitelj je upućen na MR za ožujak 2019., ali je taj pregled iz tužitelju nepoznatih razloga odgođen, na što tužitelj nije imao utjecaja pa se ta činjenica ne može stavljati na teret tužitelju. Tužitelj je u međuvremenu bio podvrgnut operativnom zahvatu te je liječenje po toj osnovi i dalje u tijeku u vidu fizikalne terapije.

Službena osoba tuženika je na istoj raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istog. Protivila se dokaznom prijedlogu za saslušanjem tužitelja jer se u konkretnom slučaju sporne medicinske činjenice te iskaz tužitelja nema nikakvog utjecaja na iste. Istaknula je i da je u ponovnom postupku tuženik u potpunosti postupio po presudi ovoga suda te da je zbog toga i nepotrebno izvoditi dokaz medicinskim vještačenjem, budući je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da je MR koljena izvršen 6 mjeseci nakon događaja, odnosno 15. srpnja 2019. te da je MR bio uredan i da je tužitelj u međuvremenu bio radno aktivan pa je općepoznato da se u međuvremenu u pogledu njegovog zdravstvenog stanja moglo dogoditi nešto što je utjecati na stanje koljena. Zbog toga je mišljenja i da medicinska dokumentacija koja je naknadno priložena u spis nema utjecaja na odlučne činjenice za ovaj upravni spor.

              Saslušan na raspravi tužitelj je izjavio kako je tijekom mjeseca siječnja 2019. kao poštonoša pretrpio ozljedu na radu uslijed pada s motora te je od strane poslodavca H. p. isto prijavljeno kao ozljeda na radu. Pokrenut je postupak te je tijekom istoga ostvario određena prava, ali kako je nakon pregleda, neposredno nakon ozljede, utvrđeno da ima određene probleme s meniskom koljena bio je upućen na MR u V.. Sav taj postupak i pregledi bili su tijekom veljače 2019., a na MR je trebao otići u ožujku te godine. Međutim taj pregled je iz njemu nepoznatih razloga odgođen i izvršen je tek nakon šest mjeseci. U međuvremenu je skinut s bolovanja te je započeo s radom i trpio je ogromne bolove te pio brojne dnevne tablete poput ibubrufena kako bi se bolovi smanjili. Nakon što je MR izvršen u mjesecu srpnju 2019. i kako su se bolovi nastavili dr. M. mu je rekao da je u svezi stanja koljena potrebna operacija. Operacija je predložena zbog toga jer je trpio bolove i koljeno nije bilo u funkciji, a operacija je izvršena u svibnju 2020., na koji termin također nije mogao utjecati. Trenutno se nalazi u postoperativnom liječenju te je proveo fizikalnu terapiju koljena. Poznata mu je kronologija liječenja te  prije MR i operacije nije imao nikakve aktivnosti koje bi prouzročile ozljedu koljena poput udarca ili pada. Nije tužio poslodavca za naknadu štete, budući su djelatnici kod istoga osigurani te će ostvariti naknadu po toj osnovi.

Obzirom na prethodno opisano činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, ovaj sud je stajališta kako je tužitelj tijekom upravnog spora, a uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koja egzistira u spisu, doveo u dvojbu prethodno opisano činjenično stanje u vidu medicinskih činjenica koje su relevantne za pravilno rješenje ovog upravnog spora.

Stoga je sud tijekom upravnog spora izveo dokaz provođenjem medicinskog vještačenja na okolnosti da li kod tužitelja postoji uzročno posljedična veza između pretrpljene ozljede pod dijagnozom šifre M23.2 sa već priznatom ozljedom na radu pod dijagnozom šifre S80.0 od 7. siječnja 2019., a sve kako bi se na nedvojben način utvrdile relevantne činjenice za pravilno rješenje ove upravne stvari.

Ovlašteni sudski vještak B. W. dostavio je u spis svoj pismeni nalaz i mišljenje, a iz kojeg prvenstveno proizlazi kako je tužitelj stradao 7. siječnja 2019. kao vozač motocikla, prilikom pada na radnom mjestu, raznoseći pošiljke kao poštar te je tijekom pada zadobio udarac motociklom koji mu je pao na desno koljeno. Dan nakon traume javio se na pregled u traumatološku ambulantu OŽB V. gdje je utvrđen diskretni otok desnog koljena, uz preporučenu terapiju mirovanja i lijekova protiv bolova. Kontrolni pregled učinjen je 18. siječnja 2019. te nisu nađene patološke promjene, no produžen je poštedni režim uz uzimanje lijekova protiv bolova. Sljedeća kontrola bila je 25. siječnja 2019. kada je nalaz i dalje uredan, dok je terapija nastavljena u istom obliku. Iduća kontrola provedena je 7. veljače 2019. kada je utvrđeno da isti i dalje ima bolove u koljenu te su potvrđeni pozitivni znaci za povredu lateralnog (vanjskog) meniska, uz usmene upute za daljnje liječenje, kao što je zatražena i MR desnog koljena. Ista je u nekoliko navrata odgađana te je učinjena 15. srpnja 2019. kada je bilo vidljivo da postoji oštećenje medijalnog meniska III a stupnja, kao i otok (edem) mekih tkiva iznad koljene čašice. Nakon toga su učinjena dva kontrolna pregleda 6. rujna 2019. i 17. siječnja 2020., a na oba pregleda preporučena je operacijska terapija u smislu artroskopije i odstranjenja raskinutog meniska. Operacija je učinjena 21. svibnja 2020. i odstranjen je oštećeni dio meniska. Rane su uredno zarasle, a tužitelj je upućen na daljnju fizikalnu terapiju te je liječenje uredno provedeno. Prilikom kliničkog pregleda vidljiva su dva uredno srasla ožiljka s prednje strane desnog koljena veličine oko pola centimetra koji su nastali nakon artroskopije. Pokretljivost je uredna, koljeno je bez otoka, a ligamentarni aparat je stabilan. Tužitelj navodi da ima tegoba u vidu bolnosti nakon većeg opterećenja, odnosno nakon dužeg hoda. Na strani tužitelja postavljene su dijagnoze udarca u desno koljeno, unutrašnje oštećenje desnog koljena i raskinuće unutrašnje polumjesečaste hrskavice desnog koljena te se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Tužitelju je priznata ozljeda na radu pod šifrom S80.0 kontuzija koljena, a koju je nesporno zadobio padom s motocikla na radnom mjestu. U daljnjem tijeku neprekinutog liječenja, nakon pregleda ortopeda, postavljena je sumnja na povredu vanjskog meniska, a nakon učinjenog MR, utvrđena je povreda unutrašnjeg meniska. Isto je definitivno dokazano operacijskim liječenjem i otkinuti dio meniska je odstranjen. Tijekom liječenja dijagnoza često nije odmah definirana nego se u postupcima u liječenju i dijagnostici traži konačna i definitivna dijagnoza. Udarac u koljeno (contusio genus S80) je vrlo „široka“ dijagnoza i može značiti od minimalnih povreda mekih tkiva pa sve do najtežih lomova kosti i oštećenja unutrašnjih elemenata u koljenu. Liječenje i dijagnostika u ortopediji i traumatologiji je dinamičan proces i vrlo često je podložan promjenama. U konkretnom slučaju je došlo do povrede koljena i oštećenja unutrašnjeg meniska prilikom pada s motocikla 7. siječnja 2019. Jasno je da se pacijent od pada žalio na bolove u desnom koljenu kontinuirano, a iz dokumentacije je vidljivo da prije povrede nije bilo tegoba od strane desnog koljena. Mehanizam povrede također govori u prilog oštećenju unutrašnjeg meniska, a to je fiksirana potkoljenica za podlogu i udarac u područje koljena koje je iznad razine tla. Tom prilikom valjak (condylus) natkoljene kosti u koljenu pritišće i povlači menisk koji je fiksiran za potkoljeničnu kost i tako dolazi do pucanja meniska. No također postoji i loša praksa prilikom upisivanja pacijenata u računala tako da administrativno osoblje i prije pregleda prepiše dijagnozu šifrom MKB koja je na uputnici liječnika primarne zdravstvene zaštite te se pod tom dijagnozom provodi liječenje. Mišljenja je da se povreda meniska M23.2 treba ocijeniti kao ozljeda na radu koja je direktno povezana sa štetnim događanjem od 7. siječnja 2019.

Pismeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je na očitovanje tužitelju i tuženiku te se tužitelj nije očitovao.

Liječničko povjerenstvo tuženika se u svom očitovanju u cijelosti protivi navodima iz nalaza i mišljenja te zauzima stajalište kako je vještak u svom nalazu samo djelomično analizirao postupak liječenja tužitelja, a da je propustio utvrditi kako tijekom liječenja nije postavljena sporna dijagnoza, već da je isto utvrđeno naknadno. Stoga predlaže da se vještak očituje na činjenicu da u tri klinička nalaza koji su izradili specijalisti OŽB V. nije utvrđena lezija bilo medijalnog, bilo lateralnog meniska desnog koljena tužitelja niti je postavljena sumnja na isto. Isto tako ukazuje se da je klinički pregled koljena pri dokazivanju vrlo složen i uključuje niz vrlo specifičnih kliničkih testova pa da se kliničkim pregledom koljena može s vrlo visokom vjerojatnošću postaviti jasna sumnja o ozljedi kojeg se meniska radi. Naglašava i kako specijalist ortopedije u nalazu od 7. veljače 2019. nije postavio sumnju na leziju medijalnog meniska. Traži i očitovanje u svezi činjenice da je tužitelj dok je čekao na MR radio i potpuno opterećivao desno koljeno te da se do nalaza MR desnog koljena u kliničkim nalazima nije postavljala niti sumnja na leziju medijalnog meniska, kao i da li je ista mogla nastati u nekom drugom događaju. Na kraju naglašava kako kod tužitelja, koji je u međuvremenu opterećivao desno koljeno u punom opsegu, ozljeda verificirana šest mjeseci nakon kontuzije istog, ne može biti direktna posljedica ozljede na radu niti se radi o „širokoj“ dijagnozi  kako to tumači vještak, budući najteži lomovi i oštećenja imaju svoje posebne šifre i nazive.

Na ročištu za raspravu održanom kod ovoga suda 18. svibnja 2021. ovlašteni sudski vještak usmeno je iznio nalaz i mišljenja te se osvrnuo na stavljene prigovore od strane Liječničkog povjerenstva tuženika.

Nazočni vještak iskazao je da cijelosti ostaje kod dostavljenog pismenog nalaza i mišljenja. U pogledu dostavljenog očitovanja tuženika na nalaz i mišljenje te dostavljenih prigovora od strane tuženika, smatra da je u pismenom nalazu objasnio proceduru u konkretnom slučaju te ju još jednom pojašnjava. Dakle, tužitelj je zaprimljen na tretman na temelju uputnice liječnika primarne prakse u kojoj je navedena općenita dijagnoza contusio genus. Radi se o dijagnozi ozljede koljena i iz iste nije vidljivo o kakvoj se točno ozljedi radi, a stvar je sustava zdravstvene skrbi i njegove manjkavosti da se tužitelj kao pacijent u prvi mah provlačio kroz sustav s tom dijagnozom. Međutim ona nema konkretno značenje u smislu stvarne ozljede, jer se radi o općenitoj dijagnozi. Ista stvar je i sa dijagnozom koja se navodi u medicinskoj dokumentaciji lesio interna genus, odnosno unutarnja ozljeda koljena, koja je također općenita. Dakle, tek na trećem pregledu, a nakon kontinuiranih bolova tužitelja utvrđeno je pravo stanje stvari te je isti upućen na magnet kako bi se utvrdila stvarna ozljeda. Činjenica je da se na magnet čekalo oko šest mjeseci, ali to je stvar zdravstvenog sustava i nema veze s tužiteljem. Međutim, naglašava kako je tužitelj kroz cijelo vrijeme trpio bolove, zbog čega je i poslan na magnet te naknadno i na operaciju. Možda se nekome čini da se radi o prevelikom vremenskom razdoblju od nastanka ozljede preko tegoba i do same operacije, međutim mišljenja je da se radi o redovitom načinu liječenja te još jednom naglašava da su tegobe na strani tužitelja bile kontinuirane  i da je naknadno postavljena prava dijagnoza. Za njega kao liječnika se u konkretnom slučaju od početka nastanka ozljede radio o raspuknuću meniska i pojašnjava da u prvom navratu takvu ozljedu i nije moguće odmah utvrditi, budući pacijent trpi bolove pa se tek nakon nekoliko pregleda utvrdi pravo stanje stvari i sam karakter ozljede kada stanje postane jasnije. Misli da je to ovdje slučaj, budući se radilo o kontinuiranim bolovima. Trenutna procedura kod ortopeda je takva da u slučaju povrede meniska se ne ide odmah na operaciju, već se izvrši nekoliko pregleda pa se pacijenta uputi na magnet i tek nakon što magnet pokaže stvarno stanje, pacijent se upućuje na operaciju. Svako drugo postupanje smatra se preuranjenim u medicinskom smislu, kada je u pitanju ozljeda meniska.

              Na pitanje opunomoćenice tužitelja vještak je izjavio da u pogledu navoda tuženika kako je MR nalaz prikazao uredno stanje koljena tužitelja, pojašnjava kako je u pitanju bilo stanje lateralnog meniska, a da je isti MR pokazao raskinuće medijalnog meniska pa stoga taj MR nalaz nije pokazao uredno stanje, već je isti bio pokazatelj za potrebu operacije.

Opunomoćenica tužitelja i službena osoba tuženika nisu stavile primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, iz čega proizlazi da je isti tijekom izlaganja na raspravi otklonio sve prigovore.

Stoga je opunomoćenica tužitelja ostala kod tužbe te je predložila da sud poništi pobijane odluke i tužitelju prizna predmetno pravo, uz naknadu troškova prema priloženom troškovniku.

Službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu i predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva.

Obzirom na prethodno iznijeto ovaj sud je stajališta kako nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva ne može predstavljati činjeničnu osnovu za donošenje ocjene o pravu osigurane osobe, budući ista nije adekvatno obrazložena i iz nje nije jasno vidljiv razlog zbog kojeg je osiguranoj osobi odbijeno predmetno pravo.

Naime, ovaj sud prvenstveno naglašava kako je iz stanja spisa tuženika, a posebno medicinske dokumentacije s kojom raspolaže tužitelj, vidljiv kontinuitet liječenja desnog koljena u svezi ozljede koju je tužitelj zadobio padom s motocikla 7. siječnja 2019.

Pri tome sud naglašava kako se navodi tuženika u pogledu činjenice da je MR obavljen šest mjeseci nakon pretrpljene ozljede nikako ne mogu tužitelju stavljati na teret. Iz medicinske dokumentacije i stanja spisa tuženika jasno proizlazi da se tužitelj pravovremeno javio kod nadležnog specijaliste i da je isti upućen na MR pregled, a činjenica da se na isti čekalo duže vremena ne može predstavljati osnovu za uskraćivanje tužitelja u ostvarivanju predmetnog prava, a što tuženik i ovlašteni vještaci navode tijekom cjelokupnog postupka u svezi ove upravne stvari.

Također i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009., proizlazi da je za Ustavni sud relevantna isključivo činjenica da pogreške nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a treba se voditi računa i o temeljnom ustavnom načelu pravno povezanog načela zaštite legitimnih očekivanja stranaka. Pri tome se Ustavni sud poziva na stajalište Europskog suda za ljudska prava koji je u presudi Gashi protiv Hrvatske od 17. prosinca 2007. istaknuo: „Sud smatra da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (...).“

Dakle, ako je i došlo do nepravovremenog MR pregleda, isto se nikako ne može tumačiti na štetu tužitelja te se u konkretnom slučaju ne radi o njegovoj pogreški, već pogreški državnog tijela, a postupanje tužitelja prilikom liječenja i odlaske na redovite kontrole je u potpunosti prihvatljivo te se isti u cijelosti rukovodio naputcima liječnika specijalista, kako u smislu kontrolnih pregleda, tako i u smislu terapije i naposljetku upućivanja za operativni zahvat.

U skladu s navedenim treba naglasiti i kako je sudski vještak jasno naveo da spornih šest mjeseci od nastanka ozljede pa do provođenja MR pregleda ne predstavlja preveliko vremensko razdoblje od nastanka ozljede preko tegoba i do same operacije u medicinskom smislu. Naime, isti je mišljenja da se radi o redovitom načinu liječenja, a posebno jer su tegobe na strani tužitelja bile kontinuirane  i da je naknadno postavljena prava dijagnoza.

Obzirom na prigovor tuženika kako u samom početku liječenja nije bila potvrđena sporna dijagnoza i da je MR nalaz pokazao uredno stanje koljena, vještak je na jasan i nedvosmislen način iskazao kako je MR pokazao raskinuće medijalnog meniska, odnosno nije pokazao uredno stanje, već je bio pokazatelj da je operacija potrebna.

Vještak navodi i da se u konkretnom slučaju od početka nastanka ozljede radilo o raspuknuću meniska i pojašnjava da u prvom navratu takvu ozljedu i nije moguće odmah utvrditi, budući pacijent trpi bolove pa se tek nakon nekoliko pregleda utvrdi pravo stanje stvari i sam karakter ozljede kada stanje postane jasnije. Budući se kod tužitelja radilo o kontinuiranim bolovima, to je i ovdje takav slučaj. Trenutna procedura kod ortopeda je takva da u slučaju povrede meniska se ne ide odmah na operaciju, već se izvrši nekoliko pregleda pa se pacijenta uputi na magnet i tek nakon što magnet pokaže stvarno stanje, pacijent se upućuje na operaciju. Svako drugo postupanje smatra se preuranjenim u medicinskom smislu, kada je u pitanju ozljeda meniska.

Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sud je stajališta kako je isti otklonio sve prigovore tuženika te nazočna službena osoba na raspravi nije imala nikakvih pitanja niti je stavila bilo kakve primjedbe na nalaz i mišljenje. Sud nalaz i mišljenje smatra u cijelosti pravilnim i izrađenim u skladu s pravilima struke te isti može poslužiti kao odgovarajuća podloga za donošenje  zakonite odluke u ovom upravnom sporu.

Naime, u potpunosti su životni i logični zaključci vještaka kako se prilikom nastanka ozljede navela općenita dijagnoza te da se u početku niti nije moglo ocijeniti o kakvoj se točno ozljedi radi, već da je kontinuiranim liječenjem i kontrolnim pregledima došlo do odgovarajućeg utvrđenja o kakvoj se ozljedi radi, a što je pokazao i izvršeni MR koljena. Ovo sve iz razloga jer je nesporno da je tužitelj trpio bolove u koljenu tijekom liječenja i prilikom svakog kontrolnog pregleda, zbog čega je na kraju i upućen na operaciju, a iz njegovog iskaza, na koji tuženik također nije imao nikakve primjedbe, jasno proizlazi da predmetno koljeno nije naknadno ozlijedio niti da se stanje pogoršalo zbog povratka na posao. Sud ukazuje kako tuženik ničim nije doveo u dvojbu tu činjenicu niti je tijekom upravnog spora priložio bilo kakve dokaze kojima bi se ta činjenica dovela u dvojbu.

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv, dan u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari

Stoga je sud stajališta kako je tijekom upravnog spora utvrđeno da kod tužitelja pretrpljena ozljeda šifre prema MKB: M23.2 predstavlja posljedicu već pretrpljene ozljede na radu pod šifrom prema MKB: S80.0, a koja se dogodila 7. siječnja 2019.

              Slijedom navedenog, sud smatra, da je donošenjem pobijanih rješenja tuženika došlo do povrede prava tužitelja, kao i do povrede odredbi Pravilnika i Zakona na štetu tužitelja pa je temeljem odredbe članka 58. stavak 1. ZUS sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i sam riješio stvar te sukladno odredbi članka 53. Pravilnika utvrdio da oštećenje zdravlja po dijagnozi šifre prema MKB: M23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) predstavlja posljedicu ozljede na radu (S 80.0) od 7. siječnja 2019. te tužitelju priznao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice ozljede na radu po toj dijagnozi.

U skladu s navedenim, sud je donio odluku kao u točkama I, II i III izreke presude.

Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe članka 79. ZUS, a kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to isti smisleno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove spora.

Prilikom odlučivanja o troškovima upravnog spora sud je stajališta kako se mora raditi o opravdanim troškovima, koji su bili nužni za zastupanje tužitelja i okončanje upravnog spora.

Kod tužitelja su, kao opravdani priznati troškovi sastava tužbe i zastupanja na raspravama održanim 2. ožujka 2021. i 18. svibnja 2021. te trošak uplaćenog predujma za vještačenje.

Visina troškova određena je na temelju Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.), u svezi članka 79. stavka 1. i 2. ZUS te je tužitelju, a koga je tijekom upravnog spora zastupao kvalificirani opunomoćenik – odvjetnik, s osnove sastava tužbe, temeljem Tbr. 23. točke 1., priznat iznos od 2.500,00 kn, a s osnove zastupanja na raspravama održanim 2. ožujka 2021. i 18. svibnja 2021., temeljem Tbr. 23., točke 2., priznat iznos od 2.500,00 kn, za svaku raspravu, kao i uplaćeni trošak predujma vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, dakle ukupno 10.000,00 kn.

Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak kao u točki IV izreke presude.

             

U Osijeku 25. svibnja 2021.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.