REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 42 Pn-1335/21- 35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. G., OIB: …, iz K. N., . , kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: ., sa sjedištem u Z.,
kojeg zastupa punomoćnica T. S. S., odvjetnica u . u Z.u G. & . d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2021. u nazočnostizamjenika punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, dana 25. svibnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužitelju A. G.
iznos od 13.125,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2020., pa do
isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 25.747,36 kn kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od

5.291,80 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2021., pa do isplate, po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17. studenog 2018. nastradao, kao vozač
osobnog vozila reg. oznake …, u prometnoj nezgodi koja se dogodila u T.,
koju nezgodu je prouzročio J. M., upravljajući vozilom reg. oznake …..
Navodi da je u nezgodi zadobio ozljede zbog kojih je bio hospitaliziran, te je pretrpio
neimovinsku i imovinsku štetu. Tvrdi da mu je nastala neimovinska šteta uslijed
zadobivenih ozljeda, zbog koje smatra da mu pripada pravo na naknadu u iznosu od

35.000,00 kn, a nastala mu je i imovinska šteta u vidu troškova tuđe pomoći u iznosu od

2.000,00 kn, kao i u visini od 540,00 kn zbog troškova odlaska na liječenje i liječničke

2 Posl. br. 42 Pn-1335/21- 35

preglede autobusom u oba smjera i to na relaciji K. N. - S., za koji put je morao
kupiti i dodatnu kartu za presjedanje unutar zone I s autobusnog kolodvora u S. do
autobusnog stajališta KBC S. i nazad. Naime, na liječenje je putovao minimalno 12
puta u 2018. godine i to u dane 17. studenog, 23. studenog, 30. studenog, 10. prosinca,
kao i u 2019. godini i to u dane 18. siječnja, 26. siječnja, 29.siječnja, 2. srpnja, 3. srpnja,

24. rujna, 21. listopada i 21. studenog. Povratna karta I zone iznosi 18,00 kn, a povratna
karta S. – K. N. iznosi 27,00 kn, pa je svaki odlazak u bolnicu na liječenje
predstavljao trošak u ukupnom iznosu od 45,00 kn, odnosno ukupno 540,00 kn. Tužitelj
navodi i da je dana 10. prosinca 2020. podnio odštetni zahtjev tuženiku, koji je isti
djelomično priznao osnovanim i to do iznosa od 13.000,00 kn, koji iznos mu je i isplatio.
Stoga je predložio da sud naloži tuženiku da mu s osnove neimovinske štete isplatiti
daljnji iznos od 22.000,00 kn, sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do
isplate, zatim s osnove imovinske štete u vidu troškova liječenja iznos od 540,00 kn sa
zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, te u vidu troškova tuđe pomoći i
njege iznos od 2.000,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe
pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama
tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 16. rujna 2020. preinačio tužbu na način da je
povisio tužbeni zahtjev po osnovi naknade neimovinske štete, s obzirom na nove
Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da mu pripada
pravo na naknadu te štete u iznosu od 52.500,00 kn, koji je umanjio za iznos od

13.000,00 kn isplaćen prije pokretanja postupka, te za daljnji iznos isplaćen po tuženiku s
te osnove tijekom postupka i to iznos od 2.500,00 kn, te je zatražio isplatu naknade
neimovinske štete u daljnjem iznosu od 37.000,00 kn. Nadalje, istodobno je umanjio i
zatražene iznose naknade imovinske štete, s obzirom da je tuženik tijekom postupka
isplatio po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 375,00 kn, a za troškove
liječenja iznos od 292,64 kn, te je zatražio isplatu daljnje naknade troškova tuđe pomoći u
iznosu od 1.625,00 kn,. te troškova liječenja u daljnjem iznosu od 247,36 kn, odnosno
zatražio je isplatu daljnje naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 38.872,36
kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog
događaja i odgovornost, a osporio je da bi kod tužitelja došlo da takve povrede prava
osobnosti koja bi opravdavala daljnji iznos naknade, pored nesporno isplaćenog iznosa
od 13.000,00 kn s osnove neimovinske štete, koji je plaćen 9. travnja 2019., i daljnjeg
iznosa s te osnove od 2.500,00 kn plaćenog 5. veljače 2020. Nadalje, ističe i kako je
tužitelju naknadio imovinsku štetu u vidu troškova liječenja isplatom iznosa od 292,64 kn
dana 5. veljače 2020, te istog dana i imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći
isplatom iznosa od 375,00 kn. Smatra da je navedenim isplatama naknadio tužitelju
pretrpljenu štetu u cijelosti, slijedom čega je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva,
kao i tijek zateznih kamata. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova
parničnog postupka.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u zapisnik o očevidu, medicinsku
dokumentaciju, potvrdu o izvršenom plaćanju od 5. veljače 2020., potvrdu o izvršenom
plaćanju i interni nalog za jednokratnu isplatu, situacijski plan (skicu) i fotografije, te je
izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. R.,
koji vještak je i saslušan.

5. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze tužbeni zahtjev je utvrđen djelomično osnovanim.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, te
odgovornost. Nije sporno niti da je tužitelj ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju, kao
i da mu je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio na ime naknade neimovinske štete
iznos od 13.000,00 kn te tijekom postupka daljnji iznos po ovoj osnovi od 2.500,00 kn.
Nije sporno da je tuženik s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu tijekom postupka

3 Posl. br. 42 Pn-1335/21- 35

isplatio iznos od 375,00 kn te iznos od 292,64 kn na ime naknade za troškove liječenja
tužitelja, dok je sporno pripada li tužitelju pravo na ispletu daljnje naknade neimovinske i
imovinske štete. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor doprinosa tužitelja visini
štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, te je predložio kombinirano prometno-
sudskomedicinsko vještačenje, od kojeg dokaznog prijedloga je odustao (na zadnjem
ročištu je izričito naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga), iz čega slijedi da nije
dokazao postojanje doprinosa na strani tužitelja u smislu odredbe čl. 1092. st.1. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

7. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe ( povišenje zatražene naknade neimovinske
štete), međutim, preinaka je uslijedila prije zaključenja prethodnog postupka, te je sud
smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka, slijedom čega je istu
dopustio, primjenom odredbe čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13 i 70/19, dalje: ZPP).

8. Raspravnim rješenjem od 14. travnja 2021. prihvaćen je prijedlog za povrat u
prijašnje stanje te je rješenje ovog suda o presumiranom povlačenju tužbe posl. br. Pn-
188/20-25 od 21. siječnja 2021. u cijelosti stavljeno izvan snage, a s obzirom da je
punomoćnik tužitelja dokazao medicinskom dokumentacijom da je iz opravdanih razloga
propoustio ročište. jer je zbog bolesti bio spriječen pristupiti na isto.

9. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i provedenim medicinskim vještačenjem po
stalnom sudskom vještaku dr. Ž. R. utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju
zadobio prijelom prsne kosti, istegnuće mišića vrata, natučenje lica i akutnu reakciju na
stres.

10. Zbog navedenih ozljeda je, po mišljenju vještaka, trpio bolove jakog intenziteta i
trajnog karaktera u trajanju od 3 dana, zatim srednjeg intenziteta i trajnog karaktera u
razdoblju od 14 dana te slabijeg intenziteta i trajnog karaktera u trajanju od daljnjih 45
dana, nakon čega su uslijedili povremeni bolovi manjeg intenziteta koji su uzeti u obzir
kod ocjene smanjenja životnih aktivnosti. Tužitelj je trpio i neugodnosti zbog bolničkog
liječenja, rtg snimanja, obavljanja pretraga i kontrola, mirovanja, uzimanja lijekova i
obavljanja fizikalne terapije.

11. Po mišljenju vještaka, tužitelj je pretrpio i tzv. primarni strah koji se javlja u situaciji
neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i
kraćeg trajanja, nakon čega je uslijedio sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih
ozljeda i njihovih posljedica, a koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg
intenziteta u trajanju od 7 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana.

12. Vještak je ocijenio da su predmetna ozljeda kralješnice i ozljeda prsne kosti dovele
do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 4%, koje se očituje u ograničenoj
pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te bolovima u vratu prilikom dužeg rada u
nefiziološkom položaju glave i tijela, kao i bolovima u području prsne kosti prilikom
dubljeg disanja, kihanja, kašljanja, te kod težih fizičkih aktivnosti.

13. U odnosu na primjedbe koje se odnose na procjenu trajnog smanjenja životne
aktivnosti, vještak je naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio
prijelom prsne kosti bez pomaka te da tijekom liječenja navedena ozljeda nije dovela do
respiratornih smetnji, odnosno restriktivnih promjena u ventilaciji tj. plućnoj funkciji, pa je
sukladno tome dana procjena trajnih posljedica vezanih za prijelom prsne kosti. Nadalje,
pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti vezano za ozljedu vratne kralješnice, uzeta je u
obzir životna dob tužitelja (64 godine u vrijeme štetnog događaja), te sukladno tome i
postojeće degenerativne promjene vezane za njegovu životnu dob, a koje ne moraju biti
verificirane u zdravstvenom kartonu. Obradom EMNG uočene su kronične promjene tipa
radikulopatije, kako na vratnom, tako i na slabinskom dijelu kralješnice i to gotovo
identične, iako u predmetnom štetnom događaju tužitelj nije zadobio ozljedu slabinskog
segmenta kralješnice, te je to uzeto u obzir. Vještak je otklonio i prigovor tužitelja koji se
odnosi na procjenu i trajanje intenziteta straha, koja ocjena je dana kumulativno, pri čemu

4 Posl. br. 42 Pn-1335/21- 35

je uzeto u obzir da je u 2 navrata tužitelj bio kod psihijatra, i to zadnji put 18. siječnja

2019., pa smatra da je procjena sukladna samoj težini ozljeđivanja zadobivenoj ozljedi i
posljedicama zadobivenih ozljeda. U odnosu na prigovor koji se odnosi na tuđu pomoć i
njegu, vještak je naveo da je ta šteta procijenjena odgovarajuće s obzirom da je uzeto u
obzir da je tužitelj 5 dana nakon štetnog događaja, kada su bili prisutni najjači bolovi, bio
na bolničkom liječenju, pa je ukupno procjena tuđe pomoći i njege dana za razdoblje od
35 dana i to u različitom trajanju po satima. U odnosu na prigovor na trajanje i intenzitet
fizičkih bolova, vještak je naveo da je tužitelj prvih 5-6 dana bio na bolničkom liječenju,
kada su postojali i najjači bolovi, s tim da se tijekom bolničkog liječenja provodi terapija
boli, pa su procijenjeni bolovi jakog intenziteta u trajanju 3 dana, te srednjeg u trajanju od
14 dana, što smatra da je sukladno samoj težini ozljeđivanja i tipu prijeloma. Strah jakog
intenziteta nije nužno vezan za samo bolničko liječenje, nego je vezan za štetni događaj,
pa bolovi i strah ne moraju biti u direktnoj korelaciji, sve zavisi od samog štetnog
događaja i zadobivene ozljede, jer koji put strah može biti znatno veći i kod štetnog
događaja i zadobivene ozljede, ako se radi o određenom većem traumatskom zbivanju
tijekom samog štetnog događaja. Vještak također navodi da tužitelj tijekom 6 dana
bolničkog liječenja nije kontinuirano trpio strah jakog intenziteta, jer bi u protivnom u
njegovo liječenje bio uključen psihijatar. U pogledu sanacije prijeloma prsne kosti, vještak
navodi kako isto uobičajeno traje oko 6 tjedana, no trajanje bolova i potrebe za tuđom
pomoći je tek djelomično u korelaciji s oblikom prijeloma i ovisi o tome postoji li značajni
pomak koštanih ulomaka, s tim da se protekom vremena bolovi kod prijeloma bitno
smanjuju.

14. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao nepristran i obrazložen, kao i
sukladan pravilima struke. Nadalje, vještak je, primjedbe tužitelja otklonio u usmenom
obrazloženju nalaza, navodeći jasno i argumentirano iz kojih razloga je procijenio
smanjenje životnih aktivnosti visini od 4%, obrazlažući to, između ostalog i uvažavanjem
dobi tužitelja i s njom vezanih degenerativnih promjena, a obrazložio je dodatno i ocjenu
trajanja i intenziteta bolova i straha, te potrebe za tuđom pomoći i njegom, navodeći da je
pritom uzeo u obzir i narav ozljede i tijek samog liječenja. Tužitelj je nakon usmenog
očitovanja vještaka tek paušalno osporio nalaz i mišljenje, pa je slijedom svega
navedenog odbijen njegov prijedlog za izvođenje dokaza novim medicinskim
vještačenjem.

15. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljede, trajanje i
intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, trajanje i
intenzitet straha, omjer trajnog smanjenja životne aktivnosti, te dob tužitelja u vrijeme
štetnog događaja (64 godine), po ocjeni suda, tužitelju, temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i

2. ZOO, a primjenom čl. 223. ZPP, pripada pravo na naknadu zbog povrede prava
osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 28.000,00 kn i
to s obzirom na fizičke bolove u iznosu od 13.000,00 kn, s obzirom na strah u iznosu od

8.000,00 kn, te s obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od

7.000,00 kn. Odlučujući o visini naknade, sud je vodio računa o svim okolnostima slučaja,
ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome
ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

16. Kako je tuženik po ovoj osnovi nesporno isplatio tužitelju iznos od 15.500,00 kn,
dosuđena mu je razlika u iznosu od 12.500,00 kn, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva s
ove osnove u iznosu od 24.500,00 kn kao neosnovan i to sa zateznim kamatama na
daljnji iznos naknade neimovinske štete tekućim, kako je to i zatraženo, od dana
podnošenja tužbe tj. 27. siječnja 2020. pa do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. st. 1.
ZOO, u svezi čl. 1103. ZOO.

17. S obzirom da je nesporno tužitelju tuđa pomoć i njega nesporno pružana
besplatno, pripada mu pravo na naknadu troškova tuđe pomoći u visini neto zarade
osobe koja se bavi pružanjem ovakve vrste usluga naplatno. Usporedbom s tom
zaradom, za ukupno 50 sati tuđe pomoći, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, tužitelju bi

5 Posl. br. 42 Pn-1335/21- 35

pripadalo pravo na naknadu u iznosu od 1.000,00 kn (20,00 kn po satu). Tuženik je s ove
osnove tužitelju isplatio iznos od 375,00 kn, pa mu je dosuđena razlika u iznosu od
625,00 kn, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva s ove osnove u iznosu od 1.000,00 kn
kao neosnovan.

18. Kako je nesporno da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja prije podnošenja
tužbe, s obzirom da mu je po istom djelomice naknadio štetu, a tužitelj je zatražio zatezne
kamate tekuće na daljnji iznos naknade imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći
tekuće od dana podnošenja tužbe, iste su mu i dosuđene, sukladno odredbi čl. 29. st. 1.
ZOO, kao i odredbe čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
(Narodne novine br. 151/05). Naime, potonjom odredbom određeno je da ukoliko
odgovorni osiguratelj u roku od 14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj
osobi ne dostavi obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor, oštećena osoba, uz dužni
iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamate i to od dana podnošenja zahtjeva, pa
s obzirom da tuženik nije dokazao da je dostavio tužitelju utemeljeni odgovor za odbijanje
isplate daljnje naknade, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate, kako na iznos
naknade neimovinske, tako i imovinske štete tekuće od dana podnošenja odštetnog
zahtjeva, jer se ova odredba odnosi, kako na neimovinsku, tako i na imovinsku štetu, a i
na imovinsku nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju posrijedi. Kako je tužitelj
zatražio zatezne kamate tekuće od kasnijeg datuma, odnosno dana podnošenja tužbe tj.

27. siječnja 2020., primjenom odredbe čl. 2. st. 1. ZPP, iste su mu i dosuđene

19. Tužitelj je zatražio naknadu imovinske štete u visini od 540,00 kn s osnove
troškova liječenja zbog odlazaka na liječenje i liječničke preglede autobusom u oba
smjera od K. N. do S., za koji put tvrdi da je morao kupiti i dodatnu kartu za
presjedanje unutar zone I, sa autobusnog kolodvora u S. do autobusnog stajališta
KBC S. i nazad. Navodi da je na liječenje putovao najmanje 12 puta, pa stoga
potražuje naknadu tih troškova, od čega je tuženik tijekom postupka s te osnove isplatio
iznos od 292,64 kn, pa potražuje daljnji iznos od 247,36 kn. Međutim, tužitelj nije
dokazao da mu je nastao navedeni trošak, niti u kojoj visini je nastao. Naime, stranke su
na temelju čl. 219. ZPP dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje
navode, a što tužitelj u pogledu ovog zahtjeva nije učinio, odnosno u tužbi je preložio tek
pribavu podataka o cijeni karte od Autobusnog kolodvora S., od kojeg dokaznog
prijedloga je odustao (na ročištu od 14. travnja 2021. je naveo da nema daljnjih dokaznih
prijedloga). Nadalje, to što tužitelj ima prebivalište u K. N., a dio pretraga je
obavio u S., ne znači da je morao imati trošak putovanja na relaciji K. N.- S.,
a niti da je morao snositi trošak putovanja, jer se primjerice mogao povesti s nekim tko
svakodnevno putuje na posao na toj relaciji. Tužitelj, dakle, nije dokazao autobusnim
kartama s datumom od dana kada je obavljao pretrage, a niti vlastitim iskazom da je
putovao u dane kada je imao pretrage u S., a niti da je taj trošak platio i koliko, pa nije
utvrđeno da bi bilo osnovano njegovo daljnje potraživanje na ime troškova liječenja,
pored već isplaćenih 292,64 kn, slijedom čega je, temeljem čl. 1095. st.1 ZOO, ovaj dio
tužbenog zahtjeva u iznosu od 247,36 kn odbijen.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP, koja odredba propisuje
da u slučaju kada su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak
u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri
uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi
iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji
su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela
takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog
obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici
ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu
dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. Tako je utvrđeno da je upravo tužitelj, uzimajući u obzir da je u pogledu osnove
zahtjeva uspio u cijelosti, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od

6 Posl. br. 42 Pn-1335/21- 35

38,75% (računajući i iznose isplaćene po tuženiku tijekom postupka), stranka koja je
većoj mjeri uspjela u parnici, jer je njegov ukupni uspjeh 69,37%. Kada se od uspjeha
tužitelja oduzme uspjeh tuženika (30,63%), proizlazi da tužitelju pripada pravo na
naknadu parničnog troška u omjeru od 38,74%.

22. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12), pa je tako tužitelju priznat trošak
sastava tužbe (100 bodova), sastav obrazloženih podnesaka od 24. lipnja 2020., 24.
kolovoza 2020. i 9. prosinca 2020., sve po Tbr 8. toč. 1. (3x100 bodova), kao i podneska
od 21. veljače 2020. po Tbr. 8. toč.3. (25 bodova). Priznat mu je i trošak zastupanja na
ročištima od 16. rujna 2020. i 14. travnja 2021., oba po Tbr. 9. toč. 1. (2x100 bodova),
kao i pristojbe na tužbu u iznosu od 590,00 kn i presudu u iznosu od 740,00 kn, dok mu
nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 15. svibnja 2020., jer na isto nije pristupio
njegov punomoćnik, kao ni trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje i
podneska od 30. ožujka 2021. koji se odnosi na taj prijedlog, s obzirom da se radi o
troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje postupka.

23. Razmjerno uspjehu u postupku, a uz troškove vještačenja i pristupa vještaka na
ročište u iznosu od 1.750,00 kn, tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška u iznosu
od 5.291,80 kn i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do
isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13 i
93/14).

24. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st.2. ZOO.

U Zagrebu, 25. svibnja 2021.

Sutkinja: Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika

Broj zapisa: eb2fb-53e62

Kontrolni broj: 03f1e-681a8-061fc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DAVORKA ĆURKO NASIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,
C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.