Poslovni broj: 75 Pž-592/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-592/2020-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. L. O. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica M. Lj., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G.&P. u Z., radi isplate iznosa od 63.821,30 kn po tužbi i manifestacijskog zahtjeva po protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-754/2019 od 26. studenog 2019., 25. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-754/2019 od 26. studenog 2019.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-754/2019 od 26. studenog 2019. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 63.821,30 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2013. do isplate te naknaditi parnični trošak sa zateznom kamatom. Točkom II. izreke presude određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je protutužbeni zahtjev radi dostave pisane dokumentacije o osobnom vozilu marke Hyundai.

3. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o osiguranju naplate potraživanja broj 85-240708-P od 24. srpnja 2008. sklapanjem kojeg Ugovora je prestao važiti Ugovor o osiguranja naplate potraživanja broj 122-120406-P od 12. travnja 2006. i Aneks tog Ugovora; da je tužitelj s korisnikom kredita N. Š. sklopio Ugovor broj 146-53018428 18. siječnja 2010. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i da korisnik kredita nije plaćao svoje obveze iz ugovora o kreditu. Nadalje, sud je utvrdio da su za vrijeme trajanja ove parnice, na društvo E. O. d.d. preneseni svi ugovori o osiguranju iz skupine neživotnih osiguranja pa tako i svi ugovori o osiguranju naplate potraživanja. Stoga je sud zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran s obzirom na to da je Ugovor o osiguranju naplate potraživanja broj 85- 240708-P od 24. srpnja 2008. temeljem Ugovora o prijenosu i preuzimanju portfelja osiguranja, sukladno odredbi članka 70. stavak 2. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj: 151/05, 87/08, 82/09, 54/13 i 94/14; dalje: ZO), prenesen na trgovačko društvo E. O. d.d.

4. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

5. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi navodi da je presuda nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da je upravo tuženik pasivno legitimiran, jer je sud parnicu i nastavio u odnosu na tog tuženika kojemu je pripojeno društvo S. O. d.d. Tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer mu nije dostavljen podnesak tužitelja od 30. listopada 2017., a kojim je navodno tužitelj izvijestio sud da je za vrijeme trajanja parnice na društvo E. O. d.d. preneseno pravo iz ove parnice. Smatra da iako se prenese pravo iz parnice, postupak može i dalje voditi prema odredbi članka 195. stavka 2. ZPP-a. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3.538,50 kn.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,

11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

9. Predmet spora je naknada štete na temelju Ugovora o osiguranja naplate potraživanja broj 85-240708-P od 24. srpnja 2008. kojim se prednik tuženika S. O. d.d. obvezao tužitelju naknaditi iznos koji potražuje od korisnika kredita na ime odobrenog kredita za kupnju novog osobnog vozila, a koji iznos nije uspio naplatiti od korisnika kredita.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj tužbu podnio 2. ožujka 2015. protiv tuženika S. O. d.d. radi naplate iznosa od 63.821,30 kn prema Ugovoru o osiguranju naplate potraživanja broj 122-120406-P od 12. travnja 2006. Nije sporno da je tuženik S. O. d.d. pripojeno društvu A. L. d.d. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-15/37592-2 od 30. prosinca 2015.

11. Iz podneska tužitelja od 29. studenog 2018. proizlazi da je tužitelj naveo da ima saznanje kako je tuženik S. O. d.d. brisan iz sudskog registra zbog pripajanja s društvom A. L. d.d., ali isto tako proizlazi da tužitelj ima saznanje da je na društvo E. O. d.d. prenesen dio portfelja S. O. vezano za Ugovor o osiguranju u skupini neživotnih osiguranja pa time i predmetni Ugovor o naplati potraživanja te je predložio da se u parnicu pozove E. O. d.d.

12. Nije sporno da sud nije pozvao E. O. d.d. u parnicu kao pravnog slijednika potraživanja u ovoj parnici jer je prema vlastitim tvrdnjama, postao univerzalni sukcesor na vrstama osiguranja opisanim Ugovorom o prijenosu i preuzimanju portfelja osiguranja od 5. listopada 2015. i Rješenja Hrvatske agencije za nadzor i financijske usluge od 16. listopada 2015., a što proizlazi iz njegovog podneska od 30. listopada 2017., međutim, tužitelj je propustio podnijeti žalbu protiv prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-1219/2017 od 22. veljače 2019. kojim je sud pozvao A. L.. d.d. preuzeti parnici i kojim je parnica nastavljena u odnosu na A. L. d.d. U obrazloženju toga rješenja sud se poziva na podnesak od 30. listopada 2017. te navodi da je došlo do sklapanja Ugovora o prijenosu i preuzimanju portfelja osiguranja između nekadašnjeg tuženika S. O. d.d. i društva E. O. d.d., međutim, tužitelj propušta pobijati predmetno rješenje, zahtijevati da mu se dostavi podnesak od 30. listopada 2017. (na kojeg se poziva u ovoj žalbi) i u konačnici protiviti da se postupak nastavi u odnosu na A. L. d.d. kao tuženika, umjesto E. O. d.o.o.

13. Slijedom navedenog, tužitelj ne može osnovano prigovarati da je počinjena bitna povreda jer mu nije dostavljen podnesak od 30. listopada 2017., odnosno da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom.

14. Kako je rješenje u nastavku postupka postalo pravomoćno, parnica je nastavljena s A. L. d.o.o. kao tuženikom, a kako je tijekom parnice potraživanje iz ove parnice preneseno na E. O. d.o.o., neosnovano tužitelj smatra da je, primjenom pravila iz odredbe članka 195. ZPP-a, trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

15. Naime, odredbe članka 195. stavaka 1. i 2. ZPP-a ne oduzimaju materijalnopravni učinak pravnom poslu na temelju kojeg je u tijeku parnice izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica. Otuđenje predmeta spora nije djelotvorno (nema učinak) na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. To znači da okolnost prijenosa tražbine ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika ili, drugim riječima, to što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnice ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud bi u takvim okolnostima trebao dovršiti parnicu među istim strankama, ali odbiti tužbeni zahtjev (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 4/2018 od 4. rujna 2019.), kao što je presudio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

16. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 25. svibnja 2021.

Sutkinja

Nevenka Marković