- 1 -              Revd 2207/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2207/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. S. B. d.d., OIB: ..., R., kojeg zastupaju punomoćnici T. G. i L. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G., K. K. d.o.o. u Z., protiv ovršenika M. S. d.o.o., OIB: ..., I., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije, protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-280/2020-2 od 7. prosinca 2020., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-802/2019-2 od 9. travnja 2019., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

1.       Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

2.     Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-280/2020-2 od 7. prosinca 2020., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-802/2019-2 od 9. travnja 2019.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ovrhovoditelj navodi da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, te predlaže revizijskom sudu odbaciti ovršenikov prijedlog, uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenik postavlja tri pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o prvom i drugom pitanju revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a postoji različita praksa drugostupanjskih sudova o navedenim pitanjima, dok je o trećem pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

4. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljanjem prvog pitanja koje se odnosi na dopuštenost ovrhe na nekretnini na temelju vjerodostojne isprave podnositelj polazi od činjeničnog stanja koje nije utvrđeno u konkretnom predmetu jer je rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjanih ovršnih isprava – solemniziranih javnobilježničkih isprava za koje je izdana potvrda ovršnosti. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na mogućnost ovrhe, radi prisilne naplate dospjele tražbine koju treća osoba ima prema dužniku, na nekretnini na kojoj je u svrhu osiguranja tražbine izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva s dužnika (fiducijanta) na vjerovnika (fiducijara), treba reći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem je ovršenik dužan trpjeti predmetnu ovrhu jer je nekretnina u trenutku stjecanja u fiducijarno vlasništvo bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci Rev-2050/2016-2 od 27. rujna 2016., dok odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010. nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer u tom slučaju podnositeljica kao ovrhovoditelj nije imala upisano založno pravo na nekretnini, a ovrhu je pokrenula protiv ovršenika kao fiducijanta, a ne protiv vjerovnika kao fiducijara. Nadalje, u odnosu na treće pitanje u vezi primjene odredbe čl. 286. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) treba reći da odluka revizijskog suda Revt-324/2018 od 26. lipnja 2015. na koju se podnositelj poziva obrazlažući važnost naznačenog pitanja ne daje razlog važnosti tom pitanju, a i donesena je u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, odluka na koju se poziva ovršenik odnosi se na ugovor o prijenosu poslovnog udjela za koji je odredbom čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19) propisano da se sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili javne isprave koju potvrdi javni bilježnik te da je stoga sukladno odredbi čl. 268. st. 2. ZOO takva forma potrebna i za sve njegove dopune, dok se u ovom slučaju radi o ugovoru o kreditu za koji zakon samo zahtijeva da bude sklopljen u pisanom obliku (čl. 1022. st. 1. ZOO).

 

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

6. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 25. svibnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.