- 1 -              Rev 1047/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1047/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. - O. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnici L. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i kolege j.t.d. iz Z., P. u S. B., protiv tuženika H. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. B., diplomiranom pravniku zaposlenom kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-425/2018-2 od 10. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški posl. br. Pn-549/2015-31 od 8. veljače 2018., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tužitelja se prihvaća i preinačuje presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-425/2018-2 od 10. prosinca 2018. u odluci kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški posl. br. Pn-549/2015-31 od 8. veljače 2018. i odbijen zahtjev tužitelja tako da preinačena glasi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Tuženik se obvezuje na ime troška revizijskog postupka isplatiti tužitelju 26.168,75 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, odlukom iz stavka I. izreke, tuženiku je naloženo na ime naknade štete isplatiti tužitelju 1.411.156,66 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama "koje teku od presuđenja (8. veljače 2018.) do isplate" - dok je odlukom iz stavka II. izreke tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak od 180.832,49 kn (opet) sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama "koje teku od presuđenja (8. veljače 2018.) do isplate".

 

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika i djelomično preinačena prvostupanjska presuda tako da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete 282.231,33 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama "koje teku od presuđenja (8. veljače 2018.) do isplate" - dok je "s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen". Ujedno je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku naknadu troška parničnog postupka od 36.993,97 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama "koje teku od presuđenja (8. veljače 2018.) do isplate", sve u roku od 15 dana.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude u odluci kojom je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjska presuda preinači tako da se žalba tuženika odbije u cijelosti i prvostupanjska presuda potvrdi, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13. 28/13 i 89/14. - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

9. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika naknaditi mu štetu isplatom 1.411.156,66 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj drži da mu utuženi iznos pripada u svezi štetnog događaja od 2. srpnja 2008. kada su radnici tuženika pri sječi šume uzrokovali pad stabla na strujne vodove njegova dalekovoda P. - T. i oštećenje stupova dalekovoda 18, 19, 20 i 21.

 

10. U revizijskom stupnju postupka, nakon što je prvostupanjski sud odlučio o osnovi odgovornosti tuženika - i ocijenio da je tuženik na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a u obvezi naknaditi tužitelju svu štetu koju trpi u svezi navedenog štetnog događaja, sve uz utvrđenja i zaključke:

 

- "da je jedna od djelatnosti tuženika uređenje šuma i šumskih područja te rušenje i obaranje stabla", a "tužitelj je s tuženikom kao profesionalnom pravnom osobom, usmeno dogovorio uređenje šumske prosjeke u D., na trasi zračnog dalekovoda D. S. B. – Đ.",

 

- da je "pri obavljanju navedene djelatnosti od strane sjekača tuženika došlo do pada hrasta u sredini raspona između dva 35 kV dalekovodna stupa i štete na dalekovodima koju je u cijelosti sanirao tužitelj": da je "uzrok štetnog događaja pad većeg stabla hrasta uslijed pucanja prijelomnice", odnosno to što "radnici tuženika pri rušenju stabala nisu koristili sajlu kao dodatno sredstvo osiguranja stabala jer su očito smatrali da je prijelomnica, kao neprerezani dio stabla koji služi za usmjeravanje stabla u smjeru rušenja, odnosno koja ne dozvoljava da stablo padne u neželjenom smjeru, dovoljno sredstvo osiguranja imovine tužitelja" ("Na ovaj način radnici tuženika srušili su oko tristo stabala. Dakle, uzrok štetnog događaja nije veličina stabla i krošnje hrasta jer se ovo drvo moglo srušiti na siguran način, iz kojeg razloga su i angažirani radnici tuženika, već nepoduzimanje mjera osiguranja i neizvršavanje sječe s povećanom pažnjom. Upravo ovu pažnju dužne su upotrijebiti osobe koje se bave opasnom djelatnošću"),

 

- da "predmetna šteta potječe od opasne djelatnosti, odnosno opasna djelatnost bila je uzrok štetnog događaja, pa je za istu odgovoran tuženik": a "nema pretpostavki niti za djelomično oslobođenje od odgovornosti tuženika u svezi sa čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a",

 

za koja je utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud dao (kako je to ocijenio i drugostupanjski sud) logične i dostatne razloge, sporna je sada (a obzirom i da je reviziju podnio samo tužitelj) visina naknade za štetu koju tužitelj u svezi štetnog događaja trpi.

 

11. Polazeći od tvrdnji tuženika:

 

- da su u štetnom događaju oštećeni stari betonski stupovi dalekovoda, u pretežitom već amortizirani - kakvi se više niti ne izrađuju, odnosno da je i cijela trasa dalekovoda bila djelomično amortizirana,

 

- da bi tužitelj primitkom utuženog iznosa od 1.411.156,66 kn dobio u biti protuvrijednost postavljenih novih dalekovodnih stupova umjesto onih amortiziranih, koji su u štetnom događaju bili oštećeni,

 

drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio samo djelomično osnovanim i (djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude) djelomično prihvatio izražavajući shvaćanje: da štetu tužitelju može "predstavljati samo utvrđeni amortizirani iznos vrijednosti dalekovodnih stupova koji se zamjenjuju" - jer da bi u protivnom, isplata naknade štete u vrijednosti novih dalekovodnih stupova, "predstavljala neosnovano obogaćenje tužitelja" ("s obzirom da je stvarna šteta na postrojenju tužitelja nastala samo u vidu vrijednosti radova na otklanjanju kvara na dalekovodu"); da bi štetu za tužitelja "predstavljala i vrijednost novih dalekovodnih stupova, ali te vrste i kvalitete" - naknadu koje štete ne može ostvariti jer "popravak betonskih dalekovodnih stupova nije bio moguć"; da "prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke zauzima pogrešno pravno stajalište da je tuženik trebao u postupku dokazati visinu amortizacije dalekovodnih stupova koji su oštećeni, što nije točno jer je u postupku tužitelj dužan dokazati i osnovu i visinu svog tužbenog zahtjeva".

 

12. Nalazeći da "se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o visini naknade štete" (jer da je "prvostupanjski sud nakon utvrđenja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom štete, o visini štete trebao odlučiti temeljem podataka u spisu i primjenom pravila o teretu dokazivanja i slobodnoj ocjeni dokaza u smislu odredbi članka 221a. i 223. ZPP-a"), drugostupanjski sud je o prijepornoj visini "odlučio primjenom članka 223. ZPP-a": utvrdio je visinu štete "prema amortiziranoj vrijednosti novo postavljenih dalekovodnih stupova kao i svih pratećih radova na postavljanju istih, kako je tu visinu u svom nalazu i mišljenju izrazio u postupku saslušani sudski vještak T. T." - pa je tužitelju dosudio samo naknadu te štete.

 

13. Konkretno, iz "po tužitelju u spis priloženog elaborata sanacije trase dalekovoda, utvrdio je: a) da je prema pravilnicima o tehničkim normativima za izgradnju i održavanje elektroenergetskih objekata najdulji rok eksploatacije, odnosno životni vijek dalekovoda oko 60 godina; b) da su, prema podacima u spisu, u štetnom događaju oštećeni betonski stupovi dalekovoda bili izgrađeni 1960. godine; c) da su isti (time) do dana oštećenja u 2008. godini bili amortizirani protekom roka eksploatacije od 48 godina, dakle u visini od 80%",

 

- pa je, uz zaključak "da bi tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete bio osnovan do visine od 20% po vještaku utvrđene ukupne štete", tužitelju od utuženog iznosa dosudio 282.231,33 kn - i (zbog posljedica amortizacije) odbio "preostali dio tužbenog zahtjeva do iznosa od 1.411.156,66 kn, kao neosnovan".

 

14. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

15. Naime, o zahtjevu tužitelja valja odlučiti primjenom pravila o naknadi štete, odnosno primjenom odredaba čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO-a), prema kojima: (stavak 1.) "Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.", (stavak 3.) "Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.".

 

16. Po tome, svrha instituta naknade štete iscrpljuje se u intenciji da se prvenstveno ponovno uspostavi stanje najbliže onome koje je bilo prije nego je narušeno štetnom radnjom štetnika.

 

17. U ovome slučaju riječ je o šteti na mreži, na dalekovodu - na sustavu kao cjelini koji je služio za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije: oštećenjem ili rušenjem dijela toga sustava (time što su slomljeni i napuknuti pojedini betonski stupovi koji su činili taj sustav) - ovaj je u cjelini bio isključen iz uporabe.

 

18. Sama priroda toga sustava, po onome čemu on služi, to je i očito - zahtijevala je promptno postupanje: a ovo je uslijedilo po tužitelju, sve u normalnoj, razumnoj a očito i nužnoj reakciji da kao oštećeni učini sve da šteta, kada je već do nje i došlo, bude što manja.

 

19. Kako je, samo postupajući u tome cilju, sve u situaciji kada slomljene i napuknute betonske stupove nije (zbog tehničkih razloga) mogao popraviti - i nije ih, to i nije sporno, mogao zamijeniti novim, istim, betonskim (jer se betonski stupovi više nisu niti proizvodili niti koristili), sam pristupio sanaciji nastale mu štete - popravkom sustava, i to na jedini dostupan ali i razuman način - zamjenom oštećenih stupova onim jedinim mogućim (rešetkastim, čeličnim: materijal cinčani čelik), opravdanim je prihvatiti da je tužitelj svojim postupkom samo ponovno uspostavio stanje objektivno najbliže onome koje je bilo prije nego je narušeno štetnom radnjom štetnika: niti više od toga niti u nečemu drugom.

 

20. U takvoj situaciji, koju nije htio niti uzrokovao - niti je njezinom nastanku pridonio, tužitelju pripada naknada za (bar) sve troškove koje je imao u sanaciji oštećenja nastalih na njegovom sustavu.

 

21. Pritom, kao i kada je riječ o slučajevima koji se sa prijepornim bar mogu uspoređivati - kod oštećenja dijela nekog vozila (primjerice: zupčastog remena, guma) ili zgrade (primjerice: jednog zida, krova)..., kada su i ovi (vozilo i zgrada) dugi niz godina prethodno bili u uporabi i "pod" djelovanjem amortizacije, pa se oštećeni dijelovi zamjenjuju novim i jedino dobavljivim (kupnjom novog remena, novih guma, gradnjom novog zida ili postavljanjem novog krova) i oštećenom naknađuju troškovi za takvu zamjenu i time njemu uspostavlja "najbliže" ranije stanje, pri čemu se naknađuje puna vrijednost zamijenjenih dijelova (bez umanjenja s osnove amortizirane vrijednosti starih, zamijenjenih dijelova: procijenjene istrošenosti zamijenjenih dijelova) - i tužitelju ovdje prijeporna naknada za sanaciju sustava pripada u visini stvarno plaćenih troškova sanacije (u vidu vrijednosti rada i utrošenih sredstava, sa plaćenim javnim davanjima - sve čak i ako je sam sanirao štetu, putem tvrtke koja je proizvodila stupove): to (opet) jer potrebu ove sanacije, upravo u korištenom obliku, nije on uzrokovao - a naknadu upravo takve nije mogao izbjeći.

 

22. U tome se tužitelju ne može imputirati da se dobivanjem popravljenog dijela sustava, novog dijela, okoristio bez osnove: ova se nalazi u štetnoj radnji štetnika, tuženika - i jedinoj potrebi uspostave stanja najbližeg onome koje je bilo prije štetnog događaja.

 

23. Drugačije, suprotno shvaćanje, zahtijevalo bi od oštećenog da sa štetnikom učestvuje u uspostavi i troškovima ponovnog rada sustava (kako bi se dalekovod doveo u ispravno i sigurno stanje), odnosno da sudjeluje u popravku i snašanju štete koju trpi, one - koju nije uzrokovao, a u tome se ne može ostvarivati smisao ili svrha naknade štete - kod dosuđivanja koje valja voditi računa i o okolnostima koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, pa ovu dosuditi samo u iznosu potrebnom da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

 

24. Uostalom, valja kod toga imati na umu da tužitelj ne traži da mu tuženik naknadi vrijednost novih stupova niti da mu isplati vrijednost koju su stupovi imali neposredno prije štetnog događaja, već samo ono što mu i pripada kao najbliže (adekvatno): cijenu materijala (stupova) i rada upotrijebljenih (utrošenih) kako bi sustav doveo u prvobitno stanje (tako je, primjerice, revizijski sud sudio i u predmetu posl. br. Rev -1347/1997-2 od 11. travnja 2001.).

 

25. Sukladno tome:

 

- revident osnovano ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu odluke o visini naknade na koju ima pravo - i da nije bilo razloga za preinačenje prvostupanjske presude,

 

- pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a i prethodno izloženog pravilnog pravnog shvaćanja prihvatiti reviziju tužitelja te preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

 

26. Kako je preinačenjem revizijom osporene presude tužitelj uspio u sporu, valjalo je (prema odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a) preinačiti i odluku drugostupanjskog suda o parničnim troškovima, i to tako što je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prihvaćen - i tuženik obvezan tužitelju naknaditi sve troškove potrebne za vođenje parnice, s troškom koji je imao povodom podnesene revizije (kojeg je tužitelj određeno naznačio u svome zahtjevu).

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.