- 1 -              Revd 2327/2021-2

Broj: Revd 2327/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. I. (OIB:...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. (OIB:...), Z., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. p. iz Z., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1158/2020-2 od 23. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8397/19-17 od 16. srpnja 2020., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1158/2020-2 od 23. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8397/19-17 od 16. srpnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

3. Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata obračunatih primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci Banke iz Ugovora o kreditu broj 9012515459, sklopljenog između stranaka 18. svibnja 2007., a tim ugovorom je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF.

4. Prvo pitanje kojim tuženik pita: „Može li se odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa, o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?“ Odnosno pita:“ Je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve parnice ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku?“, nije važno za rješenje ovog spora jer se u ovom slučaju predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (ugovora o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom vezanom uz CHF), o kojima pravnim odnosima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

5. Drugo pitanje kojim tuženik pita: „Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da formulira parametre promjenjivosti?“ nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji jedinstvena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt-249/2013 od 9. travnja 2015. i druge), a odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.

6. Treće pitanje, kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanje spora po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača prva radnja kojom se u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima prekida zastara u individualnim parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.), a o kojemu je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

8. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 25. svibnja 2021.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.