Poslovni broj: 16 Uslgr-419/20-7

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišiji Jurišić, uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. K., S. c. 12 B, P., zastupanog po opunomoćeniku H. K., odvjetniku u S., protiv tuženika Državnog inspektorata, S., radi novčane kazne, odlučujući izvan rasprave, 25. svibnja 2021.,

 

presudio je

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda S. Klasa: UP/I-362-02/20-02/00074 Urbroj: 443-02-03-13-01/8-20-09 od 14. listopada 2020.

 

riješio je

 

              Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika od 14. listopada 2020. utvrđeno je:

              - da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/20-02/00074 Urbroj:443-02-03-13-02/2-20-05 od 28. siječnja 2020. (dalje: rješenje o uklanjanju), kojim je investitoru, ovdje tužitelju, naređeno u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja, ukloniti armiranobetonsku septičku jamu max. tl. dim. cca. 1,00 x 1,00 m, dubine cca. 1,00 m, izgrađenoj na lokaciji u P., na k.č. 5183/2 k.o. D. P., na pomorskom dobru na dijelu plaže ispred stambene građevine anagrafske oznake S. c. 12 B, P., bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno 18. ožujka 2020. (točka 1.);

              - da tužitelj nije uklonio izvedene radove u ostavljenom roku (točka 2.);

              - da se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 28. siječnja 2020. novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna (točka 3.);

              - koju je pod prijetnjom izvršenja dužan uplatiti u roku od osam dana od zaprimanja rješenja (točka 4.);

              - tužitelj se upozorava da će se u slučaju da ne postupi po rješenju od 28. siječnja 2020., odnosno ako ne ukloni naloženo, nakon izricanja ove novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom (točka 5.);

              - tužitelj se upozorava da će se, ako ne postupi po točki 4. izreke, izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem (točka 6.).

              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima uvodno ističe da je podnio prijedlog radi odgode izvršenja rješenja od 28. siječnja 2020. kao i ovdje osporenog rješenja, zbog izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, o kojima tuženik još uvijek nije odlučio. S tim u vezi, da bi uslijed prisilne naplate u vrijeme pandemije virusa Covid 19 tužitelj bio izložen nepodnošljivim higijenskim uvjetima te bi bio ugrožen prostor njegovog dosadašnjeg življenja. Činjenicu da na rješenje o uklanjanju od 28. siječnja. 2020. nije izjavio žalbu, tužitelj opravdava navodima da je imao nakanu postupiti sukladno rješenju, međutim, u uvjetima u to vrijeme određenog „lockdowna“, koji su jednaki onima u vrijeme podnošenja ove tužbe, da nije bio u mogućnosti pronaći izvođača radova. Nastavno, nakon djelomičnog popuštanja pandemije da je krenula turistička sezona, za čije vrijeme trajanja nije bilo dopušteno poduzimati naložene radove te bi isti onemogućili korištenje tužiteljevog objekta. Dakle, da prilike koje su uvjetovale odgodu mogućeg početka izvršenja rješenja od 28. siječnja 2020. traju i u vrijeme podnošenja tužbe, a koje okolnosti nisu uvjetovane postupanjem investitora. Shodno iznesenom, da se ogledaju razlozi iz članka 140. ZUP-a  koji otvaraju prostor primjeni odredbe članka 26. Zakona o upravnim sporovima koja odredba uređuje odgodni učinak tužbe. Tužitelj  razloge za odgodni učinak nalazi u neprimjerno odmjerenoj kazni u iznosu od 30.000,00 kuna; činjenici da je septička jama izgrađena na građevinskoj parceli; da tužitelj nije kriv što općina nije izgradila kanalizacijsku mrežu; da je tužitelj radi izbjegavanja otpuštanja fekalija u more ugradio pumpe; da za navedene radove nije potrebna građevinska dozvola. Istodobno, tužitelj smatra da pobijano rješenje nije zakonito jer je njime povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava i javnog interesa, jer se rješenjem ne štiti javni interes, nego se tužitelju kao investitoru nanosi šteta. Naime, izgrađena „šahta“ nalazi se ispod zemlje, ne predstavlja nikakvu opasnost niti ugrožava pomorsko dobro, odnosno ne narušava kvalitetu boravka ljudi. Posljedično navedenom, da pobijano rješenje za svrhu ima jedino nanošenje štete tužitelju pa slijedom svega navedenog predlaže sudu odgoditi izvršenje pobijanog rješenja od 14. listopada 2020. i rješenja o uklanjanju od 28. siječnja 2020., a osporeno rješenje poništiti.

              U odgovoru na tužbu tuženik glede zahtjeva za odgodu izvršenja rješenja, ističe da prema odredbama Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18) nije predviđena odgoda izvršenja rješenja upravnog inspekcijskog rješenja, dok je prema odredbi članka 140. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano da će se rješenje odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček, ili se umjesto izvršnog privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja, a o čemu u predmetnoj stvari nije riječ. Tuženik dalje navodi da je rješenjem o uklanjanju od 28. siječnja 2020. tužitelju naređeno ukloniti predmetnu septičku jamu izgrađenu na pomorskom dobru bez građevinske dozvole. Kako tužitelj nije u ostavljenom roku uklonio bespravnu septičku jamu, stekli su se uvjeti za izricanje prve novčane kazne kako je to propisano Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije u izricanju novčanih kazni. Tuženik napominje da je septička jama izgrađena na pomorskom dobru i to za potrebe bespravno dograđenog restorana tužitelja, zbog čega se, također, vodi upravni inspekcijski postupak. Navedena septička jama da je, dakle, izgrađena na pomorskom dobru, isključivo za potrebe dograđenog restorana zbog čega je Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalne poslove i zaštitu okoliša Općine P. 8. studenog 2018. podnio prijavu zbog protupravne gradnje septičke jame na pomorskom dobru. Predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

              S obzirom na to da je u predmetnoj upravnoj stvari udovoljeno pretpostavkama iz članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice te je stoga sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje.

Stranke nisu imale dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno da je rješenjem o uklanjanju od 28. siječnja 2020. investitoru, ovdje tužitelju, naloženo uklanjanje građevine pobliže opisane u izreci tog rješenja, a koja građevina je izgrađena bez građevinske dozvole. Isto tako, nije sporno da tužitelj u ostavljenom roku od 15 dana nije postupio po naredbi inspektora i uklonio predmetnu građevinu.

Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužitelj na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljava izricanjem novčane kazne te s tim u vezi osnovanost tužbenih navoda da je njima povrijeđen zakon na štetu tužitelja. 

Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je njime povrijeđeno jedno od temeljnih načela Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, dalje: ZUP), odnosno načelo razmjernosti i zaštite prava stranaka i javnog interesa. Pri tome naglašava nerazmjer između zaštite javnog interesa i pričinjene povrede tužitelju, odnosno upućuje da provedeni postupak nije od ikakvog javnog značaja već za svrhu ima isključivo nanošenje štete tužitelju.

S tim u vezi, za ukazati je tužitelju kako se u ovom sporu ne ocjenjuje zakonitost niti osnovanost rješenja od 28. siječnja 2020. kojim je tužitelju kao investitoru naloženo uklanjanje građevine izgrađene bez građevinske dozvole, odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora, a koje je rješenje tužitelj mogao osporavati tužbom (a ne žalbom kako to navodi u tužbi u ovom predmetu), a koju tužbu nije podnio. U odnosu na navedeno upućuje se tužitelja na odredbu članka 139. stavak 4. ZUP-a prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja te nema odgodni učinak. To pravilo potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 gdje je izričito naveo da se u postupku izvršenja rješenja (kojim je tužitelju naređeno uklanjanje) kojim je tužitelju određena novčana kazna ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze.

U okolnostima kada tužitelj u ostavljenom roku nije postupio po rješenju građevinskog inspektora nastupili su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju.

U pogledu odmjerene kazne od 30.000,00 kuna ovaj sud smatra da nisu osnovani navodi tužitelja prema kojima navedena kazna nije primjerena postojećoj povredi. Naime, predmetna kazna odmjerena je primjenom članka 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, br. 46/20, 80/20) prema kojem se fizička osoba na izvršenje rješenja o uklanjanju, donesenog na temelju članka 113. stavak 1. podstavak 1. ZDI-a prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna.

U odnosu na navode da za građevinu nije potrebna građevinska dozvola, odnosno da je, uslijed pasivnosti Općine da izgradi kanalizaciju, za potrebe odvodnje izgrađena septička jama na građevinskoj parceli, sud opetovano ukazuje tužitelju da se takvim tužbenim navodima osporava osnovanost i zakonitost rješenja o uklanjanju od 28. siječnja 2020., a koje nije predmet ovog spora. Ovdje se tužitelj novčanom kaznom prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjaju građevine izgrađene na pomorskom dobru, a koje je samo po sebi opće dobro, to nesumnjivo postoji javni interes da se rješenje izvrši. Iz navedenog proizlazi neosnovanost tužbenih navoda o povredi  načela razmjernosti u zaštiti javnog interesa i nanošenju tužitelju teško popravljive štete.

Nadalje, protivno tužbenim navodima, sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za određivanjem odgodnog učinka tužbe iz članka 26. ZUS-a prema kojem tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.), dok sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Dakle, tumačeći citiranu odredbu sud u upravnom sporu može (što znači da i ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedine odluke ako su kumulativno ispunjene sljedeće tri pretpostavke: da bi izvršenjem tužitelju nastala teško popravljiva šteta, da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke te da takva odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom predmetu ne samo da navedene pretpostavke nisu ostvarene kumulativno, već nijedna od njih nije ostvarena niti zasebno. Naime, osim što sud smatra da izvršenjem osporavanog rješenja tužitelju neće nastati teško popravljiva šteta, već citirani članak 139. stavak 4. ZUP-a propisuje da žalba protiv rješenja o izvršenju nema odgodni učinak što je samo po sebi dovoljno da tužiteljev prijedlog ne bi bio osnovan. Konačno, kako je ranije navedeno tužitelj se novčanom kaznom prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjaju građevine na pomorskom dobru, pa nesumnjivo postoji javni interes da se rješenje izvrši. Kod izloženog, sud ne nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanjem odgodnog učinka tužbe, zbog čega se takav prijedlog odbija, kako je to navedeno u točki izreke rješenja.

Sukladno svemu navedenom, sud je utvrdio da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju kao i da je novčana kazna izrečena u propisanom iznosu te ne nalazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, kako je to i učinjeno u izreci presude.

 

 

U Splitu, 25. svibnja 2021.

 

 

S U T K I N J A

 

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

V. M.