1              Poslovni broj: K-10/2020-18

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-10/2020-18

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Zorana Kežića, kao predsjednika vijeća, te J. T. i N. M., kao članova vijeća, uz sudjelovanje A. R., kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika M. N., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15: dalje u tekstu: KZ/11), nakon rasprave javno održane i zaključene 19. svibnja 2021. i presude objavljene 24. svibnja 2021., u nazočnosti okrivljenog M. N., branitelja okrivljenika V. L., odvjetnika u S., te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, J. S.,

 

p r e s u d i o   j e

 

OKRIVLJENI: M. N., OIB: …, sin J. i J. rođene L., rođen ... u S., s prebivalištem u K. N., apsolvent Kineziološkog fakulteta u Z., zaposlen u M. K. na pola radnog vremena, s mjesečnim primanjima 5.000,00 kuna, neoženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan, izjavljuje da se ne vodi drugi kazneni postupak,

 

k r i v   j e

 

što je dana 10. travnja 2010. oko 03,00 sata u K. N., u Ulici …, upravljajući osobnim vozilom marke "Hyundai accent 1.3" registarske oznake ST … postupio protivno odredbama čl. 53. st. 1., čl. 197. i čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što se kretao kroz mjesto R. iz smjera sjevera u smjeru juga kroz pregledni lijevi zavoj, pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 0,89 g/kg brzinom od 104 km/h iako je na tom dijelu kolnika dopuštena brzina kretanja vozila do 50 km/h, svjestan da takvom vožnjom ugrožava druge sudionike u prometu, pa na to pristajući, a potom kada je uočio da mu se sa sporednog puta s njegove lijeve strane približava čovjek, a što zbog stanja u kojem se nalazio nije bio u stanju identificirati, uslijed pripitog stanja, prebrze vožnje i nedovoljnog vozačkog znanja i iskustva neprimjereno reagirao, tako da je poduzeo radnju naglog i intenzivnog zakretanja upravljača u desno uz istovremeno poduzetu radnju intenzivnog kočenja zbog čega je izgubio kontrolu nad vozilom te uz zanošenje sletio u za njega desnu stranu izvan kolnika, prednjim desnim dijelom udario u zemljano uzvišenje s desne strane van kolnika, nakon čega je došlo do prevrtanja vozila, a potom do udara prednjeg lijevog ugla krova vozila u metalni kontejner koji se nalazio na zemljanom proširenju s desne strane izvan kolnika, uslijed čega je iz vozila ispao suvozač Z. V. kojom prilikom je imenovani zadobio krvni podljev mekog oglavka, prijelom svoda i baze lubanje, krvarenje izvan tvrde moždanice sljepoočno desno, krvarenje u meke moždanice s krvlju u moždanim komorama, nagnječenje mozga, jaki edem mozga i nagnječenje pluća, koje ozljede su teške naravi i koje ozljede glave čine cjelinu u vidu jake koštano- moždane traume glave, zbog koje je preminuo 12. travnja 2010.,

 

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, djelo opisano po članku 227. stavku 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 227. stavku 4. KZ/11.

 

Stoga se okrivljeni M. N. temeljem članka 227. stavak 4. KZ/11 uz primjenu odredbi članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Temeljem članka 55. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora na koju je okrivljeni M. N. osuđen zamjenjuje se radom za opće dobro, s time da se temeljem članka 55. stavak 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

Na temelju članka 55. stavak 6. KZ/11 osuđeni M. N. će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, time što taj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršenja rada za opće dobro.

 

Temeljem članka 55. stavak 7. KZ/11 ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

 

Temeljem članka 55. stavak 8. KZ/11 ako osuđenik svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se obvezuje na ime troškova ovog kaznenog postupka platiti trošak u ukupnom iznosu od 18.964,80 kuna, od čega iznos od 17.414,80 kuna predstavlja trošak prometno-tehničkog vještačenja, trošak od 1.250,00 kuna trošak sudsko medicinskog vještva, a preostalih 300,00 kuna trošak sudskog paušala.

 

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu poslovnog broja KMP-DO-284/2010 od 24. ožujka 2011. protiv okrivljenog M. N. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 125/11: dalje u tekstu: KZ/97).

 

Nakon što je 1. siječnja 2013. stupio na snagu Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11, dalje KZ/11) trebalo je utvrditi, u smislu članka 3. stavak 3. KZ/11, postoji li pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 272. stavka 3. KZ/97 i odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11, nakon čega je ovaj sud utvrdio da pravni kontinuitet postoji u kaznenom djelu izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. KZ/11.

 

Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona/11 ("Narodne novine", broj 118/18) u odredbi članka 227. stavak 4. KZ/11, propisan je maksimum predviđene kazne zatvora za to kazneno djelo do 15 godina, zbog čega se Općinski sud u Splitu rješenjem broj Kv-106/2019 od 12 studenoga 2019. proglasio stvarno nenadležnim za postupanjem u tom kaznenom predmetu i po pravomoćnosti rješenja, spis dostavio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom.

 

Kako je ovaj sud okrivljenika proglasio krivim za izvršenje kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. KZ/11 („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje KZ/11-15) to, u smislu članka 3. stavak 2. KZ/11 smatra da je KZ/11-15 in concreto blaži za počinitelja u odnosu na KZ/97, a o kojim razlozima će biti riječi u nastavku presude, sve prilikom iznošenja razloga izricanja kazne okrivljeniku.

 

Sud je temeljem utvrđenih činjenica iz provedenih dokaza tijekom dokaznog postupka, utvrdivši da je na dijelu kolnika na kojem se dogodila prometna nesreća dopuštena brzina kretanja vozila do 50 km/h, kao opće ograničenje brzine kretanja vozila, a ne 40 km/h kako je to optužnicom utuženo, kao i da se okrivljenikovom vozilu približavao čovjek, a ne eventualno pas, kako je to navedeno u optužnici, te u skladu sa prometno tehničkim vještvom da je okrivljenik "prednjim desnim dijelom udario u zemljano uzvišenje s desne strane van kolnika", u tom pravcu izmijenilo, preciziralo dijelom činjenični opis utuženog kaznenog djela, pri čemu sud, takvom izmjenom, nije mijenjao identitet optužnice.

 

Okrivljeni M. N. se na raspravi od 19. svibnja 2021., izjasnio kako se za djelo iz optužnice smatra krivim, ali ne način kako mu se to optužnicom stavlja na teret, zbog čega se ovaj sud prilikom pisanja presude nije mogao pozivati na odredbu članka 459. stavak 7. ZKP/08, već će ista sadržavati potpuno obrazloženje.

 

Iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka okrivljeni M. N. je kazao kako mu je žao da je došlo do ove prometne nesreće i za istu da se kaje. Iznoseći svoju obranu iskazivao je jednako kao u svojoj obrani tijekom "sudske istrage" pred istražnim sucem od 3. veljače 2011. u kojoj se branio da je te večeri bio na jednom koncertu u T. na koji s njim nije bio Z. V. i gdje je popio nekoliko piva. Kući da ga je dovezao oko 2,30 sati dovezao prijatelj M. B. Kako mu se nije spavao da je na Facebook-u kontaktirao sa Z. V., svojim najboljim prijateljem i čija je kuća udaljena nekih 300-tinjak metara od njegove i koji ga je pozvao da dođe do njega, što je on i učinio svojim vozilom Hyundai accent, iako je znao da je ranije pio pivu i da pijan ne smije voziti, smatrajući da ipak se kroz to vrijeme ništa neće dogoditi. Da su se potom zajedno odvezli u pravcu R., da pok. Z. nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da su se spuštajući cestom kroz R., brzinom po njegovom mišljenju ne većom od 80 km/h, da je ušao u jedan blagi zavoj ulijevo koji je uredno savladao, prethodno ne umanjujući brzinu i ne kočeći, i da je potom naišao na jedan neosvijetljeni dio ceste nekoliko desetaka metara dug, gdje je primijetio da mu se nešto približava s lijeve strane, sa sporednog puta, nakon čega je volanom naglo "trznuo" nadesno, zbog čega je došlo do zanašanja vozila, koje je izletio na desnu stranu ceste, udarilo u jedan humak i nakon toga se prevrnulo na krov. Z. da je i spao iz vozila, da je ubrzo došla Hitna pomoć i odvela ga u bolnicu, gdje je umro nakon dva dana. Ova prometna nesreća da ga je teško pogodila jer je izgubio svog najboljeg prijatelja i da je s njegovim roditeljima u odličnim odnosima.

 

Ostajući kod svoje obrane i na raspravi, okrivljenik je precizirao da je izlaskom iz onog zavoja s lijeve strane vidio da mu se približavaju neki ljudi, a što je sve utjecalo da vozilom izvrši onu radnju naglog zakretanja upravljačem u desno uz kočenje, a što je, obzirom da je nad vozilom kojim je upravljao time lako izgubiti kontrolu dovelo do toga da je naletio na zemljani humak, nakon čega je došlo do rotacije vozila i njegovog okretanja na krov.

 

Upitan o obiteljskim prilikama okrivljenik se branio da se uskoro ženi i završava Kineziološki fakultet u Z., da čeka bebu i da su mu roditelji sada pok. Z. V. puno pomogli u svladavanju poteškoća nakon Z. pogibije, u smislu da nastavi fakultet i nastavi živjeti, u čemu da im je neizmjerno zahvalan.

 

Odgovarajući na pitanja predstavnice optužbe okrivljenik se branio da je imao šest mjeseci vozačkog iskustva prije ove prometne nesreće, da je kroz to vrijeme vozio svaki dan na dionici K. N.-S. gdje je trenirao atletiku u ASK-a. U odnosu na razloge zašto je vozilo upravljao pod utjecajem alkohola, okrivljenik se brani da je ranije bio na jednom pop koncertu u T. i po dolasku kući vjerojatno od svega toga da nije mogao spavati, kao ni Z. koji tu večer nije bio s njim, te da su odlučili popričati nakon čega se sve ovo dogodilo.

 

U dokazne svrhe, sud je temeljem članka 431. stavak 1. stavak 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitao: pisano prometno-tehničko vještačenje I. ing. F. od 3. prosinca 2010. (list 49-55 spisa) te iskaze tog vještaka na raspravi od 24. studenoga 2014. (list 150-152 spisa, od 20. travnja 2015. (list 166-167 spisa) i 27. ožujka 2018. (list 243. spisa), pisani nalaz i mišljenje Fakulteta prometnih znanosti u Z. od 29. lipnja 2017. (list 214-235 spisa), te iskaz vještaka koji je sudjelovao u izradi vještva Fakulteta T. P. od 27. ožujka 2018. ( list 243 spisa), zapisnik o obdukciji od 14. travnja 2010. (list 108 spisa), pisani nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka A. dr. A. od 9. listopada 2018. (list 265-266 spisa) te njegove iskaze na raspravama od 22. travnja 2013. (list 97-98 spisa) i 25. veljače 2019. (list 269 spisa), zapisnik o vještačenju Odjela kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za ... I. V. o stupnju alkoholiziranosti okrivljenika u krvi od najmanje 0,89 g/kg od 28. travnja 2010. (list 17 spisa), zapisnik o očevidu PP S. broj 511-12-36-KU 30/2010 od 10. travnja 2010.(list 6-10 spisa), socijalnu anamnezu za okrivljenika Centra za socijalnu skrb u S., Podružnica K. od 10. prosinca 2010., izjavu A. V., odnosno J. V. od 15. 6. 2012., ovjerenu kod javnog bilježnika, dopis Županijske uprave za ceste S. od 3. prosinca 2014. odnosno dopis Grada K. od 16. prosinca 2014., a u pogledu ograničenja koja su u vrijeme nastanka prometne nesreće bila na navedenoj prometnici, dopis Županijske uprave za ceste od 22. siječnja 2015. (list 163), dopis Županijske uprave za ceste od 22. srpnja 2015. (list 177 spisa), dopis Županijske ceste S. d.o.o. od 23. listopada 2015. (list 198-200 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka okrivljenika M. N. (list 246 spisa), kao i potvrdu da je isti upisan kao redoviti student Kineziološkog fakulteta 5. nastavne godine u statusu apsolventa.

 

Sud je na raspravi ispitao posrednu žrtvu-oštećenika J. V., oca pok. Z. V., te uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svjedoka S. B., Ž. S. i H. N.

 

Stranke nisu prijeporile činjenice iz provedenih dokaza, niti su imali prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

Na kraju dokaznog postupka, sud je za okrivljenika pročitao izvadak iz kaznene evidencije (list 301 spisa) i prekršajne evidencije (list 299 spisa) iz kojih je utvrđeno da okrivljenik do danas nikada nije prekršajno sankcioniran ni kazneno osuđivan.

 

Nakon ovako provedenog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljeni M. N. počinio kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11-15, na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

 

Kako stranke nisu prijeporile činjenice iz provedenih dokaza, to u postupku nije bilo prijeporno da je okrivljeni M. N. 10. travnja 2010. oko 03,00 sata u K. N., u Ulici …, upravljao osobnim vozilom marke "Hyundai accent 1.3" registarske oznake ST …

 

Nije prijeporno ni da je okrivljenik postupio protivno odredbama članka 53. stavak 1., članka 197. i članka 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08; dalje: ZSPC), jer je vozio kroz mjesto R. iz smjera sjevera u smjeru juga kroz pregledni lijevi zavoj, pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 0,89 g/kg, zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, iako mu je kao mladom vozaču (članka 2. stavak 69. ZSPC-a) do navršene 24 godine starosti poznato da ne smije upravljati vozilom pod utjecajem alkohola. Postupkom je pak utvrđeno da je okrivljenik pri tome upravljao vozilom nedopuštenom brzinom od 104 km/h, iako je na tom dijelu kolnika dopuštena brzina kretanja vozila do 50 km/h.

 

Nije prijeporno ni da je okrivljenik bio svjestan da takvom vožnjom ugrožava druge sudionike u prometu, i na to je pristao, odnosno da kada je uočio da mu se sa sporednog puta s njegove lijeve strane približava čovjek, što zbog stanja u kojem se nalazio nije bio u stanju identificirati, uslijed pripitog stanja, prebrze vožnje i nedovoljnog vozačkog znanja i iskustva je neprimjereno reagirao, tako da je poduzeo radnju naglog i intenzivnog zakretanja upravljača u desno uz istovremeno poduzetu radnju intenzivnog kočenja zbog čega je izgubio kontrolu nad vozilom te uz zanošenje sletio u za njega desnu stranu izvan kolnika, nakon čega je došlo do prevrtanja vozila, a potom do udara prednjeg lijevog ugla krova vozila u metalni kontejner koji se nalazio na zemljanom proširenju s desne strane izvan kolnika, uslijed čega je iz vozila ispao suvozač Z. V. kojom prilikom je imenovani zadobio krvni podljev mekog oglavka, prijelom svoda i baze lubanje, krvarenje izvan tvrde moždanice sljepoočno desno, krvarenje u meke moždanice s krvlju u moždanim komorama, nagnječenje mozga, jaki edem mozga i nagnječenje pluća, koje ozljede glave čine cjelinu u vidu jake koštano-moždane traume glave, zbog koje je preminuo 12. travnja 2010.

 

Ovakav zaključak suda proizlazi iz okrivljenikove obrane u kojoj priznaje sve objektivne činjenice, dakle sve elemente kaznenog djela osim svoje subjektivne procjene brzine upravljanja vozilom neposredno prije prometne nesreće, kao i nalaza i mišljenja prometno-tehničkog i toksikološkog vještačenja, obdukcijskog nalaza i sudskomedicinskog vještva, te zapisnika o očevidu, dopisa Županijske uprave za ceste S., te iskaza svjedoka Ž. S. i H. N.

 

Ispitan u svojstvu svjedoka H. N. (list 197 spisa) iz Županijske uprave za ceste S. (dalje ŽUC S.) sudu je kazao da na mjestu nastanka prometne nesreće nije bilo prometnog znaka ograničenja brzine kretanja vozilom, već se prvo ograničenje nalazilo na 1+820 kilometru gledano od sjevera prema jugu, dakle iz smjera kretanja vozila, pri čemu je, u odnosu na prijepornu činjenicu koliko je na tom dijelu prometnice iznosilo ograničenja brzine, svjedok kazao da je za tu činjenicu relevantniji svjedok Ž. S.

 

Iz iskaza svjedoka Ž. S. (list 203 spisa) iz ŽUC-a S. razvidno je da je na mjestu nastanka prometne nesreće bilo ograničenje 50 km/h, kao opće ograničenje brzine, jer je tek nastavkom te ceste na kojoj je došlo do prometne nesreće i nekih 80 m pred priključak na državnu cestu, postavljen prometni znak ograničenja brzine od 40 km/h koji je prilikom očevida utvrdio i u zapisnik naveo djelatnik prometne policije S. B., kako je isti to kazao i u svom iskazu (list 204 spisa). Nadalje, svjedok S. sudu je kazao da je 2010., kada je došlo do ove prometne nesreće, ŽUC S. kao nalogodavac jedini bio nadležan za postavljanje prometnih znakova na kritičnoj prometnici.

 

U odnosu na ograničenje brzine na mjestu nastanka prometne nesreće, sud je u slobodnoj ocjeni dokaza, primjenjujući i načelo in favorem, prihvatio iskaze svjedoka Ž. S. i H. N., kao i pisano izvješće ŽUC-a, te utvrdio da je na mjestu prometne nesreće tempore criminis vrijedilo opće ograničenje brzine od 50 km/h, zbog čega je u tome dijelu izmijenjen činjenični opis optužnice, iako ta činjenica u bitnom nije utjecala na utvrđenje dinamike nastanka te nesreće, a time i pitanje krivnje okrivljenika, jer je isti i kod tog ograničenja brzine, kritične prigode upravljao vozilom dvostruko većom brzinom od te.

 

Iz zapisnika o očevidu od 10. travnja 2010. razvidno je da je mjesto prometne nesreće kolnik u oba smjera Ulice … u K. N., predio R., te da se prometna nesreća dogodila u rijetko naseljenom mjestu. Na tom dijelu kolnika postoji pregledan zavoj ulijevo gledano iz smjera sjevera, kojim dijelom se okrivljenik kritične prigode i kretao, te je kolnik bio dobar i suh. Kako se prometna nesreća dogodila noću, to je vidljivost utvrđena kao dobro osvijetljeno mjesto, uz javnu rasvjetu postavljenu uz zapadnu stranu kolnika. Širina kolnika na tom mjestu je šest metara, a kolnik je razdijeljen punom crtom na zapadnu i istočnu kolničku traku, pri čemu se zapadnom kolničkom trakom promet odvija iz smjera sjevera u smjeru juga.

 

Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka ing. I. F. (list 49-55 spisa) razvidno je da je okrivljenik svojim osobnim vozilom kritične prigode ušao u blagi lijevi zavoj uzdužnog pada od 5%, brzinom od 131 km/h, kada dolazi do destabilizacije vozila, nakon čega udara u kontejner, lijevom bočnom stranom vozila, brzinom od 40 km/h, nakon čega se prevrće na krov.

 

Ranije nadležni sud je potom prihvatio prijedlog obrane za izradom novog prometno-tehničkog vještačenja koje je provjereno Fakultetu ... u Z., a koje je 24. srpnja 2017. sudu dostavilo svoj pisani nalaz i mišljenje (list 214-235 spisa).

 

Iz zaključka Fakulteta ... u Z. (dalje: Fakultet) razvidno je da se okrivljenik, krećući se svojim vozilom Hyundai Accent reg. oznake ST …, kolnikom … kroz mjesto K. N., predio R., iz smjera sjevera u pravcu juga, dolaskom kroz pregledni lijevi zavoj brzinom od 104 km/h, poduzeo radnju intenzivnog kočenja uz istovremeno poduzetu radnju naglog i intenzivnog zakretanja upravljača udesno, uslijed čega je izgubio nadzor nad osobnim vozilom, koje je u zanošenju sletjelo na desnu stranu van kolnika, prednjim desnim dijelom udarilo u zemljano uzvišenje s desne strane van kolnika, nakon čega je došlo do prevrtanja vozila oko njegove uzdužne i poprječne osi i u nastavku u prevrtanju do udara prednjim lijevim uglom krova, brzinom od oko 41 km/h, u metalni kontejner, koji se nalazio na zemljanom proširenju, van kolnika s desne strane.

 

Vještaci Fakulteta su nadalje naveli, da se sa dovoljnom tehničkom sigurnošću može zaključiti da je do zanošenja vozila došlo iz razloga jer je okrivljenik, kao vozač predmetnog vozila, neposredno ispred mjesta na kojem započinju tragovi, poduzeo radnju naglog i intenzivnog zakretanja upravljačem udesno uz istovremenu poduzetu radnju intenzivnog kočenja, sve kao reakciju na pojavu iznenadne opasnosti s njegove lijeve strane, kako se okrivljenik uostalom i branio do tada, odnosno u istrazi.

 

Na kraju, vještaci Fakulteta su mišljenja da bi se u konkretnim uvjetima predmetne nesreće i uz reakcije okrivljenika kakve je poduzeo kritične prigode, izbjeglo slijetanje vozila, u za njega desnu stranu van kolnika, a time i posljedičnog prevrtanja vozila, da se okrivljenik kretao brzinom ne većom od 60 km/h.

 

Obzirom na razlike u brzini kretanja vozila prije prometne nesreće između nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. ing. F. (131 km/h) i vještaka iz Fakulteta (104 km/h) , sud je na raspravi od 27. ožujka 2018. (list 243 spisa) pozvao vještaka Fakulteta T. P. i vještaka I. F., te se vještak F. priklonio i suglasio s mišljenjem Fakulteta da je brzina kretanja vozila kojim je okrivljenik upravljao u trenutku započinjanja radnje kočenja bila 104 km/h, pri čemu su vještva vještaka F. i sa Fakulteta ujednačena u odnosu na ostale relevantne činjenice vezane za ovu prometnu nesreću.             

 

Iz toksikološkog vještačenja Centra za krim. vještačenja (list 17 spisa) koje prihvaća ovaj sud vjerodostojnim i stručnim, proizlazi kako je u trenutku prometne nesreće okrivljenik bio pod utjecajem alkohola, jer je u njegovoj krvi izmjerena koncentracija alkohola od najmanje 0,89 g/kg.

 

Iz zapisnika s obdukcije KBC S. sačinjenog po sudskom vještaku M. dr. D. G. od 14. travnja 2010. (108-111 spisa) razvidno je da je oštećeni Z. V. zadobio krvni podljev mekog oglavka, prijelom svoda i baze lubanje, krvarenje izvan tvrde moždanice sljepoočno desno, krvarenje u meke moždanice s krvlju u moždanim komorama, nagnječenje mozga, jaki edem mozga i nagnječenje pluća, od čega ozljede glave čine cjelinu u vidu jake koštano-moždane traume glave, a koja je bila takvih karakteristika da je dovela do njegove smrti 12. travnja 2010.

 

Sudsko medicinskim vještačenjem A. dr. A. od 9. listopada 2018., a nakon utvrđenih ozljeda na tijelu žrtve/oštećenika iz zapisnika o obdukciji, isti je vještak uzevši u obzir vrstu i karakteristiku tjelesnih ozljeda na tijelu pok. oštećenika, oštećenja na vozilu i dinamiku prometne nesreće, zaključio da je nakon udarca u zemljanu uzvisinu došlo do prevrtanja vozila oko uzdužne i poprečne osi, te kompleksnih rotacijskih zbivanja nakon čega vozilo biva okrenuto na desni bok kada dolazi do oštećenja stupova desnih vrata i ponovne rotacije te konačnog udarca prednjim lijevim dijelom u metalni kontejner. Tijekom ovih rotacijskih kretnji tijelo suvozača dobiva kutnu brzinu s tendencijom centrifugalnog gibanja prema vratima (čiji stupovi su prethodno oštećeni) koja su se u tom momentu otvorila, pa suvozač ispada iz automobila (prije udara u kontejner), te padom na tlo zadobija teške tjelesne ozljede koje su bile takvog intenziteta i karakteristika da su dovele do smrtnog ishoda.

 

Sudsko medicinsko vještačenje A. dr. A., te nalaze i mišljenja vještaka prometno tehničke struke, a nakon što su isti usuglašeni, I. F. i vještaka Fakulteta, ovaj sud u cijelosti prihvaća, držeći ih stručnim i dobro obrazloženim.

 

Svjedok, posredna žrtva J. V., otac žrtve Z. V. sudu je na raspravi od 19. svibnja 20211. kazao da su okrivljeni M. N. i njegov sada pok. sin Z. bili veliki i nerazdvojni prijatelji, još od malih dana, te da mu je od dana nastanka ove prometne nesreće i smrti njegova sina jedinica Z., okrivljeni M. N. kao drugi sin, koji ih redovno posjećuje, kao i grob pok. Z.

 

Posredna je žrtva sudu kazao za okrivljenog M. N. da je uzoran momak koji završava fakultet i uskoro se ženi, te da on i njegova žena, majka pok. Z. su suglasni da bi svaka kazna izrečena okrivljenom M. N. ponovno otvorila njihove rane. Ipak, mišljenja je, ako ga sud mora kazniti, da prema njemu bude blag. U odnosu na imovinsko pravni zahtjev, J. V. sudu je kazao da je obitelj ostvarila zahtjev za naknadu štete s te osnove i da prema M. N. nemaju nikakvih potraživanja.

 

Kako je već rečeno, okrivljenik je sporne prigode upravljajući osobnim vozilom, krećući se kolnikom Ulice … u K. N., mjesto R., na način opisan u izreci presude, prekršio blanketne norme, odnosno odredbe čl. 53. st. 1., čl. 197. i čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što je dovelo do nastanka prometne nesreće, čime je dokazana uzročno-posljedična veza između okrivljenikovog ponašanja (načina vožnje, alkoholiziranog stanja) i posljedice ove prometne nesreće (smrti oštećenog Z. V.) dva dana kasnije od posljedica nastalih ozljeda.

 

Okrivljenik je prekršio odredbu članka 53. stavak 1. navedenog Zakona kojom je propisano da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom.

 

Također, okrivljenik je prekršio i odredbu članka 199. stavak 2. citiranog Zakona prema kojoj vozač ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, pri čemu je ranije navedeno da je okrivljenik mlad vozač i da time nije smio upravljati vozilom na cesti ako u krvi ima alkohola.

 

Zbog vožnje poduzete na opisani način okrivljenik je prouzročio prometnu nesreću i izazvao konkretnu opasnost za život i tijelo putnika u vozilu, a time i za smrt Z. V., putnika u vozilu kojim je upravljao, što predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti predmetnog kaznenog djela. Prema tome, okrivljenik je takvim postupanjem ostvario sva bitna obilježja spomenutog kaznenog djela.

 

Prije odluke o kazni valja kazati da je u pogledu subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu izazivanja prometne nesreće, okrivljenik postupao s neizravnom namjerom. Naime, okrivljenik je kao mlad i nedovoljno iskusan vozač (prethodno vozio tek šest mjeseci) bio svjestan da vozeći brzinom od 104 km/h na dijelu prometnice gdje je brzina ograničena na 50 km/h i pod utjecajem alkohola od najmanje 0,89 g/kg, dakle upravljajući vozilom protivno odredbama članka 53. stavak 1., članka 197. i članka 199. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08) sve približavajući se lijevom zavoju, može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, odnosno može prouzročiti prometnu nesreću, a time i počiniti kazneno djelo, te je postupajući na taj način pristao na takvo postupanje. Naravno, što se tiče njegovog odnosa prema konačnoj posljedici, tj. smrti oštećenog Z. V., on je u svakom slučaju nehajan.

 

Ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela se tijekom postupka nije ukazivala kao prijeporna, zbog čega sud istog smatra ubrojivim počiniteljem.

 

Stoga je okrivljenika valjalo proglasiti krivim za izvršenje kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11-15.

 

Nakon ovako utvrđene krivnje okrivljenika, trebalo je odlučiti o kazni.

 

Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, sud je vodio računa o svim okolnostima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. KZ/11-15.

 

Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika, sud je cijenio njegovo priznanje počinjenog kaznenog djela (u objektivnom dijelu), izraženo žaljenje i kajanje zbog istog, dosadašnju neosuđivanost, korektno držanje pred sudom, osobne prilike (uskoro se ženi, očekuje dijete, zaposlen), a posebno činjenicu da su okrivljenik i žrtva/oštećenik bili najbolji i nerazdvojni prijatelji, te da okrivljenika posebno teško pogađaju posljedice ove prometne nesreće, što je bilo osobito razvidno u raspravnoj dvorani gdje je isti za veći dio iznošenja svoje obrane u vidno uzbuđenom stanju plakao.

 

Olakotna okolnost svakako je i navod posredne žrtve J. V., oca pok. Z. V., koji je potvrdio da su okrivljenik i pok. Z. bili veliki i nerazdvojni prijatelji od malih dana, da im je od smrti sina jedinca upravo okrivljeni M. N. kao drugi sin koji ih redovito posjećuje, te da su on i žena suglasni da bi svaka kazna koja bi M. N. bila izrečena, otvorila njihove rane, odnosno kazao da ukoliko ga sud za ovo djelo ipak mora kazniti, da svakako bude blag prilikom izricanja te kazne.

 

Upravo je te okolnosti, posebno ove potonje, predviđene člankom 48. stavkom 2. KZ/11 sud cijenio naročito izraženim olakotnim okolnostima na strani okrivljenika, koje time opravdavaju osnovu za ublažavanjem kazne ispod propisanog minimuma za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. KZ/11-15.

 

Posebno otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, a koje "izlaze" izvan okvira zakonskog opisa toga kaznenog djela, sud nije utvrdio.

 

Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti, poglavito stupanj krivnje na strani okrivljenika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra (smrt mlade osobe), svrhu kažnjavanja, osobne prilike okrivljenika (završava fakultet, ženi se, čeka dijete,neosuđivan), protek vremena od počinjenja djela do danas, a posebno njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela spram obitelji pok. Z. V., sud je okrivljenog M. N. za predmetno kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. KZ/11-15, temeljem te odredbe, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11-15 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Sud je potom na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11-15 kaznu zatvora na koju je okrivljeni M. N. osuđen zamijenio radom za opće dobro, na način da se, temeljem članka 55. stavak 2. KZ/11-15 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

Na temelju članka 55. stavak 6., 7. i 8. KZ/11-15 osuđeni M. N. će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, time što taj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršenja rada za opće dobro, time da osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, pri čemu i ukoliko osuđenik svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

 

Naime, kako je u uvodnom dijelu obrazloženja kazano, a nakon što je od vremena počinjenja kaznenog djela do danas promijenjen zakon koji je vrijedio u vrijeme izvršenja kaznenog djela, te nakon utvrđenog postojanja pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz članka 272. stavak 3. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. KZ/11-15, valjalo je u smislu članka 3. stavak 2. KZ/11 utvrditi i prema okrivljeniku primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja.

 

Kako je odredbom članka 272. stavak 3. KZ/97 propisana kazna zatvora od tri do deset godina, spram zapriječene kazne zatvora iz članka 227. stavak 4. KZ/11-15 od tri do dvanaest godina, odnosno temeljem ZID KZ/11-18 ("Narodne novine", broj 118/18) u odnosu na isto djelo, od tri do petnaest godina, to bi, gledajući samo zakonski maksimum propisane kazne KZ/97 bio blaži za počinitelja od KZ/11, ipak u duhu odredbe članka 3. stavak 2. KZ/11 valja sagledati cijeli zakon, a ne samo zapriječeni maksimum kazne zatvora za to djelo.

 

U odredbama o ublažavanju kazne iz članka 57. stavak 4.c KZ/97-06 ("Narodne novine", broj 71/06) propisano je da će se za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od najmanje tri godine zakonskim ublažavanjem kazna ublažiti do najmanje jedne godine, a sudskim ublažavanjem do dvije godine zatvora, čime se okrivljeniku, a u smislu odredbi članka 54. i 67. KZ/97 za ovo djelo, u izočnosti razloga zakonskog ublažavanja, ne bi mogla izreći druga kazna, osim zatvorske.

 

S druge strane, odredbama o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. KZ/11-15 propisano je da se za kazneno djelo za koje je propisana najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od tri godine kazna može ublažiti do jedne godine, a koja kazna zatvora se u smislu odredbi članka 55. stavak 1. KZ/11-15, dakle sve do ZID KZ/11-17 ("Narodne novine", broj 101/11) može zamijeniti radom za opće dobro iz članka 55. KZ/11-15, kao i uvjetnom osudom, što nije moguće prema odredbama KZ/97, to je gledajući u cjelini, Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15) u smislu članak 3. stavak 2. KZ/11-15 najblaži za počinitelja, zbog čega ga je sud i proglasio krivim i osudio prema odredbama toga zakona.

 

Ovako izrečenu kaznu zatvora, koja je zamijenjena radom za opće dobro na način gore naveden, ovaj sud smatra primjerenom kaznom, kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi okrivljenika, te je mišljenja kako će se ovakvom kaznom moći ostvariti svrha kažnjavanja, kako generalna, tako i specijalna, odnosno utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, odnosno da u prometu, vožnju poduzme u skladu sa prometnim pravilima, ali i na svijest građana o pogibeljnosti vršenja kaznenih djela.

 

Obzirom na protek vremena od počinjenja djela, dosadašnje prekršajne i kaznene neosuđivanosti, te da je djelo počinjeno kao rezultat mladenačke nepromišljenosti, odnosno da se radi o jednom izoliranom slučaju u životu okrivljenika, to ne postoje razlozi za izricanjem mjere zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. stavak 1. KZ/11-15, zbog čega prijedlog optužbe u tome dijelu nije prihvaćen.

 

Obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, a sudu, obzirom na imovinske prilike okrivljenika, nisu dostavljeni dokazi temeljem kojih bi eventualno postojali uvjeti za oslobađanje od plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti ili djelomično, to je sud okrivljenika, temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezao naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 18.964,80 kuna, od čega iznos od 17.414,80 kuna predstavlja trošak prometno-tehničkog vještačenja, trošak od 1.250,00 kuna trošak sudsko medicinskog vještva, a preostalih 300,00 kuna trošak sudskog paušala.

 

Split, 24. svibnja 2021.