- 1 -              Rev 73/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 73/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. K. iz V. G., OIB:..., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. d.o.o., Z., OIB:..., koga zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-489/2019-2 od 20. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5736/2018-49 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Revizija se odbija kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu od 11. rujna 2012. te za utvrđenje da radni odnos nije prestao; za utvrđenje ništetnosti odluke tuženika od 12. listopada 2012. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 21.045,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu  čl. 382.a  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i  preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da ih ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava njenu osnovanost i predlaže ju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i za vraćanje tužitelja na rad.

 

7. Pošavši od utvrđenja

 

-da je tuženik tužitelju prilikom redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 11. rujna 2012. stavio na teret počinjenje povreda iz radnog odnosa od 17. travnja 2012. (neprofesionalno ponašanje prema kolegama i nadređenim), od 18. travnja 2012. (utvrđeni inventurni manjak); od 24. travnja 2012. (nezadovoljavajući rezultat rada) i od 11. rujna 2012. (neprimjereno ponašanje prema nadređenom);

 

-da je vezano na povredu od 17. travnja 2012. tužitelj bio pisano upozoren u smislu čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 - dalje: ZR);

 

-da je tužitelj nakon upozorenja nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa, jer je 11. rujna 2012., po povratku s višemjesečnog bolovanja nenajavljeno došao u prostorije poslodavca u kojima se održavao sastanak (na kojem bi tužitelj s obzirom na svoje radno mjesto inače trebao prisustvovati) te odbio postupiti po nalogu nadređenog - voditelja prodajnog tima i napustiti sastanak radi javljanja u kadrovsku službu;

 

-da je napuštanje prostorije tužitelj uvjetovao izdavanjem pisanog naređenja, nakon čega je voditelj Č. prekinuo sastanak;

 

-da otkazu nisu prethodile postupovne povrede te da je tužitelju omogućeno davanje obrane

 

nižestupanjski sudovi su ocijenili da je i opisanim ponašanjem 11. rujna 2012. počinio povredu obveze iz radnog odnosa.

 

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da su razlozi nejasni, odnosno u suprotnosti sa stanjem spisa. Tužitelj međutim ničim ne obrazlaže u čemu se te nejasnoće, odnosno proturječnosti sastoje.

 

10. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

11. Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski navodi nisu ocjenjivani.

 

12. Suprotno tvrdnji revidenta, na utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR kada su ocijenili da postupanje tužitelja dana 11. rujna 2012.  ima značenje povrede radne obveze koje opravdava otkazivanje ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem.

 

13. I po ocjeni ovog suda, tužitelj koji je već počinio povredu obveze iz radnog odnosa neprofesionalnim ponašanjem prema kolegama i nadređenim na sastanku 17. travnja 2012., i nakon upozorenja u smislu čl. 111. st. 1. ZR vezano na tu povredu, opisanim ponašanjem ustrajao je u nekorektnom odnosu prema nadređenom. Naime, u situaciji kad je po povratku s bolovanja (na koje je otišao nakon sastanka na kojem je bio pozvan izjasniti se o ranijim povredama), nepozvan, izvan protokola, bez prethodnog javljanja u kadrovsku službu, došao na sastanak u tijeku i kad je zamoljen po voditelju sastanka da isti napusti, što je on odbio učiniti bez pisanog naloga, tužitelj je pokazao nepoštovanje nadređenog te je ponovio istovrsnu povredu obveze iz radnog odnosa.

 

14. Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.