1                            Poslovni broj: Gž-548/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-548/2021-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d., OIB..., B. i H., S., zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. O. dioničko društvo, OIB..., iz Z., zastupan po punomoćnici M. T., odvjetnici u O. društvu G. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 83 Pn-2598/2014-55 od 23. veljače 2021.,14.svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

I.   Prihvaća se žalba tužitelja, te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 83 Pn-2598/2014-55 od 23. veljače 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao nepotreban.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik na ime naknade štete isplati 39.440,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. prosinca 2013., pa do isplate, te je naloženo tužitelju da plati tuženiku parnični trošak od 17.337,50 kuna.

 

2.              Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je obrazloženje prvostupanjske presude u potpunoj suprotnosti sa zapisnicima i iskazima danim u postupku. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je za prometnu nesreću isključivo kriv osiguranik tužitelja, te da je time prihvatio tuženikov prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja, a da tuženik nikada nije stavio takav prigovor. Nadalje, u obrazloženju se navodi da je vozilo osiguranika tužitelja vozilo marke M. koje se protupravno prestrojavalo iz lijeve u desnu traku i skratilo zaustavni put vozilu S. što nije točno, jer je iz zapisnika o očevidu MUP-a, saslušanja svjedoka, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-75/2014 pa čak i nalaza i mišljenja sudskog vještaka G. H., na kojem sud temelji svoju presudu, utvrđeno da je vozilo osiguranika tužitelja teretno vozilo marke V. registarske oznake ...  i priključno vozilo marke K. registarske oznake ... (BIH) čiji je vozač bio A. P., dok je teretno vozilo M. registarske oznake ... vlasništvo društva U. n. d.o.o., a vozač tog vozila bio je D. I.. Dakle, osiguranik tužitelja nije vozio vozilo M., već teretno vozilo V. koje je bilo zaustavljeno u desnoj prometnoj traci radi kolone vozila ispred sebe te je na stražnji dio njegovog priključnog vozila naletio teretni automobil I. registarskih oznaka ... jer je na vozilo I. kojim je upravljao D. Š. naletjelo vozilo M. kojim je upravljao D. I. a na vozilo M. naletjelo vozilo S. kojim je upravljao B. B. Prema tome, radilo se u lančanom sudaru četiriju teretnih vozila od kojih je osiguranik tužitelja bio prvi u nizu i ni na koji način nije kršio propise već je bio zaustavljen zbog kolone ispred sebe, pa nikako nije mogao biti odgovoran za nastanak štetnog događaja. Prvostupanjski sud zapravo je prepisao presudu u predmetu Pn-75/2014 u kojem je tužitelj bio vozač vozila M. D. I., a bez da je ispravno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, odnosno tko je od sudionika prvi započeo s radnjama koje su u konačnici dovele do štetnog događaja. Provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl.ing. G. H. da bi nakon provedenog vještačenja prvostupanjski sud ponovno pogrešno naveo da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo lijevom kolničkom trakom te je neposredno prije sudara mijenjalo prometni trak, iako je vozilo osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno u koloni i nikada nije vozilo lijevom kolničkom trakom. Nadalje se ističe da su iskazi svjedoka, zapisnik MUP-a, kazneni spis K-2/14 te prvi nalaz vještaka H. suglasni u pogledu činjenice da su se sva vozila nalazila u desnoj prometnoj traci, te da nije bilo prelaza iz jedne u drugu prometnu traku. U prvom nalazu vještaka navedeno je da su se svi kamioni kretali desnom prometnom trakom jedan iza drugog sukladno tragovima i iskazima vozača - sudionika prometne nesreće, a sudar se dogodio kad se prvi u nizu, tegljač marke V. (osiguranik tužitelja) zaustavio u desnom kolnom traku jer je bio zagušen vozilima, da se iza V. nalazio I. koji je bio lagano kočen u zaustavljanju, da se I. u istom kolničkom traku približavao M. koji je vozio stakleni otpad i vozilo je bilo postupno usporavano tijekom kojeg usporavanja je na njegov zadnji dio naletio u sustizanju tegljač s prikolicom marke S.. Uslijed naleta S. na zadnji dio vozila M., to je vozilo nabačeno na zadnji dio I. kojeg je odgurao naprijed, a sam M. je tijekom lijevog zanošenja naletio na odbojnu ogradu s lijeve strane gdje se zaustavio. I. je odguran naprijed do strane vozila M. te je nabačen na zadnji više desni dio prikolice V. Navedeno je utvrđeno materijalnim tragovima te suglasnim izjavama vozača. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni zapisnik MUP-a iz kojeg proizlazi da je B. B., osiguranik tuženika, upravljao teretnim vozilom S., da se kretao desnom prometnom trakom te zbog nepridržavanja potrebnog razmaka naletilo na stražnji dio teretnog automobila (M.) kojim je upravljao I. D. koji se kretao ispred, istim prometnim trakom i u istom smjeru, a koji je u trenutku nesreće zaustavljao vozilo radi vozila ispred sebe. Također nije uzeta u obzir niti presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-2/2014 od 14.03.2014. iz koje proizlazi da je B. B. pravomoćno oglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće, a za koju presudu je prvostupanjski sud vezan temeljem čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da  je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim. Dakle, prvostupanjski sud je osim počinjene bitne povrede postupka pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno utvrdio da je osiguranik tužitelja vozač vozila M., te da je isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće, te je slijedom toga pogrešno primijenio materijalno pravo pa je posljedično i odluka o troškovima postupka pogrešna.  Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3.              Sa žalbom tužitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

 

4.              Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem ističe da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani i da je prvostupanjski sud na temelju dopune nalaza prometnog vještaka pravilno utvrdio da je za predmetnu nesreću odgovoran vozač vozila M., a ne osiguranik tuženika. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

5.              Žalba tužitelja je osnovana.

 

6.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati na ime naknade štete (regresa) 39.440,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2013. pa do isplate sa utvrđenjem, u bitnome, da je iz svih provedenih dokaza, a tako i vještačenja po vještaku prometne struke utvrđeno da je za navedenu prometnu nezgodu isključivo kriv osiguranik tužitelja, pritom navodeći da je vozilo osiguranika tužitelja teretno vozilo M., koje je mijenjalo prometni trak, a prije započete radnje prelaska u desnu prometnu traku nije provjerio situaciju iza sebe i uočio kretanje skupa vozila, teretnog automobila S. koji se nalazio na desnoj prometnoj traci već je ulazeći u putanju vozila S. istom skratio zaustavni put i to više nego dvostruko zbog čega, unatoč usporavanju vozila intenzivnim kočenjem, nije uspio izbjeći nalet na vozilo M., a koje je potom udarilo vozilo I.

 

7.               U donošenju navedene presude prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer obrazloženje prvostupanjske presude nije u suglasnosti sa ispravama i dokazima iz prvostupanjskog postupka.

 

8.               Osnovano žalitelj ističe da je počinjena navedena bitna povreda jer prvostupanjski sud navodi da je osiguranik tužitelja upravljao teretnim vozilom marke M. što je u suprotnosti sa svim podacima u spisu. Naime nije sporno da je 1. kolovoza 2013. u V. G. na 30. kilometru kolnika autoceste A3 došlo do lančanog sudara više teretnih vozila. Iz zapisnika o očevidu obavljenog 01. kolovoza 2013. (list 58 spisa) utvrđeno je da su sudionici prometne nesreće bili B. B. (osiguranik tuženika) koji je upravljao vozilom registarske oznake ... tip vozila S., I. D. koji je sudjelovao kao vozač teretnog vozila registarske oznake ZG 3073-T tip vozila M., S. D. koji je u prometnoj nesreći upravljao teretnim vozilom marke I., te osiguranik tužitelja P. A., koji je sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač teretnog vozila marke V. sa priključnim vozilom marke K. Iz skice sačinjene po policijskoj postaji nakon prometne nesreće, a i iz svih drugih provedenih dokaza utvrđeno je da je osiguranik tužitelja bio prvi u nizu teretnih vozila i  zaustavljen u desnoj prometnoj traci, zbog zagušenosti te trake vozilima, zbog čega u ničemu nije doprinio nastanku predmetne štete, kako to neosnovano utvrđuje prvostupanjski sud, kada navodi da je tužitelj kao vozač vozila M. (što nije točno) isključivo kriv za predmetni štetni događaj jer se prestrojavao iz lijeve u desnu prometnu traku. Kako nesporno osiguranik tužitelja nije u ničemu doprinio nastanku štete, trebalo je utvrditi tko je od sudionika za istu odgovoran, o čemu ovisi pasivna legitimacija tuženika kao osiguranika vozila S. kojim je upravljao B. B..

 

  9.                Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici K-2/14 od 14. ožujka 2014. utvrđeno je da je B. B. izdan kazneni nalog jer je dana 01. kolovoza 2013. prouzrokovao prometnu nezgodu na način kako je opisano u izreci te presude i time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nezgode u cestovnom prometu te mu je izrečena novčana kazna u visini od 50 dnevnih dohodaka okrivljenika ili 5.000,00 kuna. Po čl. 12.st.3. Zakona o parničnom postupku u parničnom postupku sud je vezan u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, kao žalitelj osnovano ističe, a koju odredbu prvostupanjski sud nije primijenio, već je utvrdio da je za predmetnu nesreću odgovoran osiguranik tužitelja koji je vozio teretno vozilo M. (iako je isti vozio teretno vozilo V.).

 

10.               Dakle, osiguranik tužitelja nije u ničemu doprinio nastanku predmetne nesreće, već je istu uzrokovalo jedno od teretnih vozila koja su se nalazila iza njega, time da je vozač vozila S. kojim je upravljao B. B., osiguranik tuženika, oglašen krivim za predmetni štetni događaj, a tom kaznenom presudom prvostupanjski sud je vezan po čl. 12.st.3. Zakona o parničnom postupku. Čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik vozila odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

 

11.               Dakle, nema krivnje na strani osiguranika tužitelja, a sud je vezan pravomoćnom kaznenom presudom o odgovornosti osiguranika tuženika, koji svoju odgovornost nije niti osporavao, već je naveo da nije primijetio da vozila ispred njega stoje, te nije uspio zaustaviti svoje vozilo na vrijeme.

 

12.               Prvostupanjski sud na temelju dopune nalaza vještaka H. utvrđuje da je isključivi krivac nesreće vozač vozila M., koji zaključak žalitelj osnovano osporava. Naime iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je vozač vozila M. mijenjao voznu traku, jer su svi sudionici lančanog sudara iskazali identično, da su vozili u koloni jedan iza drugog, a kako je to utvrđeno zapisnikom policije i kako je to u svom prvom nalazu utvrdio prometni vještak. Nakon toga vještak navodi da je došao u posjed tahografskog zapisa teretnog vozila M., te iako navodi da se tim zapisom ne mogu utvrditi promjene smjera kretanja vozila, zaključuje da je na temelju svih podataka nesreću skrivio vozač vozila M. Takav zaključak vještaka osnovano je osporio žalitelj, predlažući novo vještačenje, a po čl. 261.st.3. Zakona o parničnom postupku sud će zatražiti mišljenje drugog vještaka ako u nalazu i mišljenju provedenog vještačenja ima proturječnosti i nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja. Kako je  promjenu vozne trake vozača vozila M. utvrdio samo navedeni vještak i to samo u dopuni nalaza, na temelju tahografskog zapisa, kojim se ne registriraju promjene smjera kretanja, te da iz niti jednog drugog dokaza, saslušanja sudionika nesreće, zapisnika policije, sadržaja spisa K 2/14 Općinskog suda u Velikoj Gorici, oštećenjima na vozilima ne proizlazi da je vozač vozila M. promijenio vozni trak, žalitelj je osnovano iskazao sumnju u pravilnost dopune nalaza prometnog vještaka i osnovano zatražio provođenje novog vještačenja po drugom prometnom vještaku.             

 

13.               Iz navedenog razloga je prihvaćena žalba žalitelja te je prvostupanjska presuda ukinuta temeljem čl. 369 st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je prvostupanjska presuda u nesuglasnosti sa svim ispravama koje se nalaze u spisu, a naročito u pogledu samog vozila kojim je tužitelj upravljao. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će na temelju svih činjenica i provedenog novog prometnog vještačenja, ako tužitelj ustraje na tom dokaznom prijedlogu, utvrditi dinamiku predmetne prometne nesreće, a pritom uzevši u obzir i vezanost parničnog suda za pravomoćnu kaznenu presudu.

 

14.                Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban, po čl. 155.st.1. Zakona o parničnom postupku.

 

 

 

U Puli-Pola, 14. svibnja 2021.

 

Sutkinja

 

Nataša Babić, v.r.