- 1 -              Rev 1577/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1577/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz S., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko - upravnom odjelu, radi utvrđenja da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretninama, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3727/2016-2 od 2. veljače 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pst-1035/2013 od 6. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja u dijelu u kojemu se odnosi na odluku o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv odluke o trošku postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretninama označenim kao čest. zgr. 38 zgrada, čest. zgr. 39 zgrada, čest. zgr. 40 ruševina i čest. zgr. 41 ruševina (II. zemljišnoknjižno tijelo) upisanim u ZU 7768 K.O. S. u korist tužene Republike Hrvatske za ½ dijela, koja uknjižba je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Z-3697/09 od 14. listopada 2009., pa se nalaže Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu, da u zemljišnoj knjizi za K.O. S. ZU 7768 uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, na način da izvrši upis brisanja prava vlasništva na prednje navedenim nekretninama s imena Republika Hrvatska za ½ dijela, uz uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja P. V. za ½ dijela.“

 

dok je tužitelju naloženo „da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 26.000,00 kn“.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog (kako drži) u postupku počinjene bitne povrede i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati njegovo tužbeno traženje, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

4. Revizija tužitelja u dijelu u kojemu se odnosi na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, dok u dijelu u kojemu se odnosi na odluku o parničnom trošku nije dopuštena.

 

5. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnjama revidenta “da se presuda temelji na stanovitim propustima remedijalne naravi, koji se očituju u odstupanjima i proturiječnosti između izvedenih dokaza i razloga na koje se sud poziva u obrazlažućem dijelu svoje odluke”, da se sud nije na valjani način očitovao o njegovim žalbenim navodima - iako je to bila njegova dužnost (tako da je njegov pravni lijek ”sveden na simboliku”), da se sud nije očitovao o svim okolnostima relevantnim za odluku o predmetu spora i ignorirao je njegove tvrdnje:

 

6.1. osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora (pozivom i na sadržaj prvostupanjske presude), nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega) - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju i opisno revident ukazuje,

 

6.2. a donesena je povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude, s kojom čini (obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja) određeno pravno jedinstvo - i temeljena je na činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda, jasno izraženom u prvostupanjskoj presudi, tako da drugostupanjski sud nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu time što nije ponovio sve razloge na kojima je temeljena prvostupanjska presuda.

 

7. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

9. Predmetom spora zahtjevi su tužitelja:

 

- na utvrđenje „da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretninama označenim kao čest. zgr. 38 zgrada, čest. zgr. 39 zgrada, čest. zgr. 40 ruševina i čest. zgr. 41 ruševina (II. zemljišnoknjižno tijelo) upisanim u ZU 7768 K.O. S. u korist tužene Republike Hrvatske za ½ dijela, koja uknjižba je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Z-3697/09 od 14. listopada 2009.“,

 

- na obvezivanje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela, „da u zemljišnoj knjizi za K.O. S. ZU 7768 uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, na način da izvrši upis brisanja prava vlasništva na prednje navedenim nekretninama s imena Republika Hrvatska za ½ dijela, uz uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja P. V. za ½ dijela.“

 

10. Tužitelj zahtjeve temelji na tvrdnjama:

 

- da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. Z-3697/09 od 14. listopada 2009., potvrđenim Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-1269/10 od 26. srpnja 2012., dopuštena uknjižba prava vlasništva na ½ dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. 38 zgrada površine 29 m2, čest. zgr. 39 zgrada površine 38 m2, čest. zgr. 40 ruševina površine 16 m2 i čest. zgr. 41 ruševina površine 68 m2, opisane kao 2. zemljišnoknjižno tijelo upisano u ZU 7768 K.O. S., u korist tuženice Republike Hrvatske,

 

- da je taj upis prava suvlasništva u korist Republike Hrvatske dopušten temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu posl. br. IIP-1398/07 od 12. veljače 2008., uz brisanje tog prava sa imena tužitelja i zabilježbu da je navedena uknjižba zadržala red prvenstva s danom 16. srpnja 1999., kada je pokrenut postupak zabilježbe spora u predmetu posl. br. Z-5279/99.,

 

- da je odredbama čl. 81. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010., 55/2013. i 60/2013. - dalje: ZZK-a) propisano: (stavak 1.) „Zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.“, (stavak 2.) “Zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Isto vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo.“, (stavak 3) „Kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora.“, dok prema odredbi čl. 82. st. 3. „Zabilježba spora dopustit će se ako se dokaže da se vodi postupak iz članka 81. stavka 1. ovoga Zakona, osim ako je zakonom predviđena mogućnost zabilježbe spora i prije pokretanja takva postupka.“,

 

- da iz tih odredaba ZZK „proizlazi da se zabilježba spora može dopustiti samo u onim slučajevima kada ishod tog postupka, tj. rezultat tog točno određenog tužbenog zahtjeva može utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava“: a da je zabilježba spora u predmetu pod posl. br. Z-5279/99 dopuštena temeljem prijedloga Republike Hrvatske od 16. srpnja 1999. pod posl. br. Rz-627/99-MK/SM i primjerka tužbe posl. br. IIP-1338/99 - te je zabilježen viseći spor između Republike Hrvatske kao tužitelja i T. M. kao tuženika glede čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 sve K.O. S. za ½ dijela iako u trenutku kada je zemljišnoknjižnom odjelu podnesen prijedlog za zabilježbu spora nisu postojale pretpostavke propisane odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 82. st. 3. ZZK za upis navedene zabilježbe,

 

- da predmetna tužba pod posl. br. IIP-1338/99 od 14. srpnja 1999. nije mogla biti osnov za upis zabilježbe spora jer je to bilo u suprotnosti s načelom pravnog jedinstva nekretnine propisanim kogentnim normama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014. - dalje: ZV-a), pa nije mogla utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje zemljišnoknjižnih prava: to stoga što su u tužbi pod posl. br. IIP-1338/99 od 14. srpnja 1999. sporne nekretnine označene kao čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, drugo zemljišnoknjižno tijelo, u naravi zemljište ispod zgrade - dok su nekretnine označene kao čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, treće, četvrto i peto zemljišnoknjižno tijelo, u naravi zgrade bez zemljišta, sve ZU 7768 K.O. S.,

 

- da je navedeni prijedlog za zabilježbu spora predan zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu 16. srpnja 1999. pod posl. br. Z-5279/99, a obzirom da je 17. veljače 1999., prije prednje navedenog prijedloga, pod posl. br. Z-1258/99 po službenoj dužnosti izvršeno sjedinjenje drugog, trećeg, četvrtog i petog zemljišnoknjižnog tijela u jedinstveno drugo zemljišnoknjižno tijelo - čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 K.O. S. temeljem odredaba čl. 367. ZV-a (prema kojima: stavak 1. „Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade.“, stavak 2. „Nadležni će sud u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odrediti spajanje zemljišnoknjižnih uložaka u jedan na zahtjev vlasnika zgrade.“), to nekretnine na način kako su označene u molbi (prijedlogu) za zabilježbu spora pod posl. br. Z-5279/99 kao takve više nisu postojale, niti su mogle biti predmetom prijedloga (molbe) za zabilježbu spora, a niti predmet tužbenog zahtjeva,

 

- da, pored toga, rješenje kojim je dopuštena navedena zabilježba spora nikada nije dostavljeno njegovom pravnom predniku, tako da je ovaj bio i uskraćen u ostvarivanju pravne zaštite svojih povrijeđenih prava,

 

- da „je navedeno postupanje protivno odredbama čl. 120. i čl. 121. ZZK“: to obzirom da je u trenutku donošenja rješenja kojim je dopuštena navedena zabilježba spora, predbilježba prava vlasništva njegovog pravnog prednika bila vidljiva pod plombom Z-5919/99, pa kako je u konkretnom slučaju dopuštanje zabilježbe spora utjecalo i na pravnu sudbinu tog predbilježenog prava njegovog pravnog prednika - to je sukladno navedenim odredbama ZZK (a imajući u vidu da je u trenutku dopuštanja upisa zabilježbe spora već bio podnesen i prema tome razvidan taj zahtjev njegovog pravnog prednika za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama), sud bio dužan navedeno rješenje o zabilježbi spora dostaviti i njegovom pravnom predniku,

 

- da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. Z-1258/99, donesenim po službenoj dužnosti, izvršeno sjedinjenje trećeg, četvrtog i petog zemljišnoknjižnog tijela i drugog zemljišnoknjižnog tijela u jedinstveno drugo zemljišnoknjižno tijelo (kao sjedinjenje zemljišta i zgrade) - protivno odredbi čl. 367. st. 2. ZV, odnosno protivno načelu pravnog jedinstva nekretnina, i to jer je prije spajanja prethodno bilo nužno utvrditi kojoj zgradi pripada koji dio zemljišta, odnosno koji dio zemljišta služi za redovnu uporabu pojedine zgrade primjenom prisilnih propisa koji reguliraju prostorno uređenje i gradnju (to pak stoga što svako zemljište sa zgradom čine jedinstvo i samo kao takvi mogu biti objektom pravnog prometa, a nakon stupanja na snagu ZV-a sve odluke sudova, bez obzira na kojem se propisu temeljile, moraju uvažavati načelo pravnog jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretninama glasiti tako da odstupaju od tog načela),

 

- da je presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. IIP-1398/07 od 12. veljače 2008., temeljem koje je izvršen upis prava vlasništva na ime tuženice pod posl. br. Z-5279/99, obuhvaćeno samo drugo zemljišnoknjižno tijelo, dakle čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, ukupne površine 128 m2, kojeg su činile samo zgrade - pri čemu je zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina odgovaralo stvarnom stanju nekretnina iz 1939., dok nekretnine označene kao čest. zgr. 39, 40 i 41. K.O. S. u naravi više niti ne postoje (jer su dogradnjom iz 1940. od strane tadašnjih vlasnika I. i P. M., postale dio njegovog objekta koji čini jedinstvenu građevinsku cjelinu ukupne površine cca 970 m2: kakav je i danas, a raniji objekti koji su bili predmetom tužbe i presude Općinskog suda u Splitu posl. br. IIP-1398/07 od 12. veljače 2008. imaju naznačenu površinu od 128 m2, s time da ne postoji u stvarnosti niti čest. zgr. 38 K.O. S.),

 

- da je sudska odluka u svojoj naravi javna isprava i kao takva predstavlja samo titulus (pravni osnov stjecanja), a tek uknjižba treba i mora biti način stjecanja prava vlasništva: pa je dopuštajući uknjižbu pod posl. br. Z-3697/09 povrijeđeno njegovo zemljišnoknjižno pravo „obzirom da u času kada je taj upis zahtjevan nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastup takve promjene određuju odredbe materijalnog i postupovnog prava, a upisani sadržaj i opseg knjižnog prava se razlikuje od njegovog stvarnog, zbiljskog sadržaja i opsega“.

 

11. Drugostupanjski sud je polazeći od utvrđenja:

 

- da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige pod posl. br. Z-1258/99 od 17. veljače 1999. po službenoj dužnosti izvršeno sjedinjenje čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, označenog kao drugo zemljišnoknjižno tijelo, u naravi zemljište ispod zgrade, sa čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, označenog kao treće, četvrto i peto zemljišnoknjižno tijelo, u naravi zgrade bez zemljišta, sve ZU 7768 K.O. S., temeljem odredaba čl. 367. ZV-a u jedinstveno drugo zemljišnoknjižno tijelo,

 

- da je 14. srpnja 1999. Republika Hrvatska kao tužiteljica podnijela tužbu pod posl. br. IIP-1338/99 protiv tuženika T. M. sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je vlasnik za ½ dijela na nekretninama označenim kao čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, drugo zemljišnoknjižno tijelo, u naravi zemljište ispod zgrade, te nekretninama označenim kao čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, treće, četvrto i peto zemljišnoknjižno tijelo, u naravi zgrade bez zemljišta, sve ZU 7768 K.O. S., s time da se ovlasti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama za ½ dijela uz istovremeno brisanje prava vlasništva za ½ dijela s imena T. M. (sve obzirom da je stekla pravo vlasništva na utuženim nekretninama temeljem samog zakona: Zakona o „Fundaciji Ivana Meštrovića“, „Narodne novine“, br. 9/1991-206, prema kojemu sve nekretnine iz stavka 1. članka 2. toga Zakona „državno su vlasništvo i na njima pravo vlasništva ima Republika Hrvatska“ - po čemu se vlasništvo nekretnina stječe neovisno od upisa u zemljišne knjige),

 

- da je temeljem prijedloga Republike Hrvatske od 16. srpnja 1999. i primjerka tužbe pod posl. br. IIP-1338/99, rješenjem Općinskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige pod posl. br. Z-5279/99 zabilježen viseći spor između Republike Hrvatske kao tužitelja i T. M. kao tuženika, glede čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 sve K.O. S., za ½ dijela,

 

- da je upis prava suvlasništva u korist Republike Hrvatske na ½ dijela navedenih nekretnina dopušten temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu posl. br. IIP-1398/07 od 12. veljače 2008., uz brisanje tog prava sa imena tužitelja i uz zabilježbu da je navedena uknjižba zadržala red prvenstva s danom 16. srpnja 1999., kada je pokrenut postupak zabilježbe spora u predmetu posl. br. Z-5279/99,

 

- da je 27. kolovoza 1999., na temelju kupoprodajnog ugovora od 28. srpnja 1999., pod posl. br. Z-5919/09 izvršen upis prava vlasništva 2. z.k. tijela s imena T. M. na I.-M. V. za ½ dijela,

 

- da je na temelju Ugovora o darovanju od 23. veljače 2008., rješenjem Općinskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige pod posl. br. Z-7347/08 od 16. svibnja 2008., pravo vlasništva drugog zemljišnoknjižnog tijela ZU 7768 K.O. S. s imena I. - M. V. uknjiženo na ime P. V. za ½ dijela,

 

- da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. Z-3697/09 od 14. listopada 2009., potvrđenim Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-1269/10 od 26. srpnja 2012., dopuštena uknjižba prava vlasništva na ½ dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. 38 zgrada površine 29 m2, čest. zgr. 39 zgrada površine 38 m2, čest. zgr. 40 ruševina površine 16 m2 i čest. zgr. 41 ruševina površine 68 m2, opisane kao 2. zemljišnoknjižno tijelo upisano u ZU 7768 K.O. S., u korist Republike Hrvatske, uz istovremeno brisanje navedenog prava s imena tužitelja,

 

drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje da su za osporavanu uknjižbu, protivno shvaćanju tužitelja, bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom - da je provedena uz pravilno tumačenje prijeporne zabilježbe spora, bez da je povrijeđeno (kako to revident drži) načelo jedinstvenosti nekretnine, propisano odredbom čl. 2. st. 3. ZV-a (prema kojoj: „Nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.“), u svezi sa odredbom čl. 9. st. 1. (prema kojoj: „Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.“ i čl. 366. st. 1. ZV-a (prema kojoj: „Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ovoga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.“).

 

12. Shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda je pravilno.

 

13. Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbiti odlukom iz izreke ove presude (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

14. U odnosu na razloge revizije koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda“ i (stavak 2.) „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva“, upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge drugostupanjske presude iz njezina obrazloženja - koje u cijelosti prihvaća.

 

15. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3727/2016-2 od 2. veljače 2017.

 

16. Revizijski sud tek primjećuje:

 

- da je brisovna tužba stvarnopravna tužba kojom se štite samo upisana knjižna prava: pa je brisovnu tužbu ovlaštena podići samo osoba koja je u zemljišnoj knjizi (bila) upisana kao nositelj knjižnog prava (koja je kao nositelj knjižnog prava bila upisana prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama), ona koja je uknjižbom povrijeđena u svom knjižnom pravu,

 

- da (time) tu tužbu ne može sa uspjehom podnijeti osoba koja nikada nije ni bila upisana u zemljišnim knjigama premda je nekretninu stekla određenim pravnim poslom i ima valjan titulus za upis prava vlasništva - i mora biti usmjerena protiv same uknjižbe,

 

- da se brisovnom tužbom može zahtijevati brisanje uknjižbe kako zbog toga što za njezinu valjanost nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene materijalnim pravom tako i zbog toga što za njezinu provedbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom,

 

- da se povodom brisovne tužbe ne može odlučivati o značaju promjena izgrađenosti nekretnina obuhvaćenih takvom tužbom (primjerice: da li ranije postojeće zgrade još postoje u izvornom obliku i čine li jedinstvenu građevinsku cjelinu sa nekom novo sagrađenom zgradom),

 

- da je samom odredbom čl. 366. st. 3. ZV-a, prema kojoj: „Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke.“, učinak načela jedinstva nekretnine ograničen na pravne poslove - a ne na stjecanje vlasništva nekretnine na temelju zakona,

 

- da je odredbama čl. 367. ZV-a uređeno pitanje same uspostave načela jedinstva nekretnine, jednog od osnovnih načela stvarnopravnog uređenja u Republici Hrvatskoj - sa učincima na stvarnopravne odnose već uspostavljene do stupanja na snagu ZV-a, pri čemu (a to je ovdje odlučno) nakon stupanja na snagu ZV-a zabilježba spora ostvarena (upisana) na zgradi u zemljišnoj knjizi upisanoj (u zatečenom stanju, kada još nije sprovedeno spajanje zemljišnoknjižnih tijela) kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, djeluje (to proizlazi i iz smisla tih odredaba i utjecaja samog načela) i na zemljišnoknjižno tijelo u kojemu je evidentirano samo zemljište zasebno od zgrade.

 

17. Tužitelj je reviziju podnio i protiv drugostupanjske odluke o parničnom trošku.

 

18. Tu reviziju u tome dijelu valja razmotriti u svijetlu:

 

- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.",

 

- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).",

 

- odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "U postupku o povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude".

 

19. Sukladno tim odredbama ZPP-a, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a: kojim je postupak pravomoćno završen.

 

20. Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), to je za zaključiti:

 

- da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,

 

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), oni o kojima se samo odlučuje "u presudi ili rješenju kojim se završava postupak" (čl. 164. st. 4. ZPP-a), ali odluka o njima (upravo i prema smislu te odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija.

 

21. Polazeći od prethodno navedenog, protiv osporene odluke o parničnom trošku nije dopuštena revizija.

 

22. Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

 

23. Stoga je reviziju tužitelja protiv odluke o parničnom trošku valjalo rješenjem odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.