- 1 -              Revd 1135/2021-2

Broj: Revd 1135/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. J. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u S., protiv tuženice R. H., OIB …, koju zastupa Z. M., zamjenica u  Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-655/2018-3 od 12. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-426/2017 od 18. svibnja 2018., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-655/2018-3 od 12. studenog 2020. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj G. J. je podneskom od 5. siječnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-655/2018-3 od 12. studenog 2020. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.

4. Pravomoćnom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog opterećenja prava vlasništva nekretnine pravima zaštićenog najmoprimca. Tužitelj je tijekom parničnog postupka i u prijedlogu tvrdio da mu je nastala jer je kupio nekretninu (stan) koja je opterećena pravom zaštićenog najmoprimca,  da su mu povrijeđena prava na mirno uživanje prava vlasništva, a da je kod kupnje takve nekretnine mogao opravdano očekivati da će R. H. poduzimanjem zakonodavne i druge aktivnosti postići primjerenu ravnotežu između vlasnika stanova s jedne strane, te interesa zajednice i zaštićenih najmoprimaca s druge strane. Šteta se prema tvrdnji tužitelja sastoji u razlici između najamnine koju bi tužitelj ostvario iznajmljujući nekretninu na tržištu i najamnine koju ostvaruje od zaštićenog najmoprimca.

4.1. Obrazloženje drugostupanjske presude se temelji na shvaćanju da je tužitelj kupio stan za kojeg je znao da je opterećen pravom zaštićenog najmoprimca što utječe na visinu kupoprodajne cijene, pa je kupnjom pod povoljnijim uvjetima pristao na postojanje opterećenja dok traje pravo zaštićenih najmoprimaca.

4.2. Pored navedenog razloga prvostupanjski sud je našao da tužitelj nije određeno naveo mjesečne iznose najamnine koju gubi zbog opterećenja nekretnine pravima zaštićenih najmoprimaca, a posljedično i nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva koju je bilo moguće utvrditi usporedbom tržišne mjesečne najamnine i one koju ostvaruje tužitelj. Ovo shvaćanje je prihvatio i drugostupanjski sud.

5. Tužitelj je osporio navedeno pravno shvaćanje te je predložio da mu se dopusti revizija radi pravnog pitanja koje glasi:

„Da li stjecanje prava vlasništva na nekretnini opterećenoj pravima zaštićenih najmoprimaca, uz znanje i pristanak stjecatelja, predstavlja gubitak prava i pravne osnove za naknadu štete u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine, odnosno one najamnine koju je Vlada Republike Hrvatske odredila Odlukom o utvrđivanju slobodno ugovorene najamnine (Narodne novine 120/00),najamnine u vlasništvu Republike Hrvatske koju plaćaju najmoprimci koji nemaju pravo na zaštićenu najamninu, a koja je utvrđena u iznosu od 15 kn/m2 stambene površine?“

5.1. U prijedlogu je navedeno da je pitanje važno za rješenje ovog spora, te da su važno za  osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, zato što o tom pitanju odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10) i Bitto protiv Slovačke (zahtjev broj 30255/09 od 7. srpnja 2015.) Također je ukazano i na različitu praksu drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-5320/2016).

5.2. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora, što je temeljna pretpostavka dopuštenosti revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev prvenstveno zato što tužitelj nije određeno naveo razdoblje u kojem je trpio štetu pa nije bilo moguće provjeriti visinu štete u mjesečnim iznosima, kao ni ukupnu štetu, a ovaj razlog je prihvatio i drugostupanjski sud. U situaciji kad tužitelj nije dokazao visinu štete, za rješenje spora nije odlučno je li bilo protupravnosti u postupanju tuženice time što nije osigurala potreban zakonodavni okvir za ostvarenje prava vlasnika stanova opterećenih pravima zaštićenih najmoprimaca  na mirno uživanje svojeg vlasništva.

6. Slijedom toga je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 25. svibnja 2021.