- 1 -              Rev 554/2017-2

Broj: Rev 554/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1432/16-2 od 3. studenog 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-7201/15 od 20. travnja 2016., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužba tužitelja od 13. travnja 2015.

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelja je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje za koje tužitelj smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se nižestupanjske odluke preinače i usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Rješenje drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje kojim je tužba odbačena je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava, radi čega, u konkretnom slučaju, dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da je vrijednost pobijanog dijela presude 201.000,00 kn.

7. U konkretnom parničnom predmetu prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja zaprimljenu na prvostupanjskom sudu 13. travnja 2015., ocjenjujući da je o identičnom tužbenom zahtjev tužitelja već pravomoćno presuđeno u predmetu istog prvostupanjskog suda broj P-833/04. Ujedno je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o objektivnom i subjektivnom identitetu spora, pa je zbog presuđene stvari odbačena tužba tužitelja.

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio kao neosnovanu, prihvaćajući pri tom pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

8. U reviziji tužitelj prije svega upire na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 198., 288. st. 1. i 333. ZPP, tvrdeći da ne postoji objektivni identitet spora. Naime, tvrdnja je tužitelja da se u predmetu P-833/04 radilo o postupku radi ispravka uknjižbe, dok je u ovom predmetu činjenični osnov tužbe utvrđenje prava vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini na temelju zakona tj. dosjelosti. Pri tome se tužitelj poziva na tri odluke revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da kada tužbeni zahtjevi nemaju isti činjenični osnov, da se tada ne radi o presuđenoj stvari, makar se postupak vodio između istih parničnih stranaka.

9.1. Navodi revidenta ne mogu se prihvatiti osnovanim.

9.2. Naime, u predmetu Općinskog suda u Splitu tužitelj je podnio tužbu i protiv tuženice Republike Hrvatske, pri čemu je u samoj tužbi navedeno da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine čest. zgr. 552/2, upisanu zk. ul. 1972 k.o. S., koje vlasništvo je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1957. Tijekom tog parničnog postupka tužitelj je putem svog punomoćnika u podnesku od 12. svibnja 2004. odnosno 4. siječnja 2005. iznio nove činjenice, te je naveo da je isti vlasništvo stekao i dosjelošću. Kod toga valja navesti da je sud vezan na činjeničnu osnovu tužbu, ali ne i pravnu osnovu (čl. 186. ZPP).

Presudom Općinskog suda u Splitu broj P-833/04 od 13. travnja 2007. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, kao i da mu tuženici izdaju tabularnu ispravu. U obrazloženju prvostupanjske presude sud obrazlaže zbog čega tužitelj nije stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla, ali i zbog čega tužitelj nije stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini na temelju dosjelosti.

9.3. Tužitelj u žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-833/04 niti jednim navodom ne pobija zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9.4. Odlučujući o žalbi protiv presude Županijski sud u Koprivnici je presudom broj Gž-625/08-2 od 13. siječnja 2009. odbio žalbu tužitelja, time da je isti odlučivao u granicama žalbenih razloga.

10. U ovom parničnom predmetu tužitelj iznosi činjeničnu osnovu tužbe u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na istoj nekretnini, time da je postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, te da je isti ovlašten na temelju iste postići uknjižbu u zemljišnu knjigu.

11. Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, budući da u ovom parničnom predmetu tužitelj postavlja ponovno zahtjev na utvrđenje da je vlasnik sporne nekretnine, te ističe isti činjenični osnov za stjecanje prava vlasništva, a to je da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - ZVDSP).

Stoga nije počinjena bitna povreda na koju se ukazuje revizijom, već je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 194., 288. st. 1. i čl. 333. ZPP.

12. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. svibnja 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.