- 1 -              Rev 216/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 216/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića,  članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz J., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-4/2020-2 od 21. veljače 2020., kojim je djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-4/2019-59 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u prvostupanjskoj presudi tuženici naloženo je tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 18.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem sadržanim u drugostupanjskoj presudi djelomično je preinačeno rješenje o troškovima te je u konačnici tuženici naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 19.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-1701/2020-2 od 6. listopada 2020. dopustio je reviziju protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja

 

1. Je li se, u slučaju kada tužitelj u tijeku postupka mijenja visinu tužbenog zahtjeva, a čime se mijenja i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova, glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja ili prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu?

 

2. Je li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja ili ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a odnosno je li se smatra da se parnica od početka vodi povodom smanjenog tužbenog zahtjeva, odnosno je li visinu tužiteljevih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti spora u trenutku poduzete radnje ili prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka preko iznosa od 19.000,00 kn tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsko rješenje na način da njegov zahtjev za naknadu troškova postupka prihvati u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je tužitelju za sve poduzete radnje priznao naknadu prema konačno istaknutom zahtjevu. Drugostupanjski sud otklonio je kao neosnovane žalbene tvrdnje tužitelja da mu je za radnje poduzete prije smanjenja tužbenog zahtjeva trebalo priznati naknadu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja tih radnji uz obrazloženje „Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe pa u situaciji kada je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, povlačenje tužbe, makar i djelomično predstavlja neuspjeh tužitelja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud obračunao odmjerene troškove prema konačno postavljenom zahtjevu.“

 

8. Podnoseći prijedlog za dopuštenje revizije, kao razlog važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj se bio pozvao na odluku ovog suda broj Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. u kojoj su izražena shvaćanja

 

„1. kad tužitelj u tijeku postupka mijenja tužbeni zahtjev po njegovoj visini mijenja se u sporu i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova, pa se u takvoj situaciji glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, a ne prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu;

 

2. prema odredbi čl. 193. st. 2 ZPP sniženje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, no budući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koja nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom tužbenom zahtjevu. Visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva.“.

 

9. Izraženo shvaćanje ovog suda da se u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva naknada troškova određuje za poduzete prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja nije primjenjivo u svim situacijama, već samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku, odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

 

10. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP. Isto shvaćanje izrazili su i nižestupanjski sudovi

 

11. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

 

12. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

 

13. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 1. ZPP te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, a kako su to pravilno i zaključili nižestupanjski sudovi.

 

14. Slijedom iznesenog, budući da ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.