- 1 -              Rev 489/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 489/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice V. G. S. iz Z., OIB ... i II tužiteljice J. S. iz Z., OIB ..., obje zastupane po punomoćniku I. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1515/16-2 od 30. ožujka 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1237/14-118 od 30. studenog 2015., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti na ime naknade štete I tužiteljici iznos od 220.000,00 kuna, za troškove crnine iznos od 1.000,00 kuna za troškove karmina iznos od 4.000,00 kuna, iznos od 1.673,38 kuna, iznos od 612,68 kuna, iznos od 5.835,28 kuna, iznos od 200,00 kuna, iznos od 250,00 kuna, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže označeno u izreci, te s osnova rente iznos od 86,424,23 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose koji dospijevaju u razdoblju od 1. kolovoza 2005. do 31. srpnja 2012., a nadalje počevši od 1. kolovoza 2012. mjesečni iznos od 357,21 kunu također sa zakonskom zateznom kamatom (stavak I izreke). U stavku II izreke naloženo je tuženiku II tužiteljici isplatiti na ime naknade štete iznos od 220.000,00 kuna. U stavku izreke III odbijen je dio tužbenog zahtjeva I tužiteljice, dok je u stavku IV odbijen dio tužbenog zahtjeva II tužiteljice. U stavku V izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 97.230,51 kunu sa zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim stavcima I, II i V izreke do iznosa od 87.860,51 kunu sa zakonskom zateznom kamatom. U stavku II izreke preinačena je ista presuda u stavku V izreke na način da je odbijen zahtjev I i II tužiteljice za naknadom parničnog troška za iznos od 9.370,00 kuna kao neosnovan. Prema stavku III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju te nižestupanjske presude ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

8. Suprotno navodima revizije nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe tako da se presuda može ispitati.

 

9. Tuženik u reviziji ponavlja kako je prvostupanjski sud propustio na zakonit način utvrditi i obrazložiti zašto je prihvatio provedeno vještačenje i zašto nije proveo novo prometno vještačenje, obzirom da je sud uzeo u obzir provedeno vještačenje u kojem vještak nije sa sigurnošću mogao utvrditi ponašanje prednika tužitelja u prometu.

 

10. U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, a na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku o ovom predmetu (čl. 375. st. 1. ZPP).

 

11. Po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to i učinio u odnosu na sve ostale žalbene navode tuženika relevantne za odluku u ovom predmetu. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kako je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razloge iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razloge iz kojih je moguće provjeriti na kojim je utvrđenjima i uvjerenjima taj sud utemeljio svoju ocjenu o osnovanosti odnosno neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.

 

12. Naime, u prvostupanjskom postupku je proveden opsežan dokazni postupak u kojem je svoju ocjenu o pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženju naveli koje su sporne okolnosti o odgovornosti tuženika u nastanku štete, uzimanjem iskaza svjedoka (S. S. i M. S.), provedenim vještačenjem, te uvidom u odgovarajuću dokumentaciju koju su stranke dostavile uz spis.

 

13. U okolnostima konkretnog slučaju, a s obzirom da je prvostupanjski sud ocijenio već provedene dokaze, dovoljne za utvrđenje ovdje odlučnih činjenicama (o isključivoj odgovornosti tuženika za nastalu štetu) i predmet spora dovoljno raspravljenim za donošenje pravilne odluke o zahtjevu tužiteljica, kraj takve ocjene nije imao razloga koji bi u situaciji kada nisu uočene nelogičnosti niti proturječnosti u nalazu i mišljenju vještaka, opravdavali da se provede dokaz novim vještačenjem i nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane odluke (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 250.-260. ZPP). Inače polazeći od posljedica pravila o teretu dokazivanja i nesporno utvrđenih činjenica da je vozač teretnog vozila u trenutku sudara prešao na suprotni prometni trak, namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera, kojim se kretalo vozilo kojim je upravljao prednik tužiteljica, a u svezi sadržaja i dijela odredbe čl. 250. ZPP, pravilno su i prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi zaključili o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika i odbili prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja.

 

14. Kako u revizijskim navodima stranaka koji se odnose na prigovore i način na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze (iskazi pojedinih svjedoka, provedeno vještačenje), ni ovaj revizijski sud ne nalazi propust ili bilo kakve propuste u zapisnicima koji te iskaze sadrže, to cijenivši sadržaj i obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske odluke, ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na sve žalbene navode relevantne za odluku u predmetu spora, pa u njoj kao ni u prvostupanjskoj presudi nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

15. S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredbe čl. 385. ZPP).

 

16. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica za naknadom nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliske osobe (supruga i oca) koji je smrtno stradao ... u prometnoj nezgodi.

 

17. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je prednik tužitelja pok. S. S. smrtno stradao ... u prometnoj nezgodi koja je uzorkovana isključivom krivnjom vozača teretnog vozila reg. oz. ... osiguranim kod tuženika,

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj K-280/10-67 od 14. lipnja 2011. okrivljenik S. V. proglašen krivim što je dana ... oko 15,30 sati u R. p., upravljajući teretnim vozilom reg. oz. ... kolnikom ... ceste u smjeru sjeveroistoka te dolaskom do ispred kućnog broja ..., protivno odredbama čl. 47. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustio se vozilom kretati desnom stranom kolnika u smjeru kretanja, već je prešao na lijevu stranu kolnika, namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera, kojom prilikom je prednjom stranom teretnog vozila naletio na prednju lijevu bočnu stranu osobnog vozila reg. oz. ... kojim je istim kolnikom u smjeru jugozapada upravljao S. S., uslijed kojeg naleta je teretnim vozilom u kočenju i zanošenju gurao navedeno osobno vozilo do dvorišnog prostora između kućnog broja ... i ..., gdje su se vozila zaustavila, kojom prilikom je vozač osobnog vozila S. S. uslijed mnogostrukih ozljeda preminuo na mjestu nezgode - dakle iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama ugrozio promet da je izazvao nezgodu u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nezgode opisano u čl. 272. st. 1. i 2. i st. 4. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona, pa se na temelju čl. 272. st. 4. KZ-a, okrivljeni S. V. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, te je ista presuda postala pravomoćna 7. studenog 2011.

 

18. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je u konkretnom slučaju štetni događaj uzrokovan isključivo krivnjom vozača vozila osiguranog kod tuženika pa zaključuju da tužiteljice imaju pravo na temelju odredbe čl. 201., čl. 193. i čl. 194. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) na naknadu zbog duševnih boli koje trpe zbog smrti bliske osobe, kao i na materijalnu štetu (troškovi crnine, troškovi sahrane) te rentu, slijedom čega djelomično prihvaćaju tužbeni zahtjev.

 

19. U revizijskom postupku i dalje je sporno pripada li tužiteljicama pravo na naknadu štete koju trpe smrti supruga odnosno oca.

 

20. Prema odredbi čl. 201. st. 1. ZOO u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne boli. Takva naknada se može dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života (stavak 2. istog članka).

 

21. Imajući na umu navedenu odredbu čl. 201. ZOO, te činjenice utvrđene u nižestupanjskom postupku pravilno su i po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima kada su prihvatili tužbeni zahtjev, ocijenivši da tužiteljicama pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, kao i na naknadu materijalne štete zbog troškova koji su se odnosili zbog smrti bliske osobe.

 

22. Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZOO propisano je da tko uzrokuje nečiju smrt dužan je naknaditi uobičajene troškove pogreba.

 

23. Prema odredbi čl. 194. st. 1. ZOO propisano je da osoba koju je poginuli održavao i redovno pomagao, a koja je po Zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja. Prema stavku 2. istog članka ova naknada štete nadoknađuje se plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koje ne može biti veće od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao na životu.

 

24. Prema tome, neosnovano tuženik ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su i prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 193. st. 1. i 2. i čl. 194. ZOO kada su dosudili troškove zbog smrti bliske osobe, kao i troškove rente.

 

25. Neosnovano tuženik nadalje prigovara visini dosuđene nematerijalne i materijalne štete jer su nižestupanjski sudovi donoseći odluku o visini naknade pravilno primijenili navedene zakonske odredbe. Nižestupanjski sudovi su imali u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja kao i o cilju kojem služi naknada.

 

26. Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

27. S obzirom na navedeno, ostali navodi revizije tuženika kojima se kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze (vještačenje, zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja valja reći da su takvi prigovori bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredbe čl. 385. ZPP).

 

28. S obzirom na navedeno, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.