- 1 -              Rev 200/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 200/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica A. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. I. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. & partneri d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-453/19-3 od 16. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3839/14-42 od 27. prosinca 2018., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-453/19-3 od 16. rujna 2019., i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3839/14-42 od 27. prosinca 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I/ Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"I. Nalaže se tuženiku: I. I. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici: O. M., iz Z., OIB: ..., na ime razlike neisplaćene plaće, ukupan iznos od 15.475,10 kn (petnaest tisuća četiristo sedamdeset i pet kuna i deset lipa), zajedno sa zateznom kamatom za kašnjenje prema kamatnoj stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a koje kamate teku na iznos od:

- na iznos od 41,44 kn od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 377,06 kn od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 362,88 kn od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 362,88 kn od 16. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 362,88 kn od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.723,68 kn od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.723,68 kn od 16. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.723,68 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 1.759,39 kn od 16. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 1.759,38 kn od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 1.759,38 kn od 16. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 1.759,39 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 1.759,38 kn od 16. siječnja 2013. do isplate, a sve u roku od 8 (osam) dana.

 

II. Nalaže se tuženiku: I. I. d.d., sa sjedištem u Z. OIB: ..., isplatiti tužiteljici: O. M., iz Z., OIB: ..., trošak ovog postupka, zajedno sa zateznim kamatama za kašnjenje po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a koje kamate teku od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 (petnaest) dana, odnosno podredno

I. Nalaže se tuženiku: I. I. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici: O. M., iz Z., OIB: ..., na ime razlike neisplaćene plaće, ukupan iznos od 10.020,65 kn (deset tisuća dvadeset kuna i šezdeset i pet lipa), zajedno sa zateznom kamatom za kašnjenje prema kamatnoj stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a koje kamate teku na iznos od:

- na iznos od 41,44 kn od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 377,06 kn od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 362,88 kn od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 362,88 kn od 16. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 362,88 kn od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.043,28 kn od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.043,28 kn od 16. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.043,28 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 1.076,74 kn od 16. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 1.076,73 kn od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 1.076,73 kn od 16. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 1.076,74 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 1.076,73 kn od 16. siječnja 2013. do isplate, a sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku: I. I. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici: O. M., iz Z., OIB: ..., trošak ovog postupka, zajedno sa zateznim kamatama za kašnjenje po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a koje kamate teku od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.".

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.625,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-671/2020 od 17. studenog 2020. dopuštena je revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

„Da li prava stečena za vrijeme važenja određenog Kolektivnog ugovora kojim su i poslodavac i radnici u poslodavca vezani, prestaju u trenutku prestanka važenja predmetnog kolektivnog ugovora, i to samo uslijed prestanka važenja kolektivnog ugovora?“

 

4. Tužiteljica je u zakonskom roku podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda (čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet postupka je zahtjev za isplatom razlike plaće koja je isplaćena tužiteljici od strane tuženika u utuženom razdoblju (prosinac 2011.- prosinac 2012.) i plaće koju joj je tuženik bio dužan isplatiti primjenom odredbe čl. 43. st. 1. Kolektivnog ugovora tuženika od 23. srpnja 2010. (dalje: KU).

 

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće činjenice:

- da je na temelju Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 4. ožujka 2003. tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu referenta IV,

- da je Aneksom KU od 6. srpnja 2011. utvrđeno da osnovica najniže osnovne plaće iznosi od 2.300,00 do 2.600,00 kuna ovisno o odluci Uprave i financijskim mogućnostima I. I., te da se ista primjenjuje najdulje do 23. srpnja 2012.

- da iz odluke Uprave poslodavca od 15. siječnja 2013. vrijednost boda za izračun plaće od 1. siječnja 2013. iznosi 2.000,00 kn, međutim da je tuženik navedenu vrijednost obračunavao i ranije,

- da je iz preslike radne knjižice tužiteljice razvidno da je rođena 15. kolovoza 1956., dakle da je 15. kolovoza 2011. navršila 55 godina života te da je nedvojbeno u utuženom razdoblju imala navršenih 55 godina života, što tuženik u ovom postupku nije osporavao.

 

10. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da tuženik tužiteljici nije bio dužan u spornom razdoblju isplaćivati plaću prema osnovici iz plaće koja je prethodila primjeni Kolektivnog ugovora odnosno da nije postojala zakonska prepreka umanjenja osnovice koja bi se odnosila i na tužiteljicu. Drugostupanjski sud nadalje obrazlaže da kada bi se prihvatilo suprotno stajalište tada bi KU, iako je prestao djelovati čak i kao produžena primjena pravnih pravila, nastavio proizvoditi svoje pravne učinke, a svrha ukidanja produžene primjene pravnih pravila je upravo ukidanje svih prava koji iz KU proizlaze.

 

11. Kolektivni ugovor tuženika sklopljen je 23. srpnja 2010. na vrijeme od 2 godine. Aneks navedenog Kolektivnog ugovora sklopljen je 6. srpnja 2011. sa primjenom najdulje do 23. srpnja 2012.

 

12. Predmetnim Kolektivnim ugovorom i to odredbom čl. 43. propisano je:

 

„1. Radnik s navršenih 60 godina života i radnica s navršenih 55 godina života zadržavaju do odlaska u mirovinu najmanju plaću koju su ostvarili u zadnjem mjesecu koji prethodi mjesecu potpisivanja ovog kolektivnog ugovora, a uz uredno i savjesno obavljanje svojih poslova i postizavanja rezultata rada primjerene njihovoj dobi.

2. Radnicima iz stavka 1. ovog članka ne može se umanjiti plaća, osim u slučaju kada je smanjena prosječna bruto plaća isplaćena u društvu u odnosu na prethodni mjesec. Umanjenje plaće iz ovog stavka, a koje se odnosi na radnike iz stavka 2. ovog članka, može iznositi maksimalno polovicu od ukupnog postotka za koji je smanjena prosječna bruto plaća isplaćena u društvu u odnosu na prethodni mjesec.

3. U koliko dolazi do povećanja osnovice najniže osnovne plaće radnici iz stavka 1. ovog članka imaju pravo na povećanje u punom iznosu.“

 

13. Aneksom KU od 6. srpnja 2011. ugovoreno je da osnovica najniže osnovne plaće iznosi od 2.300,00 do 2.600,00 kuna ovisno o odluci Uprave i financijskim mogućnostima I. I., te da se ista primjenjuje najdulje do 23. srpnja 2012.

 

14. Pravilnikom o radu tuženika od 18. prosinca 2012. u članku 39. definirana je plaća radnika, koja se sastoji od osnovne plaće prema složenosti poslova, dodataka na plaću po osnovi radnog staža, te ostalih dodataka iz Pravilnika. Nadalje se utvrđuje da osnovnu plaću prema složenosti poslova čini umnožak koeficijenta složenosti radnih mjesta na koje je radnik raspoređen i vrijednosti boda u mjesecu za koji se isplaćuje plaća, u normalnim uvjetima rada na tom radnom mjestu. Nadalje je čl. 39. st. 4. Pravilnika o radu propisano da se vrijednost boda utvrđuje KU, a ukoliko ne postoji važeći KU, odlukom Uprave poslodavca.

 

15. U postupku je provedeno financijsko vještačenje kojim je vještak utvrdio da je tužiteljici u lipnju 2010. kao zadnjem mjesecu koji prethodi mjesecu potpisivanja kolektivnog ugovora visina osnovice iznosila 2.460,00 kn, te je ista u lipnju smanjena na 2.300,00 kn, te da je razlika između bruto plaća koje su tužiteljici obračunate i isplaćene i bruto plaća koje bi joj bile obračunate pod pretpostavkom visine osnovce prema čl. 43. st.2. KU od prosinca 2011. do prosinca 2012. iznosila 12.016,34 kn (varijanta 2), odnosno do travnja 2012. 7.9727,19 kn (varijanta 2a).

 

16. Nižestupanjski sudovi su međutim kao pravilnu prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice primijenili varijantu 3 iz nalaza i mišljenja vještaka, a u kojoj je vještak obračun temeljio na način kako tuženik razumijeva i tumači čl. 43. st.2. KU i to da navedeni članak 43. KU ne polazi od osnovice (vrijednosti boda) već od ukupne bruto plaće koju je tužiteljica primila u lipnju 2010. (10.501,26 kn) kada je vrijednost boda iznosila 2.460,00 kn a ukupni broj bodova bio 4,27. Na taj način tuženik umanjenje početne bruto plaće ne veće za umanjenje osnovice već na ukupnu bruto plaću, koja u sebi sadržava i bodove, kao varijabilnu individualnu kategoriju.

 

17. Kolektivni ugovor sklopljen je na vrijeme od dvije godine (zaključen 23. srpnja 2010.), dakle istekao je 23. srpnja 2012., a i iz njegova Aneksa od 6. srpnja 2011. utvrđeno je da se primjenjuje najdulje do 23. srpnja 2012.

 

17.1. Sukladno čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, predmetni KU bio je u produženoj primjeni od tri mjeseca od stupanja na snagu navedenog Zakona, a isti je stupio na snagu 28. srpnja 2012., dakle bio je u primjeni do 28. listopada 2012.

 

14. Prema ocjeni ovog suda  odgovor na revizijsko pitanje tužiteljice glasi da prava stečena za vrijeme važenja određenog kolektivnog ugovora prestaju u trenutku prestanka važenja predmetnog kolektivnog ugovora, međutim sudovi su u obvezi primjenjivati odredbe KU za vrijeme njegovog važenja.

 

15. Nedvojbeno je u postupku utvrđeno da je predmetni KU kao i Aneks KU bio na snazi do listopada 2012. dok je utuženo razdoblje do prosinca 2012. Stoga su sudovi bili u obvezi primijeniti odredbe čl. 43. KU za vrijeme njegova važenja odnosno do listopada 2012.

 

16. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno, te je ostalo nejasno iz kojih razloga su sudovi prihvatili varijantu 3 nalaza i mišljenja vještaka kojom se polazi od stajališta da čl. 43. KU ne polazi od osnovice već od ukupne bruto plaće, pogotovo obzirom na odredbu čl. 43. st. 3. koja propisuje da ukoliko dolazi do povećanja osnovice najniže osnovne plaće radnici iz st. 1 ovog članka imaju pravo na povećanje u punom iznosu, valjalo je presude sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

17. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.