- 1 -              Rev 2791/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2791/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d., Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika T. d.d., P. K., K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1693/14-4 od 7. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3552/11-29 od 13. lipnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužiteljice u odnosu na drugo, treće i četvrto pitanje naznačeno u reviziji, preinačuju se presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1693/14-4 od 7. veljače 2017. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3552/11-29 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je na dosuđeni iznos glavnice od 600,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 12. lipnja 2014. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 600,00 kuna za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 12. lipnja 2014. po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Odbacuje se revizija tužiteljice u odnosu na ostala postavljena pitanja kao nedopuštena.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava revizije u iznosu od 703,12 kn sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu, presudom poslovni broj Pn-3552/11-29 od 13. lipnja 2014. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.100,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.500,00 kuna od 15. srpnja 2011. do isplate, a na iznos od 600,00 kuna od 13. lipnja 2014. do isplate kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.425,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2014. do isplate sve u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke odbio je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 6.500,00 kuna (od zatraženih 15.600,00 kuna do dosuđenih 9.100,00 kuna) s pripadajućim kamatama kao i u dijelu u kojem potražuje kamate na iznos od 600,00 kuna za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 12. lipnja 2014.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gžn-1693/14-4 od 7. veljače 2017. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom II. izreke, a pod točkom II. izreke odbio je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku s prijedlogom da revizijski sud reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tako da prihvati tužbeni zahtjev.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je imala vezano za prometnu nezgodu koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

7. Odredom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) je propisano da u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

10. Tužiteljica je u reviziji naznačila pravna pitanja koja glase:

 

"1. Da li je II-stupanjski sud dužan u svojoj presudi jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu svih žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku , te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje i pri tome navesti razloge zbog koji smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni, tj. navesti i obrazložiti zbog čega smatra da navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost I-stupanjske odluke, odnosno zbog čega smatra da I-stupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv I-stupanjske presude?,

 

2. Da li zakonska zatezna kamata na iznos naknade za potrebnu tuđu pomoć, a u postupku za naknadu štete iz prometne nezgode, počinje teći i da li obveza tuženika na platež te kamate nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom (tj. prijedlogom za nagodbu) uz koji je priložila svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili tijek kamata počinje teći tek od donošenja I-stupanjske odluke?,

 

3. Da li, a u povezanosti s prethodno navedenim pravnim pitanjem odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje u tekstu: ZOOUP), kao propisa lex specialis u postupcima za naknadu štete po izvanugovornoj odgovornosti zbog štete nastale u prometnoj nezgodi, pravi bilo kakvu razliku u odnosu na početak tijeka zateznih kamata za naknadu neimovinske i naknadu nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć i totalna šteta na vozilu), a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku sa svom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, te da li ta odredba ZOOUP-a (od st. 1 do st. 4) jasno propisuje obveze tuženika i pravo tužiteljice na naplatu zateznih kamata ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I-stupanjske odluke?,

 

4. Da li odredba čl. 12 ZOOUP-a st. 1 do st. 4. predstavlja iznimku od pravila navedenog u odredbi čl. 1089. st. 2 noveliranog ZOO (NN br. 35/05 i 41/08 )?

 

5. Da li iznos nespornog dijela naknade štete, a kojeg tuženik plati tijekom sudskog postupka (tj. nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku, te da li se isti iznos mora uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku, ili se taj dio uračunava u uspjeh tužitelja samo u onoj fazi postupka tj. do trenutka kada je tuženik isplatio taj nesporni dio?“

 

11. Vezano za razloge važnosti navedenih pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tužiteljica određeno ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, npr. odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-3399/2013 od 20. veljače 2014., Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj: Gž-1232/14 od 14. srpnja 2015, Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-1379/14 od 22. travnja 2016. i dr.

 

12. O pravnim pitanjima naznačenim u reviziji od 2. do 4., koje ovaj sud ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev 934/14-2 od 5. travnja 2017. i Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015.

 

13. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su u odnosu na dio odluke o kamati na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kuna zauzeli shvaćanje da tužitelju na navedeni iznos pripada zatezna kamata od presuđenja (13. lipnja 2014.) do isplate primjenom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) s obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je kao novčana obveza tuženika određena prema cijenama na dan presuđenja pa tuženik od tog dana kasni s ispunjenjem obveze.

 

14. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Rev 934/14-2 i Rev 550/14-2. Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).

 

15. Člankom 12. st. 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen je odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

 

16. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog čl. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

17. Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da se u konkretnom slučaju tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe 30. lipnja 2011., tužiteljici bi pripadalo pravo na kamate od tog datuma. No kako je tužiteljica zatražila kamate od 15. srpnja 2011. to je valjalo dosuditi kamate od tog datuma te prihvatiti reviziju tužiteljice i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci presude.

 

18. Na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da preinačenje dijela presuda suda prvog i drugog stupnja nije utjecalo na omjer uspjeha stranaka u parnici i nije prouzrokovalo druge troškove, pravilnom se prihvaća odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o naknadi troška parničnog postupka donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

 

19. Međutim, kako je tužiteljica uspjela s revizijom u odnosu na prvo postavljeno pitanje (a nije s preostalim pitanjima), to joj na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 155. ZPP pripada trošak sastava revizije izjavljene po punomoćniku odvjetniku u omjeru od 50%, koji je odmjeren sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) u iznosu od 1.125,00 kuna što uz 25% PDV-a i uspjeh revizije u omjeru od 50% ukupno iznosi 703,12 kuna.

 

20. Tužiteljici je primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dosuđena zatražena kamata na trošak revizije od dana presuđenja odnosno od 25. svibnja 2021. do isplate.

 

21. Peto postavljeno pitanje odnosi se na rješenje o troškovima postupka sadržano u drugostupanjskoj presudi, a protiv rješenja o troškovima parničnog postupka revizija nije dopuštena.

 

22. Naime, u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

23. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva te samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

24. Prvo postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbama čl. 365. - 375. ZPP koja su jasna i kojima je određeno postupanje suda drugog stupnja po žalbi stranaka.

 

25. Osim toga, od odgovora na to pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, jer je shvaćanje revizijskog suda da sud mora odgovoriti na relevantne žalbene navode, a ne na sve žalbene navode stranke.

 

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a za peto pitanje, a na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju za prvo pitanje odbaciti kao nedopuštenu (st. 1. izreke rješenja).

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.