1              Poslovni broj: Gž Ovr-197/2021-5

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-197/21-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Ž. L. iz S., OIB:…, protiv ovršenika P. d.o.o. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1931/19 od 25. veljače 2021., 24. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1931/19 od 25. veljače 2021.

 

II. Odbacuje se dopuna žalbe ovrhovoditelja od 9. ožujka 2021., kao nepravovremena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha određena rješenjem donesenim u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, pod poslovnim brojem Ovr-595/16 od 20. svibnja 2016., te su ukinute sve provedene ovršne radnje.

2. Žali se ovrhovoditelj pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a), u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a), uz prijedlog da sud odbaci prijedlog ovršenika, podredno da ga odbije.

3. Ovršenik je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14., te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ne nalazi da je prilikom donošenja pobijanog rješenja, kao ni u postupku koji mu je prethodio, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, kao niti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem obustavio ovrhu određenu rješenjem donesenim u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne Službe u Imotskom, pod poslovnim brojem: Ovr-595/2016, od 20. svibnja 2016., te je ukinuo sve provedene ovršne radnje, nakon što je utvrdio da činidba iz ovršne isprave, pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem 16 P- 1456/11 od 31. listopada 2014., ispravljene rješenjem od 1. ožujka 2016., u kojoj je kao tuženik označen P. d.d. S., i to baš predaja ovrhovoditelju Ž. L. iz S. 9 zglobnih autobusa „M.“ sg 220 točno određenih brojeva šasija, u ispravnom i voznom stanju te tehnički pregledanih, nije moguća, ocjenjujući da stoga nije moguća niti provedba ovrhe.

6.1. Pri tome, prvostupanjski sud je odluku utemeljio na odredbama članka 72. stavka 2. OZ-a, u svezi s odredbama 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO).

7. Žalbenim razlozima ovrhovoditelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijanog rješenja koje je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredba na kojima je rješenje utemeljeno.

8. Iz stanja spisa, u bitnom,proizlazi:

- da je ovršenik dana 18. prosinca 2019. podnio prijedlog za ukidanje plaćanja sudskih penala koji temelji na tvrdnji da činidba na koju se odnosi ovršna isprava i plaćanje sudskih penala nije moguća;

- da iz priloženog rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, pod poslovnim brojem Ovr-595/16 od 20. svibnja 2016. proizlazi da je ovršni sud ovršeniku P. d.o.o. odredio naknadni rok za ispunjenje obveze iz naprijed citirane ovršne isprave, i to baš predaje ovrhovoditelju Ž. L. iz S. 9 zglobnih autobusa „M.“ sg 220 točno određenih brojeva šasija, u ispravnom i voznom stanju te tehnički pregledanih, pod prijetnjom plaćanja ovrhovoditelju iznosa od po 250,00 kuna za svaki dan zakašnjenja za svaki od autobusa.

9. Ranijim ukidnim rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž Ovr-467/20 od 12. lipnja 2020. (kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenje od 13. ožujka 2020. o odbacivanju prijedloga ovršenika) ukazano je prvostupanjskom sudu da je, u okolnostima tvrdnji ovršenika o nemogućnosti predaje predmetnih autobusa ovrhovoditelju i ispunjenja obveze onako kako je navedena u ovršnoj ispravi i rješenju o izricanju sudskih penala, za ocjenu osnovanosti podnesenog prijedloga ovršenika odlučno utvrditi radi li se doista o nemogućoj činidbi, koja bi posljedično podrazumijevala i nepostojanje zakašnjenja na strani ovršenika.

10. Naime, u ovome postupku, što je vidljivo iz rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, pod poslovnim brojem Ovr-595/16 od 20. svibnja 2016. proizlazi da je ovršni sud ovršeniku P. d.o.o. odredio naknadni rok za ispunjenje obveze iz ovršne isprave, pod prijetnjom plaćanja ovrhovoditelju iznosa od po 250,00 kuna za svaki dan zakašnjenja za svaki od autobusa.

11. U smislu odredba članka 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.2. Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (članak 270. stavak 1. ZOO)-a.

11.3. Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana propisana je odredbama članka 373. istog Zakona, dok nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana, reguliraju odredbe članka 374. ZOO-a.

11.4. Smisao izricanja sudskih penala, u smislu odredaba članka 247. stavka 1. OZ- a je da se prisili dužnika da ispuni svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, u roku koji mu je naknadno određen, ali smisao sudskih penala nije stjecanje imovinske koristi od strane vjerovnika, odnosno njegovo neosnovano obogaćenje, niti pak naknada štete zbog činjenice da bi stvar koja treba biti predana bila oštećena ili da bi joj bila umanjena vrijednost.

11.5. Do izricanja sudskih penala može doći jedino situaciji ako je dužnik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje nenovčane tražbine, što znači da ukoliko dužnik nije u zakašnjenju da tada nema uvjeta za izricanje sudskih penala.

12. Kako je već navedeno u ranijoj odluci ovoga suda kojim je ukinuto rješenje o odbacivanju prijedloga ovršenika, u svojoj odluci broj Rev-894/12-2 od 31. prosinca 2012. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje po kojem do izricanja sudskih penala može doći jedino ukoliko dužnik zakasni s ispunjenjem svoje nenovčane tražbine, u kojem smislu je smatrano da je ovršni sud ovlašten I dužan ispitati i utvrditi je li došlo do učinka zakašnjenja u ispunjenje obveze od strane dužnika, odnosno, ovršenika.

12.2. Citirano pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaćeno je i u odluci ovog suda broj Gž Ovr-980/18-2 od 7. svibnja 2020.

12.3. Temeljem odredbe članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

12.3. U nizu svojih odluka, (primjerice Odluka U-III-4919/11 od 15. ožujka 2016.) Ustavni sud Republike Hrvatske dao je ocjenu nepoštovanja pravnih shvaćanja Vrhovnog suda kao povredu prava na pravično suđenje, ukazujući na Ustavnu zadaću Vrhovnog suda Republike Hrvatske propisanu u članku 116. Ustava RH („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,
55/01, 76/10, 85/10 i 05/14).

12.4. Sukladno ustavnosudskoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske, uvažavanje pravnih shvaćanja Vrhovnog suda zauzetih u istovrsnim predmetima pretpostavka je za jedinstvenu primjenu prava na cijelom državnom području. Bez jedinstvene primjene prava nema ni ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Nadalje, dolazi do narušavanja pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, kao i povjerenja javnosti u sudove i sudski sustav. Time se narušava vladavina prava, najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

13. Na temelju vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila, S. S., kao i ostale pregledane pisane dokumentacije i izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio kako na tržištu EU nema zamjenskih dijelova za dovođenje predmetnih autobusa u tehnički ispravno i vozno stanje za prijevoz putnika, da predmetni autobusi nisu u voznom stanju niti se mogu popraviti te da predmetnu nenovčanu tražbinu za predaju 9 autobusa marke M., u voznom i tehnički ispravnom stanju, za prijevoz putnika, objektivno nije bilo moguće izvršiti kako 2009. odnosno 2013. tako i danas.

14. U okolnostima citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je s pravom zaključio da ovršenik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze, točnije, da je obveza iz ovršne isprave nemoguća, što je razlog za obustavu ovrhe, a posljedično i razlog za obustavu postupka ovrhe na temelju rješenja o određivanju sudskih penala.

15. Naime, u smislu odredbe članka 72. stavak 2. OZ-a ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

15.1. U ovom slučaju, temeljem naprijed navedenih utvrđenja, nedvojbeno je da je ovrha postala nemoguća jer autobuse opisane u ovršnoj ispravi nije moguće dovesti u vozno stanje, točnije, nije moguće iste predati u ispravnom i voznom stanju ovrhovoditelju, kako je to naloženo ovršnom ispravom.

16. Učinak rješenja o obustavi postupka identičan je učinku ukidanja sudskih penala, radi čega prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenje nije prekoračio zahtjev ovršenika, kako to neutemeljeno u žalbi tvrdi ovrhovoditelj.

17. Valja napomenuti da je rješenje o određivanju sudskih penala, na koje je upravljen prijedlog ovršenika, donio upravo prvostupanjski Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom.

18. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi ovrhovoditelja, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, riješiti kao pod točkom I. izreke.

19. U odnosu na točku II. izreke za istaknuti je kako je ovrhovoditelj pobijano rješenje zaprimio dana 26. veljače 2021., na koje rješenje je uložio žalbu dana 5. ožujka 2021., te dopunu žalbe dana 9. ožujka 2021.

19.1. Sukladno članku 358. stavak 2. ZPP-a, koji je primijeniti temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a, žalba je nepravovremena, ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

19.2. S obzirom da je ovrhovoditelj podnio dopunu žalbe protekom zakonskog roka od 8 dana od primitka pisanog otpravka istog, a ne radi se o dopuštenoj žalbi po proteku roka, trebalo je, temeljem odredbe članka 367. stavak 1., u vezi s člankom 381. ZPP-a, a koji je primijeniti temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a, riješiti kao pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 24. svibnja 2021.