Poslovni broj: Kž-347/2020-51

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kž-347/2020-5

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marice Šćepanović kao predsjednice vijeća te Marie Majić i Nevena Cambja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule Erceg kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. S. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja 18. K-2/2017-14 od 13. siječnja 2020., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi N. S., za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom N. S. u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava se vrijeme lišenja slobode od 17. srpnja 2015. u 12,00 sati do 19. srpnja 2015.

 

III. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se u tom dijelu prvostupanjska presuda ukida.

 

IV. U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Vukovaru pobijanom presudom proglasio je krivim optuženog N. S. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. i 1. KZ/11, pa ga je na temelju odredbe članka 190. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

2.              Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku N. S. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima i uhićenja počev od 17. srpnja 2015. u 12,00 sati do puštanja na slobodu dana 19. srpnja 2015.

 

3.              Na temelju članka 55. stavka 1. 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine optuženom N. S. zamjenjuje se radom za opće dobro tako da se 1
(jedan) dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

 

3.1              Na temelju članka 55. stavka 4. KZ/11, rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak optuženika N. S.

 

3.2.              Na temelju članka 55. stavka 5. KZ/11 rad za opće dobro izvršiti će se u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju vodeći računa o mogućnostima optuženika, s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

 

3.3.              Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 odlučeno je da ako optuženi N. S. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom djelu.

 

4.              Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženog N. S. oduzima se bijela praškasta tvar u PVC posudi bijele boje s natpisom O. S. ukupne težine 1.217 grama privremeno oduzeta od optuženog N. S. od strane PU VS, Službe kriminalističke policije potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broja 878501, 7 PVC vrećica sa sadržajem droge amfetaminskog tipa, tzv. "speed" ukupne težine 719,90 grama, a pojedinačnih težina od 39,40 g., 40,05 g., 40,48 g., 40,64 g., 41,16 g., 170,04 g. i 173,45 g i PVC vrećica presvučena sa crno-sivom čarapom u kojoj se nalazila droga tipa amfetamin tzv. "speed" težine 174,68 grama, koju su prilikom provođenja dokazne radnje očevida 17. srpnja 2015. policijski službenici PU VS, Službe kriminalističke policije, u dvorištu obiteljske kuće u B., G. …, vlasništvo D. S., izuzeli, koje tvari i droga će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

 

5.              Na temelju članka 560. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) od optuženog N. S. oduzeta je imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelom za koje je proglašen krivim na način da se utvrđuje: I) da iznos od 1.700,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi N. S. ostvario počinjenjem produljenog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11.; II) da je iznos od 1. 700,00 kuna imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženom N. S. da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 1.700,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

6.              Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. točaka 1., 6. i 7. ZKP/08 optuženi N. S. obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kuna (sedamsto kuna) i prijevozni trošak svjedoka u iznosu od 45,00 kuna (četrdesetpet kuna) u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, u protivnom će se troškovi naplatiti prisilnim putem, te troškove branitelja o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

 

7.              Istom presudom na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. ZKP/08 (iako je pravilno na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08) optuženi V. S. i N. B. oslobođeni su optužbe da bi počinili svaki po kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. i 1. KZ/11.

 

8.              Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 142. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 (pravilno je na temelju članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08) te nužni izdaci optuženih V. S. i N. B. te nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

9.              Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na osuđujući dio presude zbog odluke o kazni zamijenjene radom za opće dobro, pa se u žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda "ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje".

 

10.              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi N. B. po branitelju M. P., odvjetniku u V., u kojem se podupiru zaključci prvostupanjskog suda u oslobađajućem dijelu presude i predlaže se žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

11.              Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

 

12.              Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

 

13.              Državni odvjetnik, pobijajući presudu, u osuđujućem dijelu, zbog odluke o kazni zamijenjenom radom za opće dobro optuženom N. S., navodi kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a da nije "u dovoljnoj mjeri cijenio vrstu i količinu predmetne droge, obzirom da se radi o drogi tipa amfetamin čija je vrijednost na ilegalnom tržištu velika".

 

13.1.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno optuženom N. S. kao olakotnu okolnost cijenio to što je otac maloljetnog djeteta, njegovu mlađu životnu dob, ali je podcijenio značaj otegotne okolnosti dosadašnje osuđivanosti. Nadalje, prvostupanjski sud je propustio cijeniti i činjenicu da je od optuženog N. S. oduzeta veća količina droge amfetamin u ukupnoj težini od 719,90 grama, pa se pravilno u žalbi državnog odvjetnika navodi kako s obzirom na navedene okolnosti, kaznom zatvora zamijenjenom radom za opće dobro, se ne može ostvariti svrha kažnjavanja niti specijalne, niti generalne prevencije.

 

13.2.              Slijedom toga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i u osuđujućem dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da se optuženog N. S. osudi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

13.3.              Stav je ovog suda kako je ovako izrečena kazna zatvora primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, posebno okolnosti da je optuženik kod sebe držao veću količinu droge amfetamin, kojom se moglo ugroziti zdravlje većeg broja ljudi, ali isto tako i činjenici da je optuženik do sada osuđivan, te je ujedno primjerena i njegovim obiteljskim prilikama, budući da je otac malodobnog djeteta. Stoga je za očekivati kako će se svrha propisana člankom 41. KZ/11 ovako izrečenom sankcijom postići na način da će se utjecati na optuženog N. S. da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te će mu se omogućiti ubrzo i ponovno uključivanje u društvo.

 

14.              Ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu, u povodu žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08, te je utvrdio kako je prvostupanjski sud u osuđujućem dijelu presude povrijedio kazneni zakon na štetu optuženog N. S. kada je od njega oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom za koje je proglašen krivim u iznosu od 1.700,00 kuna.

 

14.1.              Naime, optuženi N. S. proglašen je krivim da je nabavio i posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom i namijenjene neovlaštenoj prodaji, i u činjeničnom opisu u izreci osuđujućeg dijela prvostupanjske presude ne navodi se da je optuženi N. S. tim kaznenim djelom pribavio ikakvu imovinsku korist.

 

14.2.              Stoga je oduzimajući imovinsku korist od optuženog N. S. prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08 jer je u odluci o oduzimanju imovinske koriste prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

 

14.3.              Slijedom toga valjalo je u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukida.

 

15.              Međutim nije u pravu državni odvjetnik kada pobija oslobađajući dio presude u odnosu na optužene V. S. i N. B.

 

15.1.              Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako okolnost da je optuženi V. S. bacio iz dvorišta svoje kuće u dvorište susjedne kuće vrećicu u kojoj se nalazila droga amfetamin, sama za sebe, bez drugih dokaza, ne može biti dostatna za nedvojben zaključak kako je navedeni zajedno s N. S. nabavio drogu amfetamin te punila za razrjeđivanje droge kreatin i lidokain za daljnju prodaju. Okolnost što je optuženi V. S. drogu amfetamin bacio u dvorište susjedne kuće može predstavljati okolnost na kojoj se eventualno temelji osnovana sumnja da je počinio inkriminirano djelo, ali takva razina sumnje nije dostatna za osuđujuću presudu.

 

15.2.              Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u nedostatku dokaza koji bi nedvojbeno ukazivali da je optuženi V. S. počinio inkriminirano djelo "osuđujuća odluka se ne može zasnivati na pretpostavkama" pa je dvojbu o činjenicama prvostupanjski sud valjano otklonio na način koji je povoljniji za optuženog V. S. i primjenom načela in dubio pro reo oslobodio ga optužbe budući da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

16.              Također je suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, pravilno prvostupanjski sud zaključio i to kako s dovoljnim stupnjem sigurnosti nije utvrđeno da bi N. B. počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te da je V. i N. S. prodao za neutvrđeni iznos novca 174,68 grama droge amfetamin.

 

16.1.              Naime, u nedostatku drugih dokaza, osim činjenice da na čarapi, u kojoj je bila skrivena navedena droga, je utvrđen nesporni DNA profil koji odgovara DNA profilu optuženog N. B. ne može se zaključiti da je tu drogu navedenim optuženicima prodao upravo N. B. Dakle, u nedostatku drugih valjanih dokaza, i u situaciji u kojoj je tijekom postupka utvrđeno kako N. B., s obzirom da živi sam, često boravi u kući N. i V. S., i da mu majka N. S. pere rublje (a tijekom postupka nije proveden niti jedan dokaz koji bi takav njegov iskaz opovrgnuo), utemeljeno je prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano da bi N. B. počinio kazneno djelo za koje se tereti. Slijedom toga, utemeljeno ga je oslobodio optužbe po članku 453. točki 3. ZKP/08.

 

17.              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a u suglasju sa člankom 486. stavkom 1. i člankom 482. ZKP/08.

 

Split, 25. svibnja 2021.